Treći broj GSG-ova Časopisa za suvremena umjetnička i društvena zbivanja predstavljen je u suradnji s Drugim morem na hibridnom događaju u riječkoj Filodrammatici, koji je osim forme razgovora uživo pred publikom imao i svoju Zoom/stream varijantu.

Nju su mogli pratiti i gledatelji izvan Filodrammatike s internetskom vezom, što je u nekim segmentima toga dvosatnog predstavljanja bilo problematično, kako to i inače biva s online događanjima.

No publika je u konačnici ipak mogla čuti, na engleskom jeziku događaja, dio autora iz različitih zemalja zastupljenih člancima u novome izdanju časopisa umjetničke organizacije GSG, tematskom broju pod naslovom »Drugost (na) periferiji(e)«, koji su uredile Iva Kovač i Sanja Horvatinčić, ujedno i moderatorice predstavljanja.

Broj sadrži tekstualne i umjetničke priloge Catherine Baker, Inês Beleze Barreiros, Jasmine Cibic, umjetničkog kolektiva Doplgenger, Ruija Gomesa Coelha, Ferenca Grófa, Minne Henriksson, Behzada Khosravija Noorija, Patrícije Martins Marcos, Pedra Schachta Pereire i Ane Sladojević.

Turbulentna događanja

Treće izdanje GSG časopisa, kako to kažu urednice Kovač i Horvatinčić, nastajalo je više od godinu dana, u razdoblju obilježenom turbulentnim političkim događanjima, društvenim pokretima i prosvjedima, u kojima se nemogućnost političkog otpora sve češće manifestirala u potrebi za simboličkim uklanjanjem označitelja višestoljetnog kontinuiteta imperijalističkih politika.

– Ako se u ranijim etapama razvoja kapitalizma, problem rasizma još mogao geografski detektirati ili njime etiketirati pojedine nacije, u suvremenoj dinamici globalnih tokova kapitala, robe i ljudi, to se nastojanje čini posve izlišnim.

Naučeni obrasci ponašanja kod susreta s »rasno« drugim u našim se krajevima ispoljavaju po istom principu, iako u manjoj mjeri, nego u historijskim središtima kolonijalne ekspanzije, gdje je prisutnost mješovitog stanovništva kroz povijest dovela do rasne segregacije i bjelačke supremacije.

Dok je u tim kontekstima kolonijalno nasljeđe eklatantno vidljivo i sablasno prisutno u svakodnevnom životu, pa samim time polučuje aktivnije oblike osvještavanja i borbe protiv (normalizacije) tog nasljeđa, na marginama imperija, nekada kao i danas, teže je razlučiti, te stoga i lakše prikriti, mehanizme dvostruke eksploatacije i specifičnih modusa racijalizacije – kažu urednice osvrćući se na fokus novoga broja časopisa.

Program, zamišljen kao javna rasprava o temama koje otvaraju prilozi u predstavljenom izdanju časopisa, započeo je kratkim predstavljanjem priloga u časopisu, a nastavio se projekcijom videorada umjetničkog kolektiva Doplgenger pod naslovom »Kroz noć bez zvezda, tamnu i gustu kao mastilo«.

Rad je u časopisu predstavljen u formi filma drugim sredstvima, odnosno autori su ga prilagodili tiskanom izdanju.

Koliko smo uspjeli razabrati iz videa projiciranog iznad glava moderatorica, a ne direktno u videostream, što je otežalo gledanje, rad manipulira arhivske snimke jugoslavenske televizije koja bilježi privremene migrante, gastarbajtere, kombinirajući snimke radnih procesa, hala u kojima se radi, i putovanja, migracija, s intervjuima s gastarbajterima.

Pamtimo iskaz jednoga koji na pitanje je li mu bolje tu, u inozemstvu, odgovara da je plaća bolja, ali da bi se rado vratio kući. Paralelno s time idu i izvještaji iz Jugoslavije o tome kako zaduženost najviše pogađa najsiromašnije zemlje, koje moraju vraćati kredite velikim igračima.

Pokret nesvrstanih

Boško Prostran iz Doplgengera pojasnio je da je njihovo istraživanje počelo 2015., kad je migracija s Bliskog istoka i juga u Europu bila na vrhuncu, što ih je ponukalo da reflektiraju gastarbajtere 60-ih i 70-ih.

– Prema gastarbajterima se uglavnom odnose patronizirajuće, valjalo ih je uvjeravati da je život u Jugoslaviji bio bolji, dok u isto vrijeme imamo i drugi način da se pokaže, ne toliko radnike, ali neke tehnostrukture koje su išle u zemlje nesvrstanih.

Radnici na zapadu koji se vrate nazad u Jugoslaviju 70-ih i 80-ih mogli su otići u nesvrstane – rekao je Prostran, napomenuvši i da se pad Jugoslavije može čitati i kroz kompanije koje se bore za tršište u nesvrstanima.

Behzad Khosravi Noori u tekstu objavljenom u časopisu bavi se fenomenom »nesvjesnog kolonijalnog«, o prisutnosti Europe u Iranu. Njegov je pristup bio analiza fotografija njegova djeda, koji radi rekonstrukciju orijentalnih motiva, a u obraćanju publici rekao je i da je priča o Jugoslaviji iznimno važna za povijest hladnog rata, kao i Pokreta nesvrstanih.

Ana Sladojević je za časopis napravila razgovor s Catherine Baker o mediteranskom kulturno-ekonomskom krugu kao sjecištu susreta i ekonomsko-kulturne razmjene različitih predmodernih kultura, europskih i izvaneuropskih utjecaja, ili pak kao razmeđi apsolutističkih centralnoeuropskih carevina i Osmanskog Carstva, a za predstavljanje je snimila čitanje svoga komentara, gustog teksta o rasizmu i kolonijalizmu.

Rui Gomes Coelho i Pedro Schacht Pereira dvoje su od četvero autora priloga »Nepodnošljiva lakoća anakronizma: produkcija spomenika i čuvari povijesnog konsenzusa«, a u javljanju je Pereira istaknuo da je Lisabon »muzej kolonijalizma«, dok je Coelho tražio paralele između prisutnosti portugalskog kolonijalizma u javnom prostoru s imaginarijem u Hrvatskoj, odnosno Jugoslaviji.
Minna Hendrikson u svom se prilogu, ali i javljanju, bavila prezentacijom ekstenzivnog istraživanja između »rasne znanosti« i umjetničke produkcije u nordijskim zemljama.