RIJEKA – Blagdan sv. Stjepana ili prvi dan po Božiću neradni je dan u kojem umjetnici vrlo često organiziraju svoje blagdanske koncerte u nadi da će privući publiku. Danas je više nego ikada važno publici izaći ususret terminom, ali i mjestom održavanja koncerta. Iako je uobičajeno vrijeme klasičnih koncerata večer, Collegium musicum Fluminense za svoj obljetnički koncert odabrao je prijepodnevni termin. Bez obzira na to jesu li mudro promislili ili jednostavno slučajno donijeli takvu odluku, ideja se pokazala kao pun pogodak.

Kapela Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Dominikanskom samostanu sv. Jeronima u Rijeci bila je premalena za sve one koji su željeli vidjeti i čuti nastup ovog riječkog baroknog ansambla u sastavu Tea Grubišić i Borna Buger (1. violine), Nataša Veljak i Nika Anić (2. violine), Maja Veljak (viola), David Stefanutti (violončelo), Valter Veljak (kontrabas) i Ivan Bošnjak (čembalo). Bila je to prilika u kojoj se mogla čuti glazba baroknih majstora, ali i osjetiti istinska atmosfera ljubitelja glazbe koji su bez potrebe za paradiranjem, a koje se često vidi u novogodišnjim koncertnim izdanjima, skromno došli na koncert što je potpuno u skladu s božićnim duhom. Iskrena publika na kojoj i počiva dugoročna održivost kulturne scene, zdušno je pljeskom bodrila izvođače koji su to doista i zaslužili. Naime, ovakvi koncerti i opstanak ansambala po kojima je Rijeka bila nadaleko poznata, danas ovise isključivo o entuzijazmu pojedinaca, a 35. obljetnica Collegiuma jasno pokazuje da je upravo Rijeka bila pionir i u ovakvom glazbenom izričaju.

Prikladni program

Sada već davne 1987. godine mladi umjetnici jedne velike i značajne generacije iznjedrili su brojne ideje, ansamble i sastave te svrstali Rijeku na koncertnu kartu na kojoj tada nisu bili brojni drugi, danas mnogo poznatiji gradovi. Ta generacija umjetnika danas je u zreloj dobi i doista je lijepo vidjeti transfer znanja i iskustva na srednju ili mlađu generaciju, a jedan od pravih primjera upravo je sastav ansambla koji je na ovom koncertu stupio na pozornicu. Posebno valja istaknuti da je profesionalna karijera većine tih umjetnika ipak vezana za institucionalnu kulturnu scenu Rijeke, što je nedvojbeni dokaz da destrukcijom (ili kako je to popularno reći »transformacijom«) institucija u manjim sredinama kakva je i Rijeka dolazi do nesagledivih posljedica na brojne druge, često manje vidljive kulturne čimbenike.

Kad se već govori o transferu znanja, onda treba pohvaliti ne samo specifične stilske zadatosti barokne glazbe, koje u ovom ansamblu dobro poznaju, već i organizaciju koncerta ili osmišljavanje prikladnog programa. Prva skladba bila je Božićna simfonija br. 2 (Allegro, Andante, Allegro) Michela Correttea, inače jedna od ukupno šest takvih simfonija u kojima se ovaj manje poznati francuski skladatelj koristi temama iz božićnih napjeva tada udaljenijih krajeva poput Poljske ili Sjeverne Amerike. Mnogo poznatiji Concerto Grosso op. 6 br. 8 (Fatto per la notte di Natale) talijanskog skladatelja Arcangela Corellija u potpunosti je dočarao baroknu atmosferu, a dašak popularnosti unijela je i posljednja skladba Johanna Sebastiana Bacha, Suita br. 3 u D-duru (BWV 1068) sa stavcima Ouverture, Air, Gavotte I & II, Bourée i Gigue. Među nabrojanima posebno se ističe nezaobilazni Air koji je nadaleko poznat gotovo svima, a kojeg se izuzetno uspješno u maniri kakvog edukativnog koncerta stavilo u širi kontekst cikličke skladbe iz koje je potekao.

Poneku suzu izmamila je i najava Davida Stefanuttija da će kao prvi dodatak biti izveden Offertorium pastorale Ivana pl. Zajca, inače riječkog skladatelja rođenog prije točno 190 godina i krštenog baš u kapeli u kojoj se održavao koncert.

Hrvatska glazbena baština

U bespućima riječke kulturne politike može se reći da je barem u emotivnom smislu, izvedba ove skladbe možda postala i jedna od najljepših proslava 190. obljetnice rođenja Ivana pl. Zajca u Rijeci jer se baš i ne može reći da su je obilježile neke druge ustanove kojima bi to trebala biti osnovna zadaća. Srećom, dok se neki bave »internacionalizacijom« i borbom protiv »provincijalizacije«, postoje i oni koji, eto, slučajno ili namjerno, poznaju repertoar i prikladno ga predstave publici, a čime značajno doprinose očuvanju hrvatske glazbene baštine. Kao drugi dodatak ansambl je izveo i splet hrvatskih tradicijskih božićnih popijevki, također jednih od duhovno, glazbeno i sadržajno najbogatijih na svijetu, a koje se sve rjeđe ima prilike čuti. Publika je prvo mumljala, a zatim potiho i zapjevala pa je cijeli jednosatni koncert završio spontano i lijepo. Sve izvedbe ansambla bile su odmjerene i u skladu s očekivanjima, ali i glazbeno-stilskim karakteristikama baroka. Zvuk je bio ujednačen, a skupno muziciranje na potrebnoj umjetničkoj razini.

Autentičnost sviranja osigurana je prikladnim (ne)korištenjem vibrata kao i upotrebom odgovarajućih gudala gdje god je to moguće. S obzirom na brojnost publike i kvalitetu koncerta očito je da postoji potražnja za češćim koncertima ovog višestruko nagrađivanog ansambla koji je ime Rijeke tijekom gotovo četiri desetljeća pronio u domovini i Europi. Iako postoje ukupno dva snimljena nosača zvuka, bilo bi lijepo kada bi se u budućnosti ukazala prilika za još ovakvih prigodnih, zanimljivih, znalački osmišljenih i umjetnički kvalitetnih koncerata.