U sklopu ovogodišnjeg Cannesa trebala se dogoditi svjetska premijera omnibusa »Septet: Priča o Hong Kongu« iza kojeg stoje autorski stupovi hongkonškog filma u njegovom totalnom žanrovskom šarenilu, od akcića i borilačkog filma do socijalnih narativa – Ann Hui, Johnnie To, Tsui Hark, Sammo Hung,Yuen Woo-Ping, Ringo Lam i Patrick Tam. U projekt se trebao uključiti i veliki John Woo, ali se povukao zbog zdravstvenih problema. O čemu se konkretno radi, nitko ne može precizno detektirati jer ga valjda nitko nije vidio.

Cannes, za razliku od drugih festivala A-lige, odbija bilo kakve festivalske online verzije. Tek smo saznali da omnibus obuhvaća povijest Hong Konga od četrdesetih do današnjih dana, kao ljubavno pismo zlatnoj eri hongkonškog filma kojoj praktički pripadaju svi njegovi autori.

Kineski ocean

Segment omnibusa iza kojeg stoji veliki Ringo Lam, o hongkonškoj obitelji u Londonu, bio je ujedno i njegov filmski oproštaj (autor je preminuo 29. prosinca 2018.). A udinski Far East Film Festival odužio mu se nekoliko mjeseci kasnije na najljepši način, prikazavši restauriranu kopiju njegova seminalnog komada »City on Fire«. Svaki od tih autora prisjeća se u omnibusu vlastitog djetinjstva, u kojem se zrcali neizvjesna budućnost Hong Konga. I to je sve što znamo. Zato se nadamo da će nam famozni »Septet« biti dostupan u nekim boljim vremenima. Iako neki od njegovih autora ne žele posustati, poput genijalne Ann Hui, koja bi u sklopu iduće 77. po redu venecijanske Mostre, ako se festival uopće održi s obzirom na nepredvidivu epidemiološku situaciju, trebala u konkurenciji predstaviti najnoviji komad »Život nakon života«.

Ta velika autorica čiji eklektični opus seže od hongkonških melodrama do poluautobiografskih komada, priča o duhovima, trilera i borilačkih filmova, trebala bi zajedno s Tildom Swinton na toj istoj Mostri primiti Zlatnog lava za životno djelo. Iako o autoričinu najnovijem filmu znamo tek da je riječ o priči o djevojci koja odlazi iz Šangaja u Hong Kong, gdje na nagovor tetke zavodi imućne i utjecajne muškarce. Znamo i to da je riječ o adaptaciji pripovijetke Eileen Chang iz njene zbirke »Ljubav u palom gradu«, te da lik plejboja portretira ljepuškasti tajvanski superstar Eddie Peng, zvijezda kultnog kung-fu komada »Rise of the Legend«, kao i da originalni soundtrack potpisuje Ryuichi Sakamoto, dok je direktor fotografije veliki Christopher Doyle koji je surađivao s Wong Kar-waijem. I to je sve. Zvuči obećavajuće, barem na papiru.

Ni Johnnie To kao jedan od mitskih autora »Septeta«, nije ovih dana mirovao. Iako njegov najnoviji komad »Chasing Dream«, koji je bio dostupan online na portalu fizički otkazanog Far East Film Festivala u Udinama, još snažnije podcrtava krizu hongkonškog žanrovskog filma, koja nema ničeg zajedničkog sa sociopolitičkim kaosom na vrućim hongkonškim ulicama. Na istom portalu mogli smo vidjeti i najnoviji komad još jedne hongkonške legende, velikog Hermana Yaua (šifra: »The White Sotrm 2, Drug Lords«), koji doduše nije sudjelovao u »Septetu«. Iako je njegov seminalni epidemiološki gore »Ebola Syndrome« snimljen 1996. aktualniji no ikad. Jer, prošle su godine otkako je Benny Chan pokušao u originalnom »The White Storm« (»So duk«) prošvercati narative hongkonškog policijskog akcića na nepregledni ocean kineskog tržišta.

Vatra osvete

Od tada je »The White Storm« doživio brojne generičke sequele, iako je njegov četvrti dio iza kojeg stoji Yau, više neka vrsta spinoffa, kojem se vraća Louis Khoo, uz dodatnu akviziciju u tijelu i djelu Andyja Laua, kao garanciji da »drug movie« narativi nikad ne mogu zakazati na lokalnom box officeu. Iako nije u stanju rasplamsati onu istu Chanovu vatru osvete i njegovu eksplozivnu pirotehniku, koliko god je finale s automobilskom potjerom na krcatoj stanici hongkonškog metroa (sic!), garniran antološkom scenom pucačine u bolnici koja priziva sve one woovske klasike, s invalidskim kolicima i onesviještenim ranjenicima, sa i bez beba u slow motionu, koji su se već prometnuli u tržišni brend.

S druge strane, Toov »Chasing Dream« o majstoru borilačkih vještina Tigeru čiji je jedini istinski habitat Fight Night kavez, još je jedan primjer autorova suočavanja s hongkonškim filmskim identitetom, čiji je univerzum postao non-stop talent show s rutinskim pop pečatom producentske kuće Milkyway, uz ritmove Madonne, Lady Gage i Rihanne, u kojem a-star-is-born kanoni susreću mehanizme sportskog filma u vječnom godardovskom »adieu au langage« i kraju »user generated« epohe. Iako To i njegov vjerni scenarist Wai Ka-fai znadu gdje treba prekinuti klasični spektakl o bokseru i balerini i sabotirati njegov izravni prijenos. Ostaje tek nostalgija za Toovim udinskim počecima, kad je 2004. na jednoj od njenih »piazza« snimio kadrove neodoljivog »Yesterday Once More«. Sve ostalo je povijest.