Stoljeća hrvatske književnosti

Objavljena »Izabrana djela« Envera Čolakovića

Kim Cuculić

Kako navodi priređivač izdanja Božidar Petrač, Enver Čolaković sebe je u prvom redu smatrao pjesnikom



ZAGREB – U biblioteci Stoljeća hrvatske književnosti Matice hrvatske objavljena su »Izabrana djela« hrvatskog i bosansko-hercegovačkog književnika Envera Čolakovića, koja je priredio Božidar Petrač. U knjigu je uvršten izbor pjesama objavljenih u periodici u razdoblju od 1943. do 1977. godine, pripovijetke »Mujin Bajram«, »Sejdin grijeh«, »Lokljani«, »Lijepo li si, šeher Sarajevo« i »Nesanica« te roman »Legenda o Ali-paši«, koji je na natječaju Matice hrvatske dobio nagradu za najbolji hrvatski roman za 1943. godinu.


Kako navodi Božidar Petrač, Enver Čolaković sebe je u prvom redu smatrao pjesnikom.


»Njegove pjesme posvećene Bosni, nadahnute narodnim predajama i islamom, u najplemenitijem smislu oživljavaju njezinu kulturnu posebnost i samobitnost, čvrsto se ugrađujući u muslimansku/bosansku/bošnjačku kulturnu baštinu. Kako je pjesnik živio u dvjema različitim kulturnim i duhovnim sredinama, više je nego očito da je uspio poetski izraziti vrijednosti kršćanske i islamske duhovnosti i svojom pjesničkom snagom i vještinom pomirivati nacionalne vrijednosti tih dviju kultura… Svojim dolaskom u Sarajevo poslije Prvoga svjetskog rata, tridesetih godina 20. stoljeća ulazi u hrvatsku i bosansko-hercegovačku književnost i postiže velik uspjeh romanom »Legenda o Ali-paši«. Poslijeratne neprilike dovode ga na margine javnoga i književnog života tijekom kojega je uporno i ustrajno nastavljao pisati – za ladice, svjestan da ne može i neće moći objavljivati… Neskladu svijeta u kojem živi suprotstavlja svijet koji nestaje, svijet fantazije i snova, svijet dobrote i ljepote… Njegov jezik doživio je razne utjecaje sredina u kojima je živio… Ako mu je materinski jezik bio mađarski, a drugi jezik njemački, bosanski/hrvatski učio je od dadilje i svojih roditelja. Često rabi zastarjele provincijalizme, osobito bosanske«, navodi Petrač.




O »Legendi o Ali-paši« sam autor kazuje: »Ali-paša je, međutim, sav u starim vodama: tu diše i uzdiše staro Sarajevo od prije nekoliko stotina godina, Sarajevo sevdaha, legendi, čudnih običaja i ljudi, koji su fantastični u svojim likovima, ili djelima… Tih ljudi danas, nažalost, više nema. Osim u bajkama i legendama, kao što je to u moga Ali-paši.«


Hrvatski i bosansko-hercegovački književnik i prevoditelj s mađarskog, njemačkog i engleskog jezika (Budimpešta, 1913. – Zagreb, 1976.). Za roman »Legenda o Ali-paši« dobio je nagradu Matice hrvatske za najbolji hrvatski roman za 1943. (objavljen 1944.). Zbog političkih razloga, nakon 1945. nije više mogao objavljivati. Bio je član Matice hrvatske, Društva književnika Hrvatske, Društva hrvatskih književnih prevodilaca i PEN-kluba.