Mikis Theodorakis, slavni grčki kompozitor, autor glazbe za film »Grk Zorba«, preminuo je u Ateni u 96. godini. Rođen je 29. srpnja 1925. na otoku Hios u Grčkoj. Od mladosti je bio fasciniran glazbom – samouko je pisao pjesme još kao dijete bez ikakvog instrumenta. U Pyrgosu i Patrasu je uzimao prve glazbene sate, a u Tripolisu je osnovao zbor i imao prvi koncert sa 17 godina.

Nakon aktivnog sudjelovanja u otporu protiv okupatora u Drugom svjetskom ratu, kada je teško mučen, upisuje se na Atenski konzervatorij u klasu Philoktitisa Ekonomidisa, a kasnije i na Konzervatorij u Parizu, gdje uči muzičku analizu u klasi Oliviera Messiaena i dirigiranje kod Eugena Bigota. Ovo vrijeme provedeno u Parizu je razdoblje bogatog stvaralačkog rada.

Njegova prva simfonijska djela, Koncert za klavir, Prva suita, Prva simfonija su doživjela međunarodni uspjeh. Godine 1957. osvaja zlatnu medalju na Moskovskom muzičkom festivalu, a 1959. Darius Milhaud ga predlaže za američku glazbenu nagradu Copley za najboljeg europskog skladatelja godine nakon praizvedbe njegova baleta Antigona u Covent Gardenu u Londonu.

Zastupnik u parlamentu

Theodorakis se vraća u Grčku, natrag svojim korijenima, pravoj grčkoj glazbi, i počinje kulturnu revoluciju u svojoj zemlji ciklusom pjesama Epitaphios. S djelima temeljenim na najvećim primjerima grčke i svjetske poezije Epiphania, Mali Kykladi, Axion Esti, Mauthausen, Romiossini, Romancero Gitan vraća grčkoj glazbi dostojanstvo i, razvijajući koncept metasimfonijske glazbe, postaje svjetski priznat umjetnički genij i najveći tada živući grčki kompozitor.

Osniva Atenski mali orkestar i Muzičko društvo Pireja te izvodi mnogo koncerata, a 1963. osniva Lambrakisovu demokratsku mladež i postaje njen predsjednik. Godine 1964. je izabran za zastupnika u grčkom parlamentu. Kad 1967. vojna hunta pučem osvaja vlast u Grčkoj, Theodrakis odlazi u podzemlje i osniva Patriotski front.

Država izdaje Vojni dekret br. 13. kojim se zabranjuje izvođenje i slušanje njegovih djela. Theodorakis je uhićen, zatvoren i prognan u Zatounu sa suprugom i dvoje djece. Kasnije je prebačen u koncentracijski logor Oropos. Međunarodni pokret solidarnosti na čelu s Dmitrijem Šostakovičem, Leonardom Bernsteinom, Arthurom Millerom i Harryjem Belafonteom uspijeva izbaviti Theodorakisa i preinačiti njegovu presudu u izgnanstvo, što se događa 1970. godine.

Glasovita scena iz filma »Grk Zorba«

Slobodan čovjek

U izgnanstvu Theodorakis se bori za svrgavanje hunte i za jedinstvo otpora. Širom svijeta drži tisuće koncerata kao dio borbe za povratak demokracije u Grčku. Postao je univerzalni simbol borbe protiv diktatora. Nakon pada hunte, Theodorakis se trijumfalno vraća u Grčku, gdje nastavlja svoj rad i vodi koncertne turneje, kako po Grčkoj, tako i diljem svijeta.

Nekoliko puta je biran za poslanika u parlamentu (1981. – 1986. te 1989. – 1993.) i dvije godine (1990. – 1992.) bio ministar u vladi Konstantina Micotakisa. Nakon toga dvije godine je bio glavni glazbeni direktor Orkestra i zbora Helenskog radija i televizije. Mikis Theodorakis u svojim djelima kombinira poseban umjetnički talent s dubokom ljubavlju prema Grčkoj. Okrenut je i podizanju opće svijesti čovječanstva o ljudskim pravima, životnoj sredini i potrebi za mirom. Zbog ovog razloga je osnovao i Grčko-tursko društvo prijateljstva, s poznatim turskim pjevačem i glazbenikom Zülfü Livanelijem.

Mikis Theodorakis je napisao više od 1.000 pjesama i ciklusa pjesama, nezaboravnih melodija koje su postale trajno nasljedstvo grčke glazbe. To su pjesme Sto periyali, Kaimos, Aprilis, Doxa to Theo, Sotiris Petroulas, Lipotatkes, Stis Nihtas to Balkoni, Agapi mou, Pou petaxe t’agori mou, Anixe ligo to parathiro, O Ipnos se tilixe, To yelasto pedi, Dendro to dendro, O Adonis i mnoge druge. U jednom razgovoru za Reuters izjavio je: »Nisam komunist, socijaldemokrat ili išta drugo. Ja sam slobodan čovjek.« U povodu Theodorakisove smrti u Grčkoj je proglašena trodnevna žalost.