OSIJEK – Od 29. lipnja, Dana zaštitnika grada sv. Petra i Pavla, u Osijeku traje poznata manifestacija Osječko ljeto kulture za koju se može reći da je svojim opsegom doista nadišla lokalne okvire.

Više od 50 različitih programa koji uključuju glazbeni, kazališni, filmski, izložbeni te program za djecu upotpunit će tradicionalno manje zanimljivo vruće razdoblje u slavonskoj metropoli.

No, ono po čemu se Osječko ljeto kulture razlikuje od ostalih sličnih manifestacija jest činjenica da je ulaz na sve programe – besplatan!

Istina je da je zbog tehničkih razloga za neke potrebno podići ulaznicu, ali sam dolazak i dalje ostaje besplatan za sve zainteresirane, neovisno radi li se o programu koji priređuju lokalni ili inozemni umjetnici.

Druga stvar koja nekako upada u oči jest činjenica da se programi odvijaju na različitim lokacijama, ali one nisu sklepane ad hoc da su tek prigodno prikladne, već se doista radi o nevjerojatnoj količini uređenih i funkcionalnih prostora koji izgledaju spektakularno.

Bolji poznavatelji već znaju da je Osijek nedavno dobio i novu koncertnu dvoranu Franje Krežme koja je sa svojih 400 sjedećih mjesta i umjetnički lijepim unutrašnjim uređenjem svakako jedna od najvećih investicija te vrste u Hrvatskoj u posljednje vrijeme.

Uređenost ostalih prostora poput Muzeja Slavonije, Arheološkog muzeja, ali i otvorenih prostora poput parkova, trgova i obale Drave, značajno doprinosi da predviđeni programi osim svoje umjetničke vrijednosti posjetiteljima pruže i izniman ugođaj prostora.

Glasovir četveroručno

Koncert na koji smo se uputili održao se u dvorištu Arheološkog muzeja koji je, nešto slično kao i dvorište obližnje Glazbene škole Franje Kuhača, nadsvođen staklenim krovom u maniri British Museuma, pa ono što bi inače bio otvoreni prostor postaje klimatizirana verzija opservatorija za zvjezdano nebo.

U takvom prostoru, okruženi arheološkim eksponatima, dvojica pijanista iz obitelji Gašparović pripremili su koncert, ali i izložbu dijela svoje značajne zbirke glasovira.

Naime, manje je poznato da obitelj Gašparović u Zagrebu posjeduje zbirku povijesnih glasovira koje se trude obnavljati i održavati, ali i ostaviti u stanju u kojem su nastali bez suvremenih dodataka, kako bi izvedba na tim glazbalima postala i povijesno obaviještena.

Glasovir kao glazbalo nije odmah imao današnji oblik i izgled, već se isti razvijao tijekom vremena dodavanjem poboljšanja koja su imala ulogu podizanja izvedbenih mogućnosti, jasnoće zvuka, jačine zvuka i slično.

Dva glasovira iz zbirke uputila su se u Osijek, a osim sviranja, o njihovoj povijesti i značaju govorio je profesor Ljubomir Gašparović istaknuvši kako, ako ništa drugo, svatko može primijetiti da ovi glasoviri nisu crni, već smeđi, s izraženim godovima drveta upravo zbog činjenice da je u to vrijeme odabir i priprema drveta bila iznimno značajna.

Nadalje, Gašparović je objasnio i osnovne tehničke karakteristike, ali i njihovu povijest uključujući i povijest njihovih graditelja.

Prvi glasovir bio je Bösendorfer, jedan od dvadesetak sačuvanih u svijetu, na kojem su izvedene dvije zanimljive skladbe: »Slike s istoka«, op. 66, R. Schumanna i »Fantazija u f-molu«, D. 940, F. Schuberta, obje za glasovir četveroručno.

I dok prvu vjerojatno prepoznajemo kao jednu od najizvođenijih skladbi uopće za ovaj izvođački sastav, prva nam je značajno manje poznata, a radi se o ciklusu od 6 relativno samostalnih dijelova inspiriranih arapskom poezijom, ali bez tradicionalnih orijentalnih melodijskih elemenata.

Odlična umjetnička suradnja

Prešavši na drugo glazbalo, Bechstein sb 7033, duljine 236 centimetara s basovim žicama paralelnim s diskantom, Gašparović je objasnio da se radi o glasoviru koji je iznimno cijenio Franz Liszt, ali i koji se u 19. stoljeću nalazio u najprestižnijim koncertnim dvoranama ili bogatim palačama na svijetu.

S obzirom na to da mu je mehanika u izvornom stanju, ovaj glasovir također je jedan od nekolicine sačuvanih u svijetu i predstavlja pravu rijetkost. Na njemu su u nastavku koncerta izvedene »Petite suite« C. Debussyja i izbor iz »Mađarskih plesova« J. Brahmsa, sve također za glasovir četveroručno.

Uz spomenutog Ljubomira Gašparovića nastupao je i Danijel Gašparović, jednakom revnošću i posvećenošću glazbi i glazbalima.

Valja reći da je publika, čak i ona koja manje poznaje i prati klasičnu glazbu, jasno prepoznala i čula različitost zvuka dvaju glazbala te je oduševljeno zapljeskala (i gdje treba i gdje ne treba) želeći nagraditi umjetnike za njihov trud.

Sve izvedbe bile su doista lijepe, odmjerene, nepretenciozne i kontrolirane s maksimalnim iskorištavanjem vlastitog tehničkog i interpretativnog umijeća.

Glazbenici su u toj sinergiji bili besprijekorni ostvarivši odličnu umjetničku suradnju pa nije ni čudo da je publika na kraju izmamila čak dva dodatka službenom programu.

Osječko ljeto kulture traje do 30. kolovoza pa sve one koji se možda nađu u Osijeku valja uputiti na postojeći objavljeni program u kojem će se sigurno pronaći nešto za svačiji ukus.