RIJEKA – »Postoje ljudi čiji se odlazak ne mjeri samo izostankom njihove prisutnosti, nego i gubitkom orijentira koji su drugima pružali«, kazala je uvodno dekanica Filozofskog fakulteta prof. dr. sc. Barbara Kalebić Maglica u povodu komemoracije za prof. dr. sc. Dianu Stolac, profesoricu emeritu u miru koja nas je iznenada napustila koncem prošle godine, a riječ je o, naglašava, »znanstvenici jasnih kriterija, duboke odgovornosti i trajne vjere u smisao i važnost znanstvenoga izučavanja hrvatskoga jezika«.

A taj je smisao prenosila i na generacije studenata kroatistike čije je studiranje, kao i pogled na lingvistiku, definitivno obilježila. Odlazak profesorice Stolac, kazala je dekanica, »ostavio je dubok trag ne samo u hrvatskom i europskom jezikoslovlju, nego i u akademskoj obitelji našega fakulteta«.

– Njezin znanstveni opus impresivan je po širini i trajnoj relevantnosti. Središnje mjesto u njezinu radu zauzimala je povijest hrvatskoga jezika, osobito povijesna sintaksa, kajkavski književni jezik, riječka filološka tradicija i jezična baština 19. stoljeća.

Već u ranim radovima o jeziku Tituša Brezovačkoga jasno su se očitovale osobine koje će obilježiti cijeli njezin rad: metodološka preciznost, filološka temeljitost i sposobnost da iz jezičnih pojedinosti izvede šire uvide o razvoju jezika.

Njezini radovi o kajkavskom književnom jeziku, starijoj leksikografiji i filološkim autorima 19. stoljeća nezaobilazni su u suvremenoj kroatistici. Posebno mjesto zauzimaju knjige »Hrvatsko pomorsko nazivlje« te »Riječki filološki portreti«, u kojima je pokazala kako se jezik oblikuje u dodiru s prostorom, strukom i društvom, ističe Kalebić Maglica.

Impresivna bibliografija

»Mnoge je generacije oblikovala ne samo znanjem, nego i primjerom akademske etike«, govori, pa »iza impresivne bibliografije i niza odgovornih funkcija stajala je osoba iznimne ljudske topline i integriteta«, ona koja je »znala slušati, promišljati i savjetovati, bila je znanstveni autoritet, ali i čvrst, iskren i pouzdan oslonac mladim kolegama i suradnicima«.

– Kao nastavnica i mentorica, profesorica Stolac ostavila je snažan i trajan trag. Njezina predavanja i seminari bili su mjesta ozbiljnoga akademskog mišljenja i intelektualne odgovornosti. Studenti su je poštovali zbog jasnoće, dosljednosti i zahtjevnosti, ali i zbog pravednosti i otvorenosti.

Oprostiti se od profesorice Diane Stolac znači oprostiti se od jedne epohe Filozofskoga fakulteta i hrvatskoga jezikoslovlja. Njezin znanstveni rad ostaje trajno upisan u knjigama, ali njezin najdublji trag ostaje u ljudima koje je poučavala i s kojima je surađivala, i u instituciji, koju je gradila i koju je iznimno cijenila i voljela.

U tom smislu profesorica Diana Stolac ostaje trajno prisutna u akademskoj zajednici i uspomenama svih nas koji smo imali prilike s njom raditi i surađivati. Profesorica je na našem fakultetu radila punih 39 godina, a danas bi proslavila svoj 70. rođendan.

Teško da smo mogli odabrati prikladniji dan da joj zahvalimo na svemu što je učinila, kazala je dekanica FFRI-ja.

Kako ističu s riječkog Odsjeka za kroatistiku, profesorica Stolac bila je nastavnica, mentorica završnih i diplomskih radova te doktorskih disertacija, bila je pročelnicom Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Rijeci u više mandata, tajnicom Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, a istaknula se i aktivnim sindikalnim radom.

Objavila je velik broj radova i knjiga s temama iz povijesti hrvatskoga jezika, sintakse, sintaktosemantike, gramatikologije, terminologije, hrvatskoga jezika kao nasljednog jezika, standardizacije hrvatskoga jezika i njegova normiranja, a bila je i voditeljica devet znanstvenih projekata te suradnica na devet domaćih i međunarodnih znanstvenih projekata.

Velik je doprinos dala radu u uredništvu znanstvenoga časopisa Fluminensia Filozofskoga fakulteta u Rijeci, organizirala je i sudjelovala u organizaciji mnogobrojnih međunarodnih znanstvenih skupova te je i uredila više različitih zbornika radova sa skupova.

Članica je uredništva znanstvenih časopisa Croatian Studies Review (Sydney, Australija) i Zeszyty Cyrilo-Metodianskie (Lublin, Poljska) te Savjetodavnoga odbora komunikoloških zbornika Sveučilišta Mateja Bela (Banska Bystrica, Slovačka). Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, među kojima i Nagrade Zaklade Sveučilišta u Rijeci za životno djelo (2022.), a od 2024. godine bila je članicom Vijeća za hrvatski jezik, savjetodavnog tijela Vlade Republike Hrvatske.

Motivatorica i podrška

Predstojnica Odsjeka za kroatistiku izv. prof. dr. sc. Borana Morić Mohorovičić pisanim se tragom oprostila od prof. dr. sc. Diane Stolac koja se, kaže, između ostaloga, »tijekom svoje bogate karijere istaknula u nastavnome radu kao nositeljica ili suradnica na mnogobrojnim kolegijima na studijskim programima prijediplomske, diplomske i poslijediplomske doktorske razine, a na svim je tim razinama studija osmislila i pokrenula niz novih kolegija iz područja povijesti hrvatskoga jezika, sintakse hrvatskoga standardnog jezika, povijesne sintakse te sociolingvistike«.

– Prof. emerita Diana Stolac ostavila nam je u nasljeđe bogat znanstveni opus koji nadahnjuje i nadahnjivat će mnoge sadašnje i buduće naraštaje studenata i znanstvenika u području kroatistike, a na njezinu Odsjeku za kroatistiku, Filozofskome fakultetu i Sveučilištu u Rijeci, sjećat ćemo je se i po njezinu neizmjernom radnom elanu, vedroj naravi i toplom srcu.

Danas vam se obraćam kao pročelnica Odsjeka za kroatistiku.

Ali dopustite mi da vam se obratim i kao znanstvena novakinja profesorice Stolac.

Profesorica Stolac bila je mnogo više od znanstvenice. Bila je mentorica, motivatorica, podrška, osoba kojoj ste se uvijek mogli obratiti, osoba koja je svima pomagala i za sve ljude imala lijepu riječ.

Kao mentorici, Anastazija Vlastelić, danas prodekanica za nastavu i studente Filozofskoga fakulteta u Rijeci, i ja dugujemo joj zahvalnost za otvaranje vrata znanosti te činjenici da od nas nije nikada odustala.

I nakraju, ostavljam vas uz najvrednije što sam uz Profesoricu naučila – dobar znanstvenik je ujedno i dobar nastavnik i dobar čovjek, podcrtava Morić Mohorovičić.

Pisanom notom od profesorice se oprostila i prof. dr. sc. Tanja Gradečak s Filozofskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, koja je kazala kako je »Stolac svojom nepresušnom energijom granice vrlo lako prelazila i na svom je znanstvenom i predavačkom putu upoznavala mnoge krajeve svijeta, preko Europe do Amerike, pa sve do Australije, te u »želji da bude pronositeljica hrvatske riječi i jezikoslovlja kilometri nisu bili nikakvo ograničenje«.

– Čitajući životopis profesorice Stolac stječe se dojam da to nije samo jedan u punini proživljeni život, već mnogo života koji se isprepliću u jednoj osobi koja je sve što je doživljavala i proživljavala uvijek činila hrabro i s dostojanstvom.

Vjerujem da je svojim radom i djelovanjem na mnoge generacije studenata i svoje kolege ostavila dubok trag i da će se ta njezina životna energija još dugo osjećati među nama, piše Gradečak.

Neizmjerna energija

Prisjećajući se njezine energije, temeljitosti i profesionalnosti, preminule profesorice se prisjetila i v. d. prorektorice za znanost, umjetnost i digitalizaciju prof. dr. sc. Senka Maćešić, a da je obilovala »znanjem, iskustvom i strašću u svemu što je radila« te je svojim radom dala velik doprinos razumijevanju našega grada, kazala je pročelnica Upravnog odjela za odgoj i obrazovanje, kulturu, sport i mlade Grada Rijeke Iva Erceg.

Početaka i nastavka ugodne suradnje s profesoricom Stolac u svom se govoru prisjetila i predsjednica kluba Academicus, dr. sc. Jasna Krstović, redovita profesorica u miru, koja je istaknula profesoričinu veliku ulogu i energiju kao potpredsjednice kluba.

Također, njezine neizmjerne energije, profesionalnosti, kao i težnje za dobrom u akademskoj zajednici dotaknuli su se i pročelnica Upravnog odjela za poslove župana i Županijske skupštine Ermina Duraj, kao i članica Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja prof. dr. sc. Ines Mrakovčić-Šutić.

Prisjećajući se razgovora s njom, ravnatelj Instituta za jezik i jezikoslovlje dr. sc. Željko Jozić naglasio je koliko je profesorica Stolac bila pristupačna i komunikativna, samozatajna, no i efikasna u rješavanju problema.

Profesorica u miru i negdašnja dekanica FFRI-ja, izv. prof. dr. sc. Ines Srdoč-Konestra, prisjećajući se brojnih trenutaka i uspomena koje su dijelile, u posebno emotivnom govoru istaknula je kako se u slučaju Stolac uvijek radilo o bezrezervnom davanju:

»Diana je bila drug u nevolji, nalazila je rješenja, kompromise, kreativno promišljala različite situacije i nikad nije rekla neću ili ne mogu«, a »njezina je energija bila neiscrpna«. Bez Stolac, dodaje, život bi joj bio »bitno siromašniji i u kolegijalnoj i u onoj ljudskoj komponenti«.

A ljudska je komponentna upravo ono zbog čega je profesorica Stolac i bila voljena.

Komunikativna, pristupačna, srdačna, posve širokoga znanja i širokih shvaćanja, ljubiteljica pisane riječi i umjetnosti, sve to bila je i unutar sveučilišnih zgrada i izvan njih – na ulici, na izložbi, u kazalištu HNK-a Ivana pl. Zajca čija je bila česta posjetiteljica, u javnome prijevozu i u telefonskom razgovoru.

Profesorica Stolac ostavila je mnogo i u znanstvenome smislu, a još više, i puno bitnije, u onom ljudskom smislu. Hvala profesorici na izvrsnim predavanjima, znanju, osmijehu i toploj riječi koju je imala za svakoga.

Profesorica i čovjek

Iako ste jednom prilikom Vi meni, profesorice Stolac, potpisniku ovih redaka i Vašem bivšem studentu, zahvalili na podužem telefonskom razgovoru obogaćenom različitim promišljanjima, ja Vama moram zahvaliti ne samo na tom razgovoru, već i na mnogim drugim razgovorima, nerijetko onim suradničkonovinarskim, kao i na onima u prolazu. A najviše Vam hvala na tome što ste (i) u ovim vremenima u kojima bivamo sve više otuđeni bili i profesorica i čovjek. Mirno more knjiga, profesorice Stolac.