Kao i prije godinu dana, i ovog je rujna u Malom Lošinju gostovao zagrebački pisac Dubravko Jelačić Bužimski, održavši književnu večer.

I dok je prošle godine na prijedlog prof. Mirjane Savinc imao susret sa štićenicima Odgojnog doma, ove godine je priredba održana u Gradskoj knjižnici i čitaonici Mali Lošinj, namijenjena širem krugu posjetitelja.

Uz moderiranje ravnateljice knjižnice Armide Vlašić, Jelačić je govorio ponajviše o svojoj knjizi »Nezaboravne priče iz kavane Corso«, za koju je 2015. godine dobio Nagradu »Ksaver Šandor Gjalski« Matice hrvatske, za najbolje prozno djelo.

U toj je knjizi Jelačić priče iz kavane, u kojoj su se okupljali kulturnjaci raznih umjetničkih pravaca, a naročito za stolom za kojim je glavnu riječ držao filmski kritičar Vladimir Vuković (1930. – 1991.), nadogradio fikcijom i time podigao literarni spomenik Zagrebu kojeg više nema, ljudima od kojih je većina u međuvremenu preminula i samom ambijentu kavane koji je »pogazilo« vrijeme kafića.

Spomenik je to i mladenačkom vremenu disidenstva i očekivanju boljih vremena, pa onda i razočaranju koje je uslijedilo novim društvenim prilikama.

»Nijedna od tih priča, kako su napisane u knjizi, nije se dogodila za stolom kavane Corso; to su bili samo poticaji širem narativu«, rekao je Jelačić.

Jelačić nam je otkrio da je njegov prvi susret s Malim Lošinjem bio još za studentskih dana, kada je radio kao organizator koncerata, plesnjaka na Kaštelu, također već odavno zapuštenom prostoru, nekadašnjoj glavnoj lošinjskoj glazbenoj pozornici.

Kasnije je, kao zaposlenik HTV-a, na Lošinj dolazio u povodu suradnje ovdašnjeg Amaterskog kazališta »Josip A. Kraljić« s renomiranim redateljima.