Okupljajući različite autorske glasove i književne oblike te nudeći čitatelju sadržajno bogat i tematski slojevit uvid u aktualnu književnu produkciju, i novi broj časopisa za književnost i književne prosudbe, Književna Rijeka, dvobroj 1 – 2, proljeće – ljeto 2025. godine, godište XXVIII, svojim sadržajem odgovara na izazove suvremenog kulturnog trenutka koji unekoliko karakterizira i, riječima urednika časopisa Davora Grgurića, »sveopći metež« i(li) »vonj raspadajuće dekadencije«. Društvena je klima takva, no, poslužit ćemo se aforizmom Ive Mije Andrića objavljenim u ovome broju časopisa, »čovjek treba biti na visini, voda na razini, a misao – u dubini«.

Kako to i inače biva, u svom uvodnom tekstu pod nazivom »O plivanju na duži dah, rakovima samcima i moruzgvama, poticajnim zvijezdama i širenju jedara k pučini« urednik časopisa Davor Grgurić esejistički i programatski progovara o samome časopisu u kontekstu stanja u suvremenoj kulturi, čitanju te književnosti općenito.

Plivanje na dah

Autor polazi od kritike današnje svakodnevice koju opisuje kao bučnu, površnu i senzacionalističku. U takvom okruženju, preplavljenom medijskim podražajima, ratnom retorikom, tehnološkim strahovima i brzim »instant-čudima«, ljudi sve teže nalaze volju i koncentraciju za ozbiljno, zahtjevno i dugotrajno čitanje, čime se gubi sposobnost »plivanja na duži dah« – strpljivog uranjanja u slojevitu književnost kakvu predstavljaju oni veliki klasici.

– U zahtjevnoj svakodnevici koja uporno cilja na naš duševni integritet i mukom iznivelirani mir, koja nas neprestano nemilosrdno zapljuskuje novim i novim (priglupim) senzacionalnostima, ratožednom tematikom, predviđanjima tehnokratski distopijskih ustrojstava (u kojima bismo se vrlo skoro – ako zažive – trebali s iskrenim suzama prisjećati donedavnih široko jamčenih i uživanih ljudskih i građanskih pravica i sloboda), medijskim lažnim instant-čudesima i turbulentnim socijalnim prevratima, mnogi više nemaju volje ni vremena posezati za ozbiljnijim i slojevitijim štivom, ističe Grgurić.

»Rastužuje, koliko i zabrinjava činjenica kako opširne ruske klasike, stotine raskošnih stranica Prousta, Hugoa, Clavella ili našeg monumentalnog Krleže«, piše dalje, »više malo tko u potpunosti iščitava pa u morima njihovih slojevitih redaka na,’duži dah’ pliva i istinski uživa«.

Posebno se naglašava zabrinjavajući pad opće pismenosti, koncentracije i jezične osjetljivosti u mladih, pa autor kritizira oslanjanje učenika i studenata na umjetnu inteligenciju, internetske prečace i gotova rješenja, zbog čega znanje postaje pliće, a odnos prema jeziku i pisanju sve nehajniji, čime se u konačnici u pitanje dovodi kvaliteta obrazovanja novih generacija, unatoč tehnološkom napretku koji bi trebao pružiti kao dodatan alat.

Kvaliteta uradaka

Također, urednik kritički govori o masovnoj proizvodnji poetskih sadržaja osrednje ili slabe kvalitete, koji ipak lako pronalaze publiku, dok vrijedni i zahtjevni tekstovi često ostaju nezamijećeni, no unatoč takvome općem kulturnom rasulu (koje bi možda najbolje opisala autorova sintagma »vonj raspadajuće dekadencije«), autor brani predano književno stvaranje i vidi ga kao prostor otpora i osobnog rasta.

– (…) U tom sveopćem metežu i rascjepkanosti stručne analizirajuće misli, koja bi bila na tragu kakvog javnog artikuliranog prosvjedovanja i pokušavanja uvođenja objektivnih evaluacijskih kriterija o dobrom i trajno kvalitetnom pisanju, uporno i samoprijegorno autorsko stvaranje s književnim ambicijama jedna je od provjerenih niša u koju se uvijek možemo dobrovoljno zakukuljiti i nastaviti požrtvovno raditi na sebi. Pa neka, ima nas još takvih koji volimo kvalitetno pisanje, pa bubnjamo u doboše svojih malih intelektualnih naslada, u uzmaku pred dnevnim crnilom (ili bar sivilom), a naš se časopis na tom podosta tjeskobnom zemljovidu nudi kao solidna referentna točka za daljnje katastarske izmjere spisateljskih i čitateljskih ostvaraja i redom sretnih zabilježenih postignuća. Veselit će nas ovdje u proslovu ustvrditi kako i u ovom dvobroju Književne Rijeke imamo nanizan respektabilan broj uvaženih autorica i autora koji jasno svijetle na nebu hrvatske književnosti, a oko čijih umjetničkih i kvalitativnih dosega nema nikakvih rasprava i dvojbi. Zadovoljan što mi je dano u ovom trenutku biti skromnim kapetanom za uredničkim kormilom, mogu vama i njima fakinski namignuti i dobaciti, gledajući jasne zvijezde na literarnom obzorju, govori Grgurić.

Iako, kako kaže, »lako isplivaju loši uradci, a oni bolji imaju realnu mogućnost da nikada ne budu u tom silnom mnoštvu pravednije zamijećeni i vrednovani« te »ostanu plutati neopaženi, pa i neshvaćeni zbog svoje kompleksnosti i nenametljivosti«, upravo se časopis Književna Rijeka i svojim novim brojem stoga pobrinuo da oni dobri uradci ipak ostanu zamijećeni.

Struktura časopisa

Novi broj časopisa koji broji 284 stranice strukturiran je u nekoliko cjelina – Esej, Proza, Putopis, Poezija, Aforizmi, Domaća beseda, Prijevodi te Raščlambe i Osvrti. Na samom početku nalazi se cjelina Esej, u kojoj je objavljen jedan esej autora Davora Grgurića, a nakon eseja slijedi prozni dio časopisa u kojem su zastupljeni Božica Jelušić, Darko Pernjak, Lidija Bajuk, Karmen Delač Petković, Tomislav Pupić, Đurđa Vukelić Rožić, Martina Katinić, Sonja Zubović te Tomislav Milohanić (Slavić). Na taj prozni dio nadovezuje se i putopisna cjelina u kojoj je objavljen putopis Biserke Goleš Glasnović.

Središnje mjesto u časopisu zauzima poezija, u kojoj sudjeluje velik broj autora – Davor Briški, Veljko Barbieri, Boris Domagoj Biletić, Goran Rem, Darija Žilić, Tomislav Domović, Miroslav Mićanović, Božica Jelušić, Lidija Bajuk, Alma Abdagić, Aleksandra Načinović, Tomislav Milohanić (Slavić), Joso Živković, Melita Rundek te Siniša Matasović.

U cjelini Aforizmi kratkim i zgusnutim tekstovima autori Daniel Načinović i Ivo Mijo Andrić donose misaone, ironične i kritičke poglede na svakodnevicu, dok su u dijelu Domaća beseda objavljeni tekstovi Tomislava Milohanića (Slavića) i Danice Bartulović, pisani na zavičajnom idiomu. U cjelini Prijevodi objavljeni su tekstovi Claudija Magrisa, Marije Galine te Bronislava Volkova.

Na samome kraju časopisa nalazi se cjelina Raščlambe u kojoj su tekstovi Dubravke Brezak Stamać i Vlaste Vrandečić Lebarić, dok su u posljednjoj cjelini Osvrti zastupljeni autori kao što su Sanja Knežević, Željka Lovrenčić, Tomislav Maretić, Tomislav Marijan Bilosnić, Žarko Milenić, Zvonimir Stjepanović, Mato Mandić, Pavao Varnica, Antun Jovanovac i Zvonimir Stjepanović.

Neki od objavljenih aforizama

Glupost je stvarnost ustrajna i održiva.

(Daniel Načinović)

Naoružani strpljenjem ne pucaju na druge.

(Ivo Mijo Andrić)