Cormac McCarthy, čovjek kojeg se smatra jednim od najvećih suvremenih američkih pisaca, umro je danas u svom domu u Santa Feu u 80-oj godini života.

Uključujući prvijenac „Čuvar voćnjaka“ objavljen 1965., McCormak je objavio dvanaest romana, dvije drame, pet scenarija i tri kratke priče. Uglavnom u okviru western i postapokaliptičnih tema smještenih na američki Zapad, borbe između dobra i zla, bio je poznat po svojim naturalističkim prikazima nasilja i jedinstvenom stilu pisanja, prepoznatljivom po rijetkoj upotrebi interpunkcije.

Prvi put je širu pažnju privukao anti-western romanom „Krvavi meridijan“ 1985. godine o grupi lovaca na skalpove stvarnim na granici Meksika i SAD-a u 19. stoljeću. U recenziji u New York Timesu napisali su da je riječ o najkrvavijem književnom djelu još od Ilijade. Iako je po izlasku dočekan oprečnim ocjenama, s vremenom je zaradio status velikog američkog romana 20. stoljeća.

McCarthy je tek u kasnijoj fazi stvaralaštva postao cijenjen i čitan, možda i zahvaljujući činjenici da su njegova djela – redom kod kritike po izlasku isprva dočekivana mlako i sa skepsom – poput magneta privlačile filmaše koji su u njegovim djelima vidjeli veliki potencijal za uspješne ekranizacije. Tako su njegov roman iz 2005. „Nema zemlje za starce“ samo dvije kasnije ekranizirala braća Coen. Film istog imena osvojio je četiri nagrade Oscar uključujući i onu za najbolji film. Iste te 2007. godine McCormak objavio je roman „Cesta“ za koji je dobio Pulitzerovu nagradu, a dvije godine taj je roman postapokaliptične teme također uspješno ekraniziran. Nakon “Ceste” McCormack se nije oglašavao punih 16 godina, da bi prošle godine objavio dva romana „The Passanger“ i „Stella Maris“.

Cormac McCarthy je rođen 20. srpnja 1933. u Providenceu, Rhode Island, kao treće od šestero djece. Dok je bio malo dijete obitelj se preselila na jug u Knoxville, Tennessee, gdje je njegov otac radio kao odvjetnik. McCarthy je kasnije proveo dvije godine na Sveučilištu Tennessee gdje je studirao fiziku i inženjerstvo. Napustio je fakultet 1953. i pridružio se američkoj vojsci, i u avijaciji na Aljasci proveo je tri godine i za to vrijeme je bjesomučno gutao književna djela. Vratio se na fakultet 1957., ali tada je već razvio ideju da je pisanje njegov životni poziv, pa se tome u potpunosti i posvetio.

Cormac McCarthy bio je neobičan lik, za razliku od drugih velikih pisaca koji su se prije širokog prepoznavanja i lukrativnih ugovora s izdavačkim kućama, prehranjivali raznim poslovima sa strane, McCarthy je pod svaku cijenu htio samo pisati, i ostao beskompromisan po tom pitanju desetljećima, iako se do 1991. godine niti jedna njegova knjiga nije prodala u više od pet tisuća komada. O njemu se pisalo kao o najboljem američkom piscu za kojeg nitko ne zna. Sve se promijenilo 1992. kad je u okviru svoje „granične” trilogije objavio roman „Svi lijepi konji“, čija je romantična potka privukla širu publiku. Roman je postao bestseler sa 190 tisuća prodanih primjeraka u prvih šest mjeseci od izlaska.

„Oduvijek sam znao da ne želim raditi. Moraš biti predan, pisanje mi je uvijek bio prioritet broj jedan“ – objašnjavao je svoju odluku koja je dugo vremena u njegovoj karijeri nosila skupu cijenu. Naime, on i njegova obitelj (ženio se više puta), često su živjeli na rubu siromaštva. To ne znači da je bio lijen, upravo suprotno, njegovi prijatelji izjavljivali su kako je imao visoko razvijenu radnu etiku, radio na više projekata odjednom, vršio dubinska istraživanja kako bi bolje ušao u materiju o kojoj piše, sam uređivao tekstove, revidirao ih i dotjerivao. Sve je, do zadnjeg dana, pisao ne mehaničkoj pisaćoj mašini, jeftinom i laganom Olivetti Lettera 32 modelu, na kojem je prema dostupnim podacima, u više od pola stoljeća stvaralaštva otipkao više od pet milijuna riječi.