
Foto Mia Majerić
Taj je spoj kvalitetan pa Majerićeve priče, kao i njegove fotografije, jasno, dojmljivo i snažno svjedoče o životu oko nas i životu u nama
Dvije godine nakon sjajnog debitantskog predstavljanja zbirkom priča »Skriveno«, hrvatski književnik i fotograf Ozren Majerić svojom je drugom zbirkom pripovijedaka nazvanom »Traženje ogledala« potvrdio da je riječ o vrsnom književniku, sjajnom stilistu i majstoru kratke priče. Sličnost druge zbirke s Majerićevim književnim prvijencem nije samo u spomenutoj kvaliteti, već i u pristupu jer i u slučaju novog književnog istupa uočavamo autorovu želju da razne priče, likove i teme veže uz prevladavajuću ideju. I dok je u zbirci »Skriveno« to bio uspješan pokušaj otkrivanja često prikrivene istine, u »Traženju ogledala« većina priča donosi likove koji promišljajući o svojoj sadašnjosti i prošlosti nastoje otkriti smisao života, shvatiti zašto se neke stvari događaju, spoznati samog sebe ili nekog do kog ti je stalo.
Da bi to ostvarili, potrebno im je neko »ogledalo«, neka druga osoba, neki drukčiji pristup stvarnosti ili drukčije razmišljanje, a traženje tog »ogledala« u kojem bi se sve to barem naslutilo, postaje svojevrsno traženje smisla. Tu nam nikad dovršenu i gotovo uvijek neuspješnu potragu Majerić prenosi kroz odlično »uranjanje« u svijet brojnih likova kao što su, primjerice, prevareni muškarci, trgovkinje u kvartovskom dućanu, prodavač u sex shopu, dementni starac, smrtonosnom bolešću izluđeni sin nesretne majke, osamljena starica, u braku podređeni suprug, fotograf, kći žene koja je izvršila samoubojstvo…
Prizori iz obiteljskog života
Pritom su okviri priča u koje svoje likove stavlja Majerić vrlo zanimljivi, često i bizarni. Pa tako u »I’m Your Man« svjedočimo kratkom susretu dvaju muškaraca koji otkrivaju kako imaju – istu zaručnicu! U »Toliko zraka oko nas« prodavačice koje su pronašle pismo o najavljenom suicidu pitaju se smiju li i trebaju li o tome obavijestiti suprugu čovjeka koji se planira ubiti. U moćnim »Prizorima iz obiteljskog života« svjedočimo tragičnom sukobu sina povratnika iz Njemačke s ocem koji živi s nekadašnjom sinovljevom djevojkom. U mračnom »Tulumu« tinejdžer otkriva kako mu se otac objesio, ali ne želi nikome otkriti tijelo i istinu sve dok tulum ne završi.
U pričama česta samoubojstva i smrti, jedno ubojstvo i podosta obiteljskog nasilja, dobar su okvir i čest motiv za promišljanja o smislu života, ali i o prolaznosti (»Duboko zakopani«, »I dalje te volim«), osamljenosti i starosti (»Zauvijek živi Hrvatska«), nesređenim obiteljskim odnosima (moćna »Nisi nikad naučila plivati«), realna i duhovita »Dodirni mi grudi«, smrtonosnoj bolesti (»Ulica raznobojnih marama«), smrti i načinima njezina prihvaćanja (»Mač u rukama samuraja«)…, a koju god temu Majerić odabrao, uvijek je u stanju suvereno vladati radnjom, stvoriti odlične i vrlo zanimljive likove, pripovijedati tečno, pitko i razumljivo bez obzira koristi li zaista majstorske opise, klasično pripovijedanje ili vrlo životne i uvjerljive dijaloge.
Kao i u debitantskom istupu, Majerić i u ovoj zbirci neke od pripovijedaka veže likovima i zbivanjima pa se tako »Jebem ti mater«, puna agresije, psovki, bijesa i suvremenog ozračja košmarnog kaosa nastavlja kroz »Trudna sam«, a mučna i mračna »Tulum« svoj nastavak ima u »Na zemlji smo nakratko predivni«. Zna se u tom svom nizanju kolaža životnih situacija Majerić dotaknuti i adolescentnog doba prvih tjelesnih iskustava (»Gubljenje nevinosti«, »Duboko zakopani«), skrenuti na teren mistery priče (»Ukleta kuća«), ali i stvoriti autobiografske dnevničke zapise u završnom dijelu knjige nazvanom »U mraku nakon izlaganja«, dijelu koji u osnovi i nije dio prethodnih 19 priča, već stoji kao jedna zasebna cjelina.
Priča u priči
Raznovrsnost tema, likova i motiva Majerić nastavlja i raznovrsnošću stilskih okvira pa uz već spomenuti klasičan pripovjedalački pristup svjedočimo i tekstu pisanom na mobitel bez dijakritičkih znakova hrvatskog jezika, pismu koje kći žene samoubojice piše vlastitoj majci svjesna da je možda i motivirala suicid, izmjeni SMS poruka likova ili pak već spomenutim završnim ranojutarnjim dnevničkim zapisima. Karakteristika Majerića kao pripovjedača svakako je i to što često koristi sustav reminiscencija krećući od opisa događaja koji kod njegovih likova budi sjećanja na prošlost i na prisjećanje određenih zbivanja, a isto tako zna pričati »priču u priči« (»Tulum«), vješto balansirajući između različitih sadržaja. Također je i u ovoj zbirci Majerić uspješno vezao svoje poznavanje i uspješno bavljenje fotografijom s književnošću, novim oblikom njegovog umjetničkog izražavanja. Taj je spoj kvalitetan pa Majerićeve priče, kao i njegove fotografije, jasno, dojmljivo i snažno svjedoče o životu oko nas i životu u nama.
Biografija
Ozren Majerić rođen je 1976. u Zagrebu, po zanimanju je fotograf, a kratke priče piše od 2017. U travnju 2023. izašla mu je debitantska knjiga »Skriveno«. Instagramski je aktivan na profilu why not now 1000, gdje spaja ljubav prema fotografiranju i pisanju, a može ga se naći i na Facebooku, gdje pod svojim imenom spaja privatni život s putovanjima i pročitanim knjigama, nastojeći pokazati da je ljepota života često pitanje vlastitog izbora. »Traženje ogledala« njegova je druga knjiga.
P