Jako sam ponosan što se ova monografija pojavila. Ponosan sam jer pripadam jednoj od najvažnijih postrojbi iz Domovinskog rata koja je pridonijela obrani Hrvatske i pobjedi u Domovinskom ratu, a koja nikada nije bila ustrojena i nikada do danas postrojena. Riječ je o nevidljivoj vojsci koja je pravednu borbu Hrvatske za slobodu, sve njene patnje, sve njene pothvate i herojske bitke učinila vidljivima. Zato je ova monografija važna.

U ovo malo rečenica gotovo da je sve bitno i važno kazao Stanko Ferić i sam jedan od ratnih izvjestitelja, ratnih fotografa i fotoreportera koji su se našli u fotomonografiji »Domovinski rat – Priča o pobjedi«. U ovo malo mudrih i ljudski sročenih rečenica stisnulo se podosta razloga zbog kojih se morala dogoditi monografija u kojoj će slike uistinu govoriti više od riječi. Točno 538 emotivnih i dokumentarnih fotografija u knjizi »Domovinski rat – Priča o pobjedi« prikazuje dramatične događaje i to od uvertire rata, preko presudnih bitaka, pa sve do mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Obuhvaća ova knjiga sva ključna bojišta i stradanja, ali i otpor i ponos te nepokolebljivi duh hrvatskih branitelja. Knjiga je objavljena u Mozaiku knjiga uz veliku potporu Hrvatskog povijesnog muzeja i Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Izdana je ona povodom 30. obljetnice vojno-redarstvenih operacija Bljesak i Oluja i dvojezična je. Ona je, kako to veli izdavač, spomenik hrabrosti, zajedništvu i pobjedi hrvatskog naroda. No, ona je i dokaz koliko su važni i odvažni bili oni koji su svojim objektivima svjedočili ključnim trenucima borbe za slobodu Hrvatske.

NIKAD ISPRIČANA PRIČA

I ima pravo Ferić kada kaže kako će se oni koji uzmu monografiju u ruke možda poželjeti ratne izvjestitelje pitati – a gdje ste tu vi!?

Photo: Emica Elvedji/PIXSELL

– Možda će nas pitati, onako kako nas znaju pitati djeca koja dolaze vidjeti naše fotografije na izložbama, gdje smo tu mi koji smo snimili te fotografije. Učinit će se da nas nema. Ali nas ima. Vidjet ćete nas, ako malo pažljivije pogledate, na sjenama ruševina, na sjenama grudobrana, na sjenama oružja kojim se Hrvatska borila za slobodu. Zašto? Zato što smo u tim trenucima pazili da te slike budu snimljene kako treba i da svjedoče o svemu onome što se događa – kazao je Ferić.

Kazao je on to za svečanog predstavljanja monografije u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, dodavši kako priča o ratnim izvjestiteljima i ratnim fotoreporterima nikada nije ispričana.

– O nama nikada nitko nije ispričao priču, pa ni o tome kako smo zapravo stupili u obranu Hrvatske. Svatko od nas ima svoju priču, svaka je drugačija, a sve se svodi na isto; svi smo znali gdje nam je mjesto, što nam je misija, što s tim fotografijama trebamo reći i koja je uloga i smisao ratnog izvještavanja – istaknuo je Ferić.

Uz njega na predstavljanju i Dinko Neskusil, još jedan od ratnih izvjestitelja čije su se fotografije našle u knjizi.

Foto Davor Kovačević

– Ja sam imao 25 godina kada je počeo rat. Bio sam fotoreporter koji je obožavao fotografiju kao i dan danas, ali nisam znao u što ću upasti. Nisam znao što će se dogoditi. Rat je došao doslovno u naše dvorište. Postao sam ratni fotoreporter jer je rat došao u moje dvorište. Tog 4. listopada, kada je bio najgori napad na Karlovac, prvi napad, najsuroviji, meni je odmah pogođen krov kuće, garaža, dvorište, sve. Tako sam kršten kao ratni fotoreporter – kazao je Neskusil.

I zato je ponosan sa svim što je napravio, i on i njegove kolege. I zato misli kako je sjajno da su u knjizi zastupljene manje sredine i oni gradovi koji su bili na crti razgraničenja, u kojima se četiri godine živjelo očekujući da će im neprijatelj spaliti granatu na glavu.

– Moj najsretniji trenutak života je bio prestanak opće opasnosti za Karlovac koji je sviran u ponedjeljak 7. kolovoza u 19 sati. Ta sreća nas koji smo tad bili u Karlovcu, mene koji sam fotografirao i ljudi koji su bili na cesti ostala mi je zapamćena za cijeli život – iskreno će Neskusil.

Na tom tragu i Ferić ističe i nešto što smatra važnim, nešto što su, barem on tako misli, ratni reporteri svjesni radili.

– Teško ćete tu vidjeti tugu, depresiju, bezvoljnost. Svi su ti ljudi na slikama ponosni, svi znaju što rade, što im je misija, gdje im je mjesto i za što se bore – napomenuo je Ferić.

ZADNJI ANALOGNI RAT

Pri tom su i Ferić i Neskusil podsjetili na činjenicu koja se često i zaboravlja.

– Mi smo i sudionici zadnjeg analognog rata općenito, pa i medijskog rata. Nije bilo interneta, nije bilo digitalije, radilo se na crno-bijelim filmovima, eventualno malo kolora. Ušli smo u rat prilično nenaoružani kao i Hrvatska. Hrvatska je bila razoružana i morali smo oteti oružje od JNA. Mi smo bilo manjkavi s opremom, pogotovo s kemikalijama, filmovima. Nismo ih imali dovoljno i radili smo svašta da se opreme domognemo. Dijelili smo jedan film među trojicom da svatko ima bar po deset snimaka. Neke su kolege provaljivali u kioske i uzimali filmove, pa ostavljali poruke i ceduljice da plate kasnije – prisjetio se Ferić.

Je li bilo straha? Ako ga je i bilo, nije to bio onaj neki uobičajeni strah.

– Bilo nas je strah hoćemo li imati dovoljno filma, hoće li aparat izdržati, strah da smo potrošili snimku više i da nećemo kasnije imati s čim snimati – reče Ferić.

Snalazili su se ratni fotoreporteri svakojako, a ono zbog čega ih fotomonografija posebno veseli je to da su se zbog knjige mnogi od njih prvi put vidjeli premda se po imenu znaju.

– Pripadamo istoj postrojbi, prvi put smo zajedno u ovoj knjizi i mislim da možemo biti ponosni da se nitko od nas nije osramotio i da smo pridonijeli pobjedi Hrvatske u borbi za slobodu i neovisnost jednako kao i oni koji su se borili s puškom u rukama – poručio je Ferić koji ne dvoji kako je fotomonografija i spomenik i sjećanje.

Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, podsjetio je da Hrvatski memorijalni dokumentacijski centar od početaka 2005. godine među prikupljenim gradivom inzistira na prikupljanju ratnih fotografija, fotografija iz Domovinskog rata.

– Iznimno je to važno gradivo, ono koje je autentično, koje nam o onome što je bilo govori onako kako je bilo – reče Nazor.

EMOCIJE U OBJEKTIVU

Zahvalio se Nazor svim fotografima koji su imali hrabrosti zajedeno s hrvatskim vojnicima i policajcima ići na prvu crtu, jer, kako reče, zahvaljujući tome možemo danas povijest puno bolje rekonstruirati nego da toga nije bilo.

– Ova fotomonografija nije samo podsjetnik na 20 godina od pobjede Hrvatske u Domovinskom ratu, ona je i spomenik svim hrabrim ljudima, ratnim fotografima koji su na prvoj crti bili zajedno s vojnicima i snimili dramatične, ali predivne fotografije – istaknuo je Nazor.

– Fotoreporteri su oni koji šire istinu – ne dvoji Matea Brstilo Rešetar, ravnateljica Hrvatskog povijesnog muzeja.

Pače, kazala je ona kako je Hrvatska s fotografijama dobila propagandni rat, baš kao i to kako Hrvatski povijesni muzej čuva fotografije i kataloški ih obrađuje, jer su one dio nacionalne baštine. Važno je, reče, zaslužiti povjerenje i branitelja, i fotoreportera, i njihovih obitelji, važno je da ljudi u kojih su negativi, filmovi, fotografije znaju da je tu institucija koja sve to čuva i čuvat će. Štoviše, smatra Brstilo Rešetar da nam treba institucija koja bi se sustavno bavila samo fotografijama iz Domovinskog rata.

Urednik fotomonografije, Vid Jakša Opačić, kazao je da je ovo uradak u kom se pustilo fotografijama da ispričaju priču o Domovinskom ratu. Najteže je, kao reče, među tisućama fotografija bilo odrediti koje će ući u knjigu. Ušlo ih je 536 i to tako da pokriju desetogodišnje razdoblje, kako i ono prije rata tako i poraće.

– Prva slika u monografiji je iz 1988. godine, miting bratstva i jedinstva na Ušću u Beogradu. Zadnja ona s mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u Ustavno pravni poredak Republike Hrvatske iz 1998. godine. Obuhvatili smo cijelo desetljeće. Glavni akteri su branitelji, njima dugujemo najveće priznaje i poštovanje, ali posebnu pažnju posvetili smo civilima, prognanicima, srušenoj i oštećenoj kulturnoj baštini. Rat nisu samo ispaljeni projektili, rat su sve one emocije koje su ratni fotografi uspjeli zabilježiti na licima ljudi tih godina – kazao je Opačić.

Ratni fotografi imaju svoju fotomonografiju i po prvi put su zajedno u knjizi. Možda je to i početak nekih novih sličnih projekata koji će uvezati još ratnih reportera.

FOTOAPARAT VETERAN

Donio je Ferić na promociju i jedan fotoaparat, veteran, »oružje« iz Domovinskog, a onda ispričao lijepu priču.

– Meni se u jednoj od važnih bitaka pokvario fotoaparat, objektiv. Imao sam sreću da se tu našao dečko koji je učio zanat za urara. On mi je ovaj objektiv popravio. Ako ga pogledate pažljivo, vidite da ima rukohvat od zračnice od bicikla, od unutarnje gume, a vodilice koje su se unutra polomile on je napravio od konzerve graha. I taj je fotoaparat, s tim vodilicama i gumama, mene uredno služio od 1993. godine do pobjedničke Oluje i snimanja završnih operacija za oslobođenje Knina. Zadnje fotografije koje su napravljene s njim su snimljene s pokojnim biskupom Badurinom kada je ušao u oslobođen Knin i blagoslovio branitelje – ispričao je Ferić.

Dva izdanja: Luksuzno i enciklopedijsko

Monografija ima svoje luksuzno i svoje znatno jeftinije enciklopedijsko izdanje. Onaj luksuzni komplet sadrži raskošnu fotomonografiju s umjetničkom medaljom od mjedi na koricama, zaštitni ovitak na rasklapanje s otvorom u sredini kroz koji se vidi umjetnička medalja i luksuznu grafiku s prikazom Golubice. Svaki primjerak knjige je kaligrafski numeriran serijskim brojem, čime se dodatno naglašava njegova unikatnost.

AUTORI FOTOGRAFIJA

U ovoj fotomonografiji zastupljene su fotografije sljedećih autora: Ivana Asić, Darko Bavoljak, Josip Bistrović, Božo Biškupić, Predrag Bosnar, Renato Branđolica, Stanko Ferić, Mario Filipi, Zoran Filipović, Ivica Galović, Željko Gašparović, Steve Gaunt, Mladen Genc, Drago Havranek, Stanko Herceg, Mario Jareb, Ljubomir Kačić, Zlatko Kalle, Klub veterana 119. brigade HV-a, Aleksandar Korka, Svebor Labura, Mišo Lišanin, Hrvoje Matanović, Ivica Matošević, Jadran Mimica, Gojko Mitić, Dinko Neskusil, Goran Novotny, Goran Pavelić, Marko Perić, Žarko Peša, Planinska satnija Velebit, Vilson Polić, Ivan Posavec, Zdenko Pušić, Damir Radnić, Zdravko Senčar, Antun Smajić, Srećko Stipović, Zvonimir Tanocki, Marin Topić, Duška Trgo, Pavo Urban, Davorin Višnjić, Ivo Vrtarić i Srdjan (Žiga) Živulović.