Nije novi roman Roberta Nezirovića ni horor – što bi se po naslovu dalo zaključiti – ni triler na što navodi uvodno poglavlje u kojem iskusni zagrebački kriminalistički inspektor Zlatko Milić rano jutrom mora na poprište surovog ubojstva svećenika Josipa Pivčevića koji je masakriran u crkvi.

»Svećenik i demoni« u svojoj je srži odličan roman koji pomalo u Scandi noir stilu koristi istragu zločina da bi istražio društvene negativnosti i manjkavosti.

Okviri radnje kroz koju će se ta analiza provoditi su jednostavni, ali literarno vrlo svrsishodni.

Naime, nesretni svećenik bio je iz gradića na obali gdje će ga i sahraniti, a na pogreb stiže i nekoliko njegovih školskih kolega čije će nam živote autor predstaviti u rasponu od školskih dana pa do tih ružnih i tužnih dana koji su ih iznova okupili.

Ubojstvo

Za srednjoškolskih, pa i dijela studentskih dana, tragično preminulom svećeniku najbolji je prijatelj bio Tibor Junaković, sada iznimno uspješni neurokirug i šef klinike koji, naravno, dolazi na pogreb nekadašnjeg prijatelja i tu će susresti Majdu Katalinić, uspješnu arhitekticu, nekadašnju školsku kolegicu u koju je bio nesretno zaljubljen.

Na pogrebu je i Tomo Crnković Crni, nekada školski nasilnik, a posljednjih godina vlasnik najjače zaštitarske tvrtke u državi. Tu je i Ivan K., bivši ministar turizma i uspješan političar, a uz njih na posljednjem ispraćaju okupilo se još nekoliko bivših svećenikovih kolega, ali autorova je pažnja vezana ponajprije uz četvero spomenutih.

Tibor Junaković na glasu je kao vrhunski kirurg, ali privatnog života gotovo da i nema, ukoliko se pod to ne svrsta njegova opsjednutost najpopularnijom hrvatskom pjevačicom Jasminom.

Tibor »ne želi imati ništa s prošlošću, onoj u kojoj je bio zalizani štreberko kojemu su se svi rugali.« Ipak, pojava Majde upali u njemu neku iskru, a isto tako i u njoj koja nakon iznenadne suprugove smrti živi sama i za koju su »muškarci prljave odvratne svinje« protiv čije se dominacije bori kroz svoj posao uspješne arhitektice.

Tomo Crnković grubošću i nasiljem izdignuo se među bogatije pojedince, a u tom je uzletu itekako koristio i spregu s političarima, posebno sa školskim kolegom i bivšim ministrom Ivanom K., kojeg je u školi terorizirao, a sad s njim surađuje.

Nitko od njih nema, koliko god to na prvi pogled izgledalo suprotno, miran i sretan život. Oni koji su u braku nesretni su i imaju ljubavnice, oni koji više nisu ili nikad i nisu bili u bračnoj zajednici boje se tog koraka.

Njihovi će se životi nakon smrti bivšeg školskog kolege početi sve više ispreplitati, a čak će i ubojstvo, mada nitko to od njih ne zna i ne sluti, biti vezano uz njih.

Svojevrsni happy end

Slučaj vodi spomenuti inspektor Milić, kojemu također u privatnom životu ne cvjetaju ruže jer je sve udaljeniji od supruge Lane koju je nekada beskrajno volio.

To ga ne ometa u obavljanju posla koji će, premda gotovo sasvim slučajno, uspješno privesti kraju te otkriti ubojicu čiji su motivi bili osobni.

No, sama istraga i nije toliko bitna što autor ističe i činjenicom tog baš slučajnog otkrića ubojice. Neziroviću je najbitnije kroz opise života ljudi koje od mature dijeli 31 godina pokazati kakav im je život bio u tom razdoblju te koliko je u njihovoj sudbini upliva imalo društvo kojeg su dio.

Neki su od njih začahureni sami u sebe i predani svojoj profesiji koja im predstavlja siguran teren i mogućnost bijega od drugih odgovornosti.

Drugi su posvećeni nelegalnom stjecanju ovozemaljskih dobara, a i jedni i drugi su najčešće nesretni i nezadovoljni. Portretirajući ih autor je jako dobro opisao narušene obiteljske odnose, svađe i bračne krize, a uspješno se dotakao i puno toga vezanog uz homofobiju, spregu nasilja i politike, korumpiranost političara, prostituciju…

Ponuđena slika siva je i tamna, a tek malo svjetla na kraju daje tek svojevrsni happy end u obitelji inspektora Milića, odnoso najava mogućnosti ostvarivanja veze između Tibora i Majde.

Osamnaest cjelina

Sve to ispričano nam je vrlo kvalitetnim pripovjedačkim stilom u kojem je sve jasno, direktno i sažeto, a roman je sastavljen od 18 cjelina kroz koje nam se u početku detaljnije predstavlja pojedini lik da bi u završnici romana te cjeline uključivale veći broj likova i zbivanja.

Klasičnom pripovijedanju dodan je u jednom poglavlju dnevnički zapis pjevačice Jasmine, a u slučaju nekoliko likova, posebno Tibora, javlja se uz njegova razmišljanja i glas, kako ga on naziva, njegova demona, odnosno onaj nesigurni i ustrašeni dio njegove ličnosti koji mu priječi normalan kontakt s ljudima.

No, takve demone imaju i ostali bitni likovi ovog romana koji je, usprkos naslovu »religijskog tipa«, u svojoj srži pravi i vrlo kvalitetan društveni roman.

O autoru

Robert Nezirović rođen je u Zadru 1964. godine, gdje završava osnovnu i srednju školu, kao i studij slavistike na Filozofskom fakultetu.

Od 1992. godine zaposlen je u Općoj bolnici Zadar na poslovima knjižničara u stručnoj knjižnici, gdje je od 1995. godine i njezin voditelj.

Godine 2009. s nekolicinom kolega osniva književnu udrugu Zapis (Zadarski pisci). Priče objavljuje u časopisima Quorum, Zadarska smotra, zbornicima udruge Zapis Samo ti pričaj i Samo se ti sjećaj te u Večernjem listu.

Objavio je romane »Leptiri vole svjetlo« (2009.) i »Klopka za četvero« (2014.).