Ovogodišnji 47. međunarodni sajam knjiga Interliber, koji okuplja domaće i inozemne nakladnike, knjižare i pisce, održava se od 11. do 16. studenoga, a glavni gost sajma je irski pisac Paul Lynch – dobitnik nagrade Booker za 2023. godinu – koji će 13. studenoga predstaviti hrvatsko izdanje romana »Prorokova pjesma«. Jednostavni su razlozi zbog kojih »Prorokova pjesma«, novi roman irskog pisca Paula Lyncha, uživa veliku čitanost i popularnost.

Roman je na iznimno dojmljiv način pokazao svijetu civilizacije Zapada što bi mu se moglo dogoditi sutra, odnosno koliko bi mučan i težak mogao biti život svakog pojedinca u slučaju surovog građanskog rata koji se odvija baš u njihovoj državi, u njihovom gradu, u njihovom kvartu, u njihovoj ulici, u njihovoj obitelji… No, doći do te jednostavnosti koja jamči dojmljivost i uspjeh nije nimalo, poigrajmo se riječima, jednostavno. Da bi se do toga došlo, moraš imati dobru priču, jake likove i pripovjedački dar kojim ćeš ovladati čitateljem. Paul Lynch u slučaju ovog romana ima sve to.

Desničarska represija

U osnovnim je crtama priča koju nam autor nudi ova – Larry i Eilish Stack sretna su oveća obitelj koja u nama danas bliskoj budućnosti živi u Dublinu. Eilish je mikrobiologinja, Larry je pomoćnik tajnice u nacionalnom Savezu sindikata učitelja. Imaju dobra primanja i lijep život u kojem su im najveća ljubav djeca – nedavno rođena beba Ben, dvanaestogodišnji Bailey, četrnaestogodišnja Molly i šesnaestogodišnji Mark. Uz njih dio obitelji je i Eilishin otac Simon koji nakon smrti supruge tone u sjene demencije pa Eilish brine i o njemu. Problema je u osnovi malo i svedeni su na s jedne strane tipične staračke muke ojačane demencijom, a s druge strane na pubertetska i tinejdžerska »izvoljevanja«. No, Stackovi se s time dobro nose, a jedino što ih polako počinje brinuti su politička kretanja u državi koja sve očiglednije skreće bitno udesno pri čemu je stanje takvo da je država čak donijela Zakon o izvanrednim ovlastima te osnovala tajnu policiju koja najrazličitijim oblicima pritisaka i zastrašivanja nastoji što veći dio stanovništva uvjeriti i natjerati da moraju razmišljati krajnje nacionalistički i biti vjerni novoosnovanoj stranci. Bilo kakva protivljenja nisu dobrodošla, a traženje poštivanja građanskih prava – za što se itekako zalaže učiteljski sindikat u čijem je rukovodstvu Larry – je nepoželjno. Jer, država je u opasnosti, tvrdi desnica na vlasti.

Za obitelj Stack dani užasa počinju tek laganom prijetnjom i zastrašivanjem kad im jedne večeri na vrata pokucaju dva policajca koji žele razgovarati s Larryjem. Budući da nije tog trenutka kod kuće, on već sljedeći dan odlazi na razgovor u policiju i tamo ne pristaje na bilo kakvo zastrašivanje zbog svog posla. Štoviše, na koji dan kasnije organiziran veliki prosvjed učitelja Larry odlazi jer smatra da se svi moraju boriti za poštovanje demokratskih vrijednosti i nikako ne dozvoliti pretvaranje Irske u desničarski represivnu državu. Skup učitelja policija brutalno prekida i uhićuje niz sudionika. Je li među njima i Larry, njegova supruga Eilish ne uspijeva saznati. Jer, Larry je nestao. Nema mu ni traga ni glasa. Time, ustvari, počinje martirij Eilish Stack i njezine djece.

Građanski rat

Reakcije djece na očev nestanak su različite. Najstariji Mark koji je dobro upoznat s političkim stanjem svjestan je da je otac žrtva političkih sukoba pa gori od želje da se uključi u borbu protiv vladajućih i priključit će se pobunjenicima. Molly je nesretna i ljuta na sve, ali odlučuje pomoći majci, a Bailey ne razumije politiku i uvjeren je da je oca otjerala majka pa joj strašno zamjera. I u normalnim bi uvjetima izdržati ove probleme i uskladiti odnose bilo teško, a gotovo pa nemoguće postaje u sve gorim društvenim okvirima jer ponašanje vladajućih, policije i vojske dovodi do reakcije koja prerasta u surovi građanski rat između pobunjenika i aktualne vlasti. Irska zatvara granice i krvavi pir počinje.

Zbog poštovanja čitatelja nema smisla prepričavati što se sve događa Eilish i njezinoj djeci, ali valja reći da je kroz njihovu sudbinu Lynch uspio čitatelju predočiti svu patnju i bol bezumnog nasilja i mržnje, odnosno tragediju koju u surovim uvjetima suludog građanskog rata proživljavaju najnezaštićeniji i najneviniji – žene i djeca. Antiratna tematika i jasne poruke protiv bilo kojeg oblika mržnje utemeljenog na bilo kakvoj različitosti gotovo da »vrište« iz ovog romana. Jer, najjednostavnije rečeno, razlika među krvavo sukobljenim stranama i nema – isti su narod, ista vjera, ista boja kože… jedino što jedni misle jedno, a drugi drugo. Nažalost, i to je dovoljno za masakre i nepojmljivu mržnju. Opomena i poruka u stilu pazimo što radimo jer sutra bi nam se ovo moglo dogoditi posebno je jaka u završnoj sceni romana, trenutku kad će mnogi Europljani itekako shvatiti milijune prognanika koji su proteklih desetak godina svojim dolascima »zasuli« Europu. Naime u posljednjoj bolnoj i neizvjesnoj epizodi »Prorokove pjesme«, negdje na obali Irske, Eilish, Molly i mali Ben s desetak drugih ljudi čekaju čamac kojim će, nadaju se, biti prebačeni s otoka okupanog krvlju rata u civilizirani svijet. Naravno, Eilish i Molly nisu sigurne da će čamac po njih doći, a ako i stigne, nitko im ne jamči da će plovidba biti uspješna. Njih se dvije, kao i ljudi koji na toj plaži s njima čekaju čamac koji možda donosi spas, osjećaju baš onako kako su se osjećali i osjećaju stotine tisuća onih »crnih i garavih« koje su na mediteranskim obalama Afrike čekale i čekaju svoje čamce za Europu…

Poveznice s velikanima

Ovaj strašan i moćan završetak iznimno je dojmljiv kraj snažnog romana čijeg se autora opravdano časti poredbama s Faulknerom i Cormacom McCarthyjem. Na američkog nobelovca Lynch podsjeća ne samo načinom pisanja u kojem nema direktnih dijaloga, već i umješnim povremenim korištenjem književne tehnike tijeka struje svijesti. Istina, daleko je to od briljatnih primjera te tehnike u Faulknerovom remek-djelu »Krik i bijes«, ali povremeni dijelovi »prijenosa« Eilishine svijesti i opisa njezinih noćnih mora vrlo su kvalitetno izvedeni i itekako pridonose općoj slici kaosa, straha i neizvjesnosti, a istu tu svrhu imaju i stranice opisa bijega Eilish, Molly i Bena kroz Irsku pri čemu je poredba s kultnim romanom »Cesta« Cormaca McCarthyja neizbježna. No, još je tu puno drugih poveznica s velikanima. Brojni bolni pokušaji Eilish da pokuša otkriti gdje joj je suprug, a potom i mlađi sin, sudaraju se s neshvatljivim svijetom birokracije grozomornijim čak i od onog iz Kafkinog »Procesa«, a ukupno ozračje potpune bezizlaznosti, poraza i nestajanja koje vlada ovim romanom itekako podsjeća na mučni i tužni svijet koji je u svom staralaštvu izgradio Lynchov čuveni zemljak Samuel Beckett. Osjećaji koje doživljava lik iz jedne Beckettove priče dok umire negdje na pučini nekog oceana u beskraju u kojem ga nitko ne vidi, jednaki su osjećaju izgubljenosti, tjeskobe i straha koje proživljavaju i likovi ovog romana, a emocionalno kulminiraju u zaista mučnoj sceni u dablinskoj mrtvačnici, sceni koja je umjetnički veličanstvena, ali definitivno nije za ljude slabijih živaca.

»Prorokova pjesma« (»Prophet Song«, 2023.) društveni je, obiteljski, politički i futuristički roman. Ova posljednja odrednica tu je samo zbog toga što je Lynch radnju smjestio u blisku budućnost. No, sve djeluje kao sadašnjost i čitatelju se jednostavno samo po sebi postavlja pitanje – je li nešto takvo moguće? I dok će većina Europljana nadati se da nije, mi s ovih naših prostora itekako znamo da je, nažalost, svaka opisana scena Lynchovog romana realna i moguća. U Hrvatskoj i susjednim nam državama svatko stariji od 35 zna da »Prorokova pjesma« nije budućnost, već je dio naše prošlosti, a itekako bi mogla biti i budućnost jer zveckanje oružjem, klaonice u Gazi i Ukrajini, dronovi koji noseći bombe prelijeću granice, vjerski fanatizam, nacionalne i rasne mržnje… sve to kuha tolikom snagom da je uputnije pitati se ne hoće li, već kad će eksplodirati! Knjige poput »Prorokove pjesme« svakako mogu pomoći u buđenju svijesti. Pitanje je mogu li i zaustaviti zlo. Pitanje je čitaju li ih oni koji bi ih trebali čitati. Za, primjerice, Putina i Trumpa, Lynch je pretežak.

O autoru

Paul Lynch, rođen 1971. godine, autor je pet romana. Njegov najnoviji roman »Prophet Song« osvojio je Bookerovu nagradu 2023. i Dayton Peace Prize, književnu nagradu za mir u kategoriji fikcije. Prethodno je, među ostalim, osvojio nagradu Kerry Group za irski roman godine i francusku nagradu Prix Libr’ à Nous za najbolji strani roman. Bio je nominiran za mnoge međunarodne nagrade, uključujući britansku »Walter Scott«, talijansku Strega, francuske nagrade Prix du Meilleur Livre Étranger, Prix Littérature-Monde i nagradu »Jean Monnet« za europsku književnost. Godine 2024. imenovan je istaknutim članom programa pisanja na Sveučilištu u Maynoothu i izabran je u Aosdánu, irsku akademiju za umjetnost koja odaje počast istaknutim umjetnicima. Njegovi romani prevedeni su na više od 40 jezika.

Analiza političkog stanja

U jednom od rijetkih trenutaka lucidnosti Eilishin otac Simon, svojedobno ugledni znanstvenik, analizirajući političko stanje kaže: »…znanstvenici, učitelji, institucije, ako promijeniš kontrolu nad institucijama, onda možeš promijeniti i kontrolu nad činjenicama, možeš promijeniti strukturu vjerovanja, ono oko čega se svi slažu, to je ono što oni rade, Eilish, to je ustvari jednostavno, NAP pokušava promijeniti ono što ti i ja nazvamo stvarnošću, žele je zamutiti kao vodu, ako kažeš da je crno bijelo, a bijelo crno, kažeš to dovoljno puta, onda to mora biti tako, a ako to stalno ponavljaš, ljudi to prihvaćaju kao istinu«, govori Simon svojoj kćeri.