srijedu je u Dnevnom boravku održana promocija romana „Netaknuti listovi gline“ dugogodišnje radijske voditeljice i novinarke Gordane Brkić Žagar. Autorica je do sada objavljivala pjesme i kratke priče, a ovo joj je prvi roman.

O romanu su uz autoricu govorili i urednica knjige Dunja Matić Benčić te Milan Zagorac iz izdavačke kuće Studio TiM u čijoj je nakladi roman objavljen, a promocija je okupila zaista velik broj ljudi, kako suradnika i poznanika, tako i zaintrigiranih sugrađana.

Roman prati Mašu, četrdesetogodišnju televizijsku novinarku prepoznatljivu po svom britkom jeziku i beskompromisnom stavu, koja se nalazi na stresnom raskršću životnog puta.

Dubinski se propituje kriza srednjih godina koja potresa sve temelje života glavne junakinje, od obiteljskih veza do situacije na poslu, a roman se ukratko može okarakterizirati kao priča o padu i putu raspada kao i ponovnog uzdizanja u novoj stvarnosti.

Kako je Brkić Žagar objasnila, roman je nastajao kratko, ali je samo pisanje romana bila njezina osobna pobjeda i jedno davno obećanje, odgovor na rečenicu da nikada neće napisati roman jer za to nema živaca.

– Jedna od zabava za mozak je izmišljati priče, u kojima sam čak nekada i ja glavni lik, bude to dosta Hollywoodski.

Zaigralo me tih par scena, i s obzirom da je želja da se to napiše, odnosno dokazivanje samoj sebi da se može krenula, razmišljala sam kako se može doći do tih izmišljenih scena, i to sam dosta precizno slagala u glavi – kazala je te dodala kako je sama radnja romana skup brojnih priča i razgovora koje je imala u životu, mnogih od njih ispričanih uz kavu.

Tako je i glavna junakinja Maša zbroj različitih priča i razgovora, a njezin karakter i hrabrost proizvod su brojnih fantastičnih žena koje je Brkić Žagar upoznala, žena koje su možda bile jake i hrabre, ali to nisu znale pokazati.

– Moram reći da glavna junakinja koristi činjenicu što je žena, ona se toga ne libi. Ima svoje stavove koji su čvrsti i oformljeni, a ono što je problem s Mašom je to što te stavove možda treba početi mijenjati.

Nisu to ni stavovi, to su stereotipi koje svi imamo i čuvaju nas, lakše nas vode kroz život. Normalno je imati stereotipe, ali ako nismo spremni preokrenuti taj stereotip onda propuštamo previše toga u životu i Maša je to shvatila – objasnila je autorica.

Prema riječima urednice Matić Benčić, kroz roman se oslikava osobna transformacija glavne junakinje, preispitivanje vlastitih postavki i vrijednosnih sudova, a Zagorac je te transformacije pripisao krizi srednjih godina.

– U jednom trenutku naših života stvarno se nađemo u Nedođiji, negdje u tamnoj šumi u kojoj se gubi put, u kojoj sve postaje mračnije i više nemamo prave orijentire za koje se možemo hvatati.

Jedini čvrsti orijentiri koji nam ostaju su karijerni, ali onda počinjemo pucati po drugim planovima… Čovjek postane svjestan da život teče kako teče, i onda u nekom trenutku doživljava neku katarzu.

Ta katarza može biti svašta, a Gordana je to izrazila na jedan meni zapravo vrlo zgodan način tako da je premještena na navodno gore radno mjesto koje bi mnogi zapravo poželjeli – kazao je Zagorac.

Roman je bogat referencama, kako na književnost, tako i na film, ali posebno mjesto u njemu zauzima Pearl Jam. Brkić Žagar je kazala kako je cijeli život svjesno okružena glazbom, a raditi na radiju znači biti okružen glazbom ne pasivno, nego na vrlo aktivan način.

– Kada sam se makla s tog mjesta shvatila sam kako mi glazba silno nedostaje, no roman je pisan u trenutku kada sam radila kao radijski voditelj i shvatila sam da mi paše da nešto svira dok pišem.

Probala sam i s jazzom i Bachom, ali nije išlo. Igrom slučaja zavrtjelo se „Just Breathe“ i nekako se poklopilo s početkom knjige – zaključila je.