Alexandra Coelho Ahndoril i Alexander Ahndoril trenutačno su među najpopularnijim – a svakako i najbogatijim – svjetskim književnicima. Nije vam poznato? Ništa strašno jer velika većina, čak i pasioniranih čitatelja, zaista pojma nema tko su Alexandra i Alexander Ahndoril. Štoviše, sve skupa djeluje poput nekog vica i igre riječima… Alex i Alexa – ma daj. Pa su još dodali i Coelho koje, ajde bar to, ipak »vuče« na književnost. Mora da je u pitanju zezancija. Ali, nije. Zaista je riječ o stvarnim osobama, supruzi i suprugu koji su, vjerojatno shvativši da pod pravim imenima zbog prevelike sličnosti nikad ne bi uspjeli, odlučili uzeti pseudonim pa knjige koje zajednički pišu objavljuju pod imenom – Lars Kepler. E, sad su stvari već poznatije, posebno onima koji vole crne i mračne skandinavske trilere. Jer, ime Lars Kepler još od 2009. godine i debitantskog romana »Hipnotizer« znano je mnogim ljubiteljima trilera, a iz godine u godinu dodatno su učvršćivali svoj status nizom novih romana u kojima je glavni lik inspektor Joone Linna. Ta je kolekcija trilera došla do već osmog romana, djela »Dvostruki čovjek« (Spegelmannen) koji je, kao i prethodnih sedam, u Hrvatskoj objavio zagrebački nakladnik Fraktura.

Literarni fenomen

Kepleri, ako ih tako možemo nazvati, zaista su svojevrstan fenomen. Naime, brutalni trileri samo su dio njihovog stvaralaštva. Alexandra Coelho Ahndoril u svojim se samostalnim djelima pisanima pod pravim imenom i vrlo dobro znanima u Švedskoj, bavi čovjekovim sukobima sa znanosti, religijom i politikom, a usto je i kolumnistica nekoliko uglednih švedskih novina. Njezin suprug Alexander autor je čak petnaest kazališnih komada i osam nedetektivskih romana od kojih je najpoznatiji »Redatelj« u kojem je obradio život čuvenog švedskog redatelja Ingmara Bergmana. Dakle, Ahndorilovi su se itekako dokazali i izvan krimić-literature, ali su prave novce zaradili baš od nje. Primjerice, njihovih osam romana o detektivu Linni prevedeno je na više od 40 jezika te prodano u desecima milijuna primjeraka, a zadnji »Dvostruki čovjek« od objavljivanja 2020. godine pa do kraja 2021. godine prodan je u više od 15 milijuna primjeraka! No, što je to što toliko privlači publiku iz svih dijelova svijeta ovim moćnim, ali mračnim i teškim pričama?

Wallander, Hole, Linna

Dio odgovora svakako je u naviknutosti velikog dijela publike na skandinavsku noir literaturu u kojoj »Kepleri« vrlo uspješno slijede ono što su utemeljili Hennig Mankell i Jo Nesbo koji su radnju svojih jakih trilera izgradili oko upečatljivih likova detektiva Kurta Wallandera (Mankell), odnosno Harryja Holea (Nesbo). Ahndorilovi su ovim već kultnim likovima svjetske triler literature dodali ime detektiva koji se zove Joone Linna. Sličnost Linne sa spomenutim prethodnicima je u tome što je i on nekonvencionalan, netipičan, svojeglav i poprilično neprilagođen detektiv koji rijetko kad radi po slovu zakonu, a i nisu mu strana ni ponašanja koja policajcu ne bi smjela biti dozvoljena pa, primjerice, konzumira opijum (kod Holea je to alkohol). Nadalje, sva trojica likova, posebno Hole i Linna, u svojim postupcima znaju biti surovi i grubi (istina, uvijek u samoobrani) što romane o njima diže na određenu akcijsku razinu koju, očigledno, voli velik broj čitatelja. Napokon, tu su kao iznimno bitan element privlačnosti ove literature i negativci, pri čemu su kod Mankella te posebno kod Nesboa često u igri ubojice (jednom je to čak i bivši hrvatski vojnik u sjajnom romanu »Spasitelj«) koji su na zločin motivirani društvenim uvjetima i prilikama, što pak daje dodatnu vrijednost tim knjigama. Ipak, najveći dio romana spomenutih autora radnjom je vezan uz negativca koji stiže iz krugova psihopata i psihički ozbiljno bolesnih ljudi, izmišljenih serijskih ubojica i od rođenja zlih osoba. Upravo to glavno je područje koje zahvaća Lars Kepler, odnosno bračni par Ahndoril.

Sumanuti zločinci

Njihov inspektor Joone Linna u svakom od svojih dosadašnjih osam slučajeva bori se sa sumanutim zločincima koji uspješno u javnosti kriju svoju morbidnu stranu pa ih je teško otkriti, a baš takve postavke radnje pružaju mogućnosti brojnih zapleta, iznenadnih obrata, neočekivanih rješenja i dramatičnih završetaka. Baš takav je i »Dvostruki čovjek« koji obrađuje serijska ubojstva zločinca koji je zbog tragedije u djetinjstvu razvio tzv. podvojenu ličnost pa, poput lika Normana Batesa iz kultnog filma »Psycho« Alfreda Hithchcocka, vodi dvostruki život – s jedne strane normalan obiteljski, a s druge strane morbidan i prepun krvavog nasilja. Pri tome je njegova sposobnost prikrivanja iznimna pa javnost dugo vremena i nije svjesna kako u njihovoj sredini djeluje predator kojemu su cilj ponajprije mlade djevojke koje otima, muči, siluje i ubija. Naravno, da nešto nije u redu, prvi shvaća Linna koji u istragu kreće s premalo potpore nadređenih, ali ipak uspijeva kroz niz dramatičnih i nasilnih epizoda spasiti (bar neke) od žrtava i osigurati pobjedu pravde.

Ženska i muška strana

Nedvojbeno, Lars Kepler je »autor« koji u okvirima ove vrste književnosti zavređuje veliku pažnju. Odluka supružnika Ahndoril da zajedno rade na likovima i zbivanjima pokazala se dobrom jer se kroz svaki od dosadašnjih romana jasno uočava ženska i muška strana priče pa su stoga, što zna biti minus kod krimić-literature, i ženski likovi vrlo kvalitetno izgrađeni i životni, a zahvaljujući tome što je Alexandra Coelho podrijetlom Portugalka, u njihovim se romanima uspješno odstupa od čisto skandinavske distanciranosti i to kroz uspješne likove koji dolaze i iz drugih podneblja. Pri tome za primjer može poslužiti i sam Joone Linna, Finac koji puno drži do pomalo mistične tradicije tog euroazijskog naroda što ovim romanima daje poseban ton i svojevrsnu nesvakidašnjost. U svakom slučaju Lars Kepler, odnosno Alexandra Coelho Ahndoril i Alexander Ahndoril, u romanima o pomalo neuravnoteženom finskom detektivu našli su sjajan ispušni ventil koji im služi da bi se lakše bavili ozbiljnijim vidovima književnosti, a usput su čitateljima koji vole ovakvu vrstu književnosti osigurali vrhunsku zabavu.