Riječki književnik

Predstavljena "Kuća", nova zbirka pjesama Davora Mandića: "Na samome početku bio je rad"

Katarina Bošnjak

Davor Mandić / Foto Marko Gracin

Davor Mandić / Foto Marko Gracin

Knjiga je tek početna faza šireg projekta: "Ovo je zamišljeno kao jedan put kroz knjigu, put kroz projekt koji prati, a kojega je ova knjiga samo početna faza", ističe Mandić



Na samome početku bio je rad. Ovim je riječima, između ostalog, Davor Mandić, književnik i dugogodišnji novinar Novog lista, večeras uveo brojne posjetitelje Gradske knjižnice Rijeka u promociju njegove nove knjige pjesama “Kuća”.


Rad o kojem ispočetka govori onaj je njegove partnerice, umjetnice Nadije Mustapić, a koji pod nazivom “Outside in” (2005.) kroz grafičke otiske i video instalaciju propituje pojam doma, odnosno kuće.


Presudan susret


Isti su se otisci prikazivali na ekranu za vrijeme čitanja poezije iz “Kuće”, na promociji koncipiranoj kao one man show sa spontanim sudjelovanjem publike, čak i u čitanju pjesama, što je na neki način i simboliziralo Mandićevo ogoljivanje u ovoj knjizi.




Davor Mandić / Foto Marko Gracin


S naslovnicom u boji cigle, “Kuća” je Mandićeva treća zbirka pjesama, nakon “Mostova” (2009.) i “Dva kruga, jedna tuga” (2021.), ali ujedno i prva konceptualna zbirka. Uredio ju je Ervin Jahić, a objavljena je u izdanju ShuraPublikacija iz Opatije.


Kako je sam autor istaknuo, knjiga je tek početna faza šireg projekta.


– Ovo je zamišljeno kao jedan put kroz knjigu, put kroz projekt koji prati, a kojega je ova knjiga samo početna faza. I ova večer bi trebala imati jednu dramaturgiju koja na neki način prati knjigu intertekstualno i taj projekt – rekao je Mandić te dodao kako je susret s grafičkim otiscima Nadije Mustapić bio presudan za nastanak zbirke.



– Vidio sam sve te kuće, i ratom razrušene, i kuće kao sklonište i mjesto patnje, kuće djetinjstva i sigurnosti. Sve sam to vidio u njezinom radu – prisjetio se.


Nakon toga počeo je prebrojavati vlastite pjesme u kojima se pojavljuje motiv kuće. Nije ih bilo četrnaest, koliko Nadijinih otisaka – bilo ih je šesnaest, četrnaest objavljenih, dvije neobjavljene.


Zametak neke nove priče


Kako je kazao, pomislio je da bi to moglo biti zametak neke nove priče, a povezao je taj proces i sa vlastitim životnim okolnostima, u vremenu u kojem zajedno grade dom. Govoreći o samom konceptu, Mandić je istaknuo širinu pojma kuće.



– Pomisliti pojam kuće u svim njegovim inkarnacijama, od simboličnoga preko praktičnoga, dakle onoga ekonomskog, do tog, najvažnijeg pojma doma, činilo se potentno i umjetnički zanimljivo…


Do sad sam pisao pjesme koje bih onda u jednom trenutku okupio u zbirku i onda bih tražio dramaturgiju. Ovo je prvi put da je nastao prvo koncept, pa onda punjenje – objasnio je Mandić.


Poseban naglasak tijekom večeri stavljen je i na autorov odnos prema jeziku.


Davor Mandić / Foto Marko Gracin


– Jezikom mislim, jezikom živim, na jeziku mislim, na jeziku živim. I od jezika mislim, i od jezika živim… Tražim pukotine, tražim rubove.


Znate ono kad ponavljate jednu riječ dugo, ponavljate, ponavljate, ona izgubi značenje. Ogoli se, postaje semantički konkretnija – objasnio je, dodajući kako mu je istodobno važno izbjeći hermetičnost.


Četiri cjeline “Kuće”


Zbirka “Kuća” strukturirana je u četiri cjeline: Rezidencije i ruine, Projekti i makete, Stvarnost u ogledalu i Ja sam kuća, a ista je podjela oblikovala i samu večer u Gradskoj knjižnici Rijeka.


Svaki je dio bio popraćen čitanjem pjesama iz odgovarajuće cjeline, čime je promocija pratila unutarnju dramaturgiju knjige.


Od arhetipskih i simboličkih figura kuće u prvim dijelovima, preko spekulativnih i konceptualnih razrada, do pjesama u prozi i završne identifikacije lirskog subjekta s pojmom kuće, večer je funkcionirala kao vođeni prolazak kroz zbirku i proces njezina nastajanja.