Švedski pisac Mattias Edvardsson autor je globalnih bestselera “Sasvim obična obitelj” i “Zagonetne smrti u Lundu”, a ove je srijede ljubitelje trilera okupio u riječkom VBZ-u. Autor je predstavljajući ove dvije knjige gostovao uz urednicu hrvatskog izdanja Ivu Karabaić, a razgovor je moderirala novinarka Ana-Marija Ilić.

Edvardssonove se knjige izuzetno lako čitaju, slažu se obje, unatoč brojnim promjenama vremena i perspektive. Štoviše, ta slojevitost situacija, perspektiva i likova, zločin stavlja u drugi plan. Tajna može biti u tome što je autor po struci psiholog te u djelima duboko analizira ponašanje čovjeka.

Zašto su švedske knjige tako popularne u svijetu, zapitala se Ilić. Odgovor je jednostavan – zima je devet mjeseci, sunce je rijetko i nemaju druge nego pisati strašne priče, našalio se autor koji svoju ulogu pisca vidi u tome da drugima daje do znanja da u Švedskoj nije sve tako dobro kao što se misli.

U dvama trilerima primjetne su sličnosti, odnosno zajedničke točke, istiće urednica Karabaić.

“Prisutno je ispreplitanje likova. Oni su ujedno pripovjedači koji govore iz svoje perspektive, a mi tek na kraju možemo povezati sve dijelove, sve sastavnice. Ovdje se ne radi o krimiću u kojem pokušavate otrkiti tko je ubojica, nego postoji psihološki element, pripovijedano je na drugačiji način. Poglavlja su jako kratka i vrlo dinamična te vas vuku da čitate dalje i dalje”, objašnjava.

S likovima se lako povezati, istiće Ilić. Ne postoje ultimativno dobri ili loši likovi, već su svi u sivoj zoni. Na pitanje je li se kod pisanja fokusirao na likove ili radnju, ispalo je nijedno ni drugo: “Nisam znao ništa kad sam počinjao. Imao sam ideju. Likove sam upoznavao na putu”, rekao je i dodao da većina ljudi koji rade zločine nisu zli, već da imaju svoje razloge za to koje ne moramo prihvatiti: “O tome je zanimljivo pisati”, kaže.

Iako mali broj muških autora dobro piše ženske likove, Edvardsson u tome uspijeva. “Biti pisac je staviti se u tuđu perspektivu. Pisati samo o muškarcima mojih godina bi bilo apsolutno predosadno. Želim biti sposoban staviti se u druge perpektive. a najdalje od mene je mlada djevojka. Tijekom pisanja obje knjige, radio sam kao profesor u školi i često sam bio u blizini tinejdžera pa je sigurno i to pomoglo”, objasnio je.

Roman “Sasvim obična obitelj” veliki je međunarodni hit koji je Edvardssona lansirao među najzanimljivije nove autore psiholoških trilera, a u drugom romanu “Zagonetne smrti u Lundu”, Edvardsson ostaje vjeran svojoj karakterističnoj atmosferi i načinu pripovijedanja kroz više likova. Njegove knjige prevedene su na više od trideset jezika i redovito zauzimaju najviše pozicije na ljestvicama čitanosti.