
Foto Toni Bitunjac
U Zagrebu je u 90. godini umro akademik Milivoj Solar, istaknuti hrvatski književni i kulturni teoretičar te komparatist, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, javlja HAZU. Rođen je u Koprivnici 8. travnja 1936. godine. Studij filozofije i jugoslavistike završio je 1959. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1964. doktorirao disertacijom o književnom opusu Frana Galovića. Od 1963. radio je kao asistent, zatim kao docent, potom izvanredni, a od 1976. i redoviti profesor teorije i metodologije proučavanja književnosti na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od 1987. do 1990. bio je ministar prosvjete i kulture SR Hrvatske.
Znanstveni rad
Za redovitog člana HAZU-a u Razredu za književnost izabran je 2008. godine. Od 2007. bio je professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu. Od 2011. bio je dopisni član Crnogorske akademije znanosti i umjetnosti. Gostujuća predavanja iz područja komparativne književnosti, hrvatske književnosti i književne teorije održavao je na mnogim inozemnim sveučilištima. Znanstveni rad i interes akademika Milivoja Solara bio je usmjeren na temeljna pitanja književne teorije, posebno na probleme poetike i odnosa književne teorije prema filozofiji. Također su ga zanimale i metodologija književne znanosti, književna analiza te univerzalne kulturološke kategorije poput mita, ali i popularna književnost i kultura. Bio je dobitnik Nagrade Grada Zagreba (1972.), Nagrade »Božidar Adžija« (1975.), Nagrade »Vladimir Nazor« (1977.), Nagrade HAZU-a za knjigu »Povijest svjetske književnosti« i Nagrade Grada Koprivnice za životno djelo (2007.), Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 2010. i Državne nagrade za znanost za životno djelo 2016. godine.
Brojna djela
Najpoznatija knjiga akademika Solara je »Teorija književnosti« iz 1976. koja je doživjela čak 20 izdanja. Objavio je i sljedeća djela: »Pitanja poetike« (1971.), »Ideja i priča« (1974.), »Književna kritika i filozofija književnosti« (1976.), »Uvod u filozofiju književnosti« (1978.), »Smrt Sancha Panze« (1981.), »Suvremena svjetska književnost« (1982.), »Mit o avangardi i mit o dekadenciji« (1985.), »Eseji o fragmentima« (1985.), »Filozofija književnosti« (1985.), »Roman i mit« (1988.), »Teorija proze« (1989.), »Laka i teška književnost« (1995.), »Vježbe tumačenja« (1997.), »Edipova braća i sinovi« (1998.), »Granice znanosti o književnosti« (2000.), »Povijest svjetske književnosti« (2003.), »Predavanja o lošem ukusu« (2004.), »Ideja i priča« (2004.), »Uvod u filozofiju književnosti« (2004.), »Retorika postmoderne« (2005.), »Rječnik književnoga nazivlja« (2006.), »Književni leksikon« (2007.), »Nakon smrti Sancha Panze« (2010.), »Ukus, mitovi i poetika« (2010.), »Kritika relativizma ukusa« (2011.).