Nove knjige

Od Sofije Tolstoj do Lipskog: Objavljeni prvi noviteti iz Disputove prijevodne proze

Kim Cuculić

Roman Sofije Tolstoj »Čija je krivica?« odgovor je na stavove njezina čuvenog supruga Lava o ljubavi i braku



su prvi ovogodišnji noviteti iz Disputove prijevodne proze. Roman Sofije Tolstoj »Čija je krivica?«, u prijevodu s ruskoga Sonje Prijić, izravan je fikcionalizirani odgovor na stavove njezina čuvenog supruga Lava o ljubavi i braku koje je iznio u romanu »Kreutzerova sonata«. Sofija je svoju stranu priče, toliko uronjenu u vlastito bračno iskustvo, napisala s ciljem da se suprotstavi ciničnom prikazu žene i braka nijansiranim ženskim pogledom na složenost ljubavi. Za razliku od Tolstojeve knjige, koja je ekstremnim stavovima o seksualnoj čistoći izazvala javni skandal, Sofijina novela, napisana 1893., u Rusiji je objavljena tek nakon sto godina, vjerojatno zato što se toliko dugo nitko nije usudio izložiti velikog pisca supruginoj kritici, a i zato što je ovo prvi ruski roman jedne spisateljice koji obrađuje tabu-temu seksualnosti.


»Noću« je treći dio aforističke trilogije Karla Krausa – u prijevodu s njemačkog Sandre Brkljačić – u kojoj su objedinjeni aforizmi koje je autor objavljivao u svom kultnom časopisu Die Fackel. I u »Noću« Kraus nesmanjenom žestinom i britkom misaonom oštricom promišlja razne aspekte ljudskog života i društvene pojavnosti. Teme koje ga zaokupljaju dijelom se preklapaju s temama zastupljenim i u prve dvije zbirke (»Izreke i protuslovlja« te »Pro domo et mundo«): lažni moral, dvostruka mjerila, spolnost koja kao da ne postoji i o kojoj se ne govori, novinarstvo i tisak, književnost, cenzura, psihologija, jezik i kultura.


Avangardni, eksperimentalni miniroman »Piotrus (Apokrif)« – u prijevodu s poljskoga Dalibora Blažine – najpoznatije je djelo Lea Lipskog, jedne od najintrigantnijih figura poslijeratne poljske književnosti. Smješten u Palestinu 1940-ih, u Svetu zemlju u kojoj za autora nema ništa sveto, roman crpi teme iz autorove biografije (poput samog Lipskog, njegov je protagonist bolestan, sakat i jedva hoda), ali prikazuje i općenito otuđenje čovjeka te moralnu degradaciju svijeta u kojem je sve ispunjeno težnjom za senzualnim užicima. Piotrus, mladić s gumenom rukom, na tržnici u Jaffi nudi se na prodaju. Kupuje ga iznajmljivačica stanova, perverzna gospođa Cin, i zapošljava kao čuvara toaleta u kojem on treba sjediti zaključan cijeli dan kako bi spriječio pristup drugim stanarima kojih se stanodavka na taj način želi riješiti.