Prosperov Novak u knjizi kroz 57 eseja progovara o ključnim pitanjima hrvatske kulture i politike, kao što su relativiziranje 1100. obljetnice krundibe prvoga hrvatskog kralja Tomislava na Duvanjskom polju, srpskom svojatanju hrvatske kulturne baštine u Boki kotorskoj i južnoj Hrvatskoj, teškom položaju bunjevačkih Hrvata u Vojvodini, prešućivanim hrvatskim književnicima, zanemarenim i nedovoljno vrjednovanim djelima iz povijesti hrvatske književnosti itd.


Sadašnja šutnja i zaborav oko obljetnice hrvatskoga kraljevstva “u potpunom su neskladu s notornom činjenicom da je prije stotinu godina ta ista, samo tada 1000. obljetnica hrvatskoga kraljevstva, obilježavana tako upečatljivo i energično da su sve do danas na desecima hrvatskih ulica i zidova, trgova i parkova, ostali brojni tragovi te proslave”, napominje Prosperov Novak.




Vrijednost nove knjige Prosperova Novaka ne očituje se samo u otkrivanju “prikrivenih grobišta” hrvatske kulture, njezina poprilično nezavidna stanja i političkoga odnosa prema vlastitom nasljeđu, nego i u iznimnom autorskom stilu te pripovjedačkom umijeću koje na rubu između strogih znanstvenih činjenica i literarnosti svojoj priči udahnjuje potpuno nov i samostalan život.


Hrvatski povjesničar književnosti, komparatist i teatrolog Slobodan Prosperov Novak rođen je 1951. u Beogradu. Diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je i doktorirao. Bio je asistent, zatim docent te redoviti profesor na Katedri za stariju hrvatsku književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu.


Predavao je i u Institutu za slavensku filologiju Sveučilišta u Rimu, a od 1990. do 1992. bio je pomoćnik je ministra prosvjete, kulture i športa. Bio je predsjednik Vijeća Dubrovačkih ljetnih igara, a 2000. i njihov ravnatelj. Od 2001. predaje južnoslavensku filologiju na odsjeku za slavistiku Sveučilišta Yale u New Havenu, SAD.


Priredio je brojna izdanja hrvatskih pisaca. Autor je niza sveučilišnih i školskih hrestomatija, a ostvario je i niz multimedijalnih projekata, među kojima su najvažnije kazališne predstave “Ecce homo” i “Kako bratja prodaše Jozefa” na Dubrovačkim ljetnim igrama 1985. i 1990.,te velika izložba “Gundulićev san” 1989. u Muzejskom prostoru u Zagrebu.