Nakon za mnoge u Srbiji kontroverznog (i nedvojebeno sjajnog!) romana »Pas i kontrabas« (2019.), srpski književnik Saša Ilić novim svojim romanom potvrđuje kako spada među najkvalitetnije, najzanimljivije i najprovokatvnije književnike s prostora bivše države, prostora na kojima već tri desetljeća razjedinjene države i narode još uvijek veže jezik koji manje-više svi razumiju, posebno hrvatski i srpski. Uz to jaka poveznica čitateljima s tih prostora, posebno onima starijim od tri desetljeća, svakako je i u dobrom dijelu 20. stoljeća zajednička povijest naroda ex Jugoslavije, a baš su dijelovi te povijesti, kao i nimalo lijepa sadašnjost Srbije, temelj novog Ilićevog 380 stranica teškog romana.

Bogata freska zbivanja

Sukladno svom dosadašnjem radu, i ovaj je roman Ilić zamislio i realizirao kao vrlo široku i bogatu fresku zbivanja koja počinju ljeta 1942. godine, nastavljaju se u kolovozu 1992. godine, da bi kraju bila privedena tog vrućeg ljetnog mjeseca 2022. godine. Osam desetljeća u životu naroda i općenito povijesti je malo, ali broj zbivanja koji pratimo, tragedija i patnji izazvanih neobrazovanjem, egoizmom, pokvarenošću, zaluđenošću političkim i nacionalnim idejama je vrlo velik. Stožer oko kojeg Ilić razvija svoju dobro zamišljenu i vrlo bogatu radnju je planina Rtanj i obitelj Bukvić koja »od pamtivijeka« tamo živi. Početkom četrdesetih za priču su iz te obiteji najbitniji Nikola i Magda, devedesetih štafetu radnje preuzimaju Svetlana i Budimir, a početkom dvadesetih godina novog tisućljeća pratimo živote brata i sestre Milana i Majre te Majrine kćeri Magde koja je prva od te obitelji promijenila kontinet i sreću nastoji naći u Australiji.

Radnja iz 1942. godine vezana je za borbu srpskih partizana protiv fašizma, a u opisana zbivanja uključen je i lik kasnijeg nobelovca Ive Andrića koji je te godine nekoliko mjeseci zaista i boravio na tom području. Ivo Andrić te je 1942. godine bio veleposlanik Kraljevine Jugoslavije u nacističkoj Njemačkoj. Ilić ga prati tri dana u izmišljenom bezuspješnom pokušaju prebacivanja u partizanske redove te koristi njegov lik da bi vrlo uspješno prenio sliku lika intelektualca slabića. Uz taj fiktivni dio, Ilić se drži i povijesnih činjenica pa govori o trenucima kad je Andrić tada zaista stvarao svoju pripovijetku »Jelena, žena koje nema« pri čemu Ilić radnju i ideje te Andrićeve priče veže s ovim svojim romanom, ponajprije u odnosu prema prirodi koju smatra ravnom živom biću i koju u ovoj priči simbolizira ilegalka Jelena.

Nelinearan pristup

Devedesete donose mučnu i ružnu priču o pokušaju troje vukovarskih srpskih »ratnika« (Šljivar, Glogo i Konj), u osnovi ubojica, pljačkaša mrtvih (vade mrtvima zlatne zube!) i ratnih zločinaca, da vođeni nekim suludim teorijama na Rtnju pronađu ogromne količine zlata zbog čega će čak i minirati te razrušiti kapelu sv. Đorđa, ali i skriviti smrt Budimira, zaljubljenika u prirodu i Rtanj. Trideset godina kasnije područje planine zahvaćeno je novim mukama kojih su ovog puta vinovnici domaći ljudi koji u odlično plaćenoj službi stranih kompanija žele pod svaku cijenu pripremiti teren za bezobzirno iskorištavanje potencijalnog rudnog bogatstva (litija) te planine. Dakle, od četrdestih prošlog do dvadesetih godina ovog stoljeća Rtanj je poprište borbi zbog političkih, sitno lopovskih i surovo kapitalističkih interesa pri čemu su žrtve uvijek oni najnormalniji, pošteni, mirni i spremni na suživot s prirodom.

Slika suvremene Srbije ponajviše je dana pri prikazu zbivanja iz 2022. godine kad svjedočimo teškoj i najvjerojatnije izgubljenoj borbi pojedinca protiv sustava. Prošlost i sadašnjost Ilić veže i na taj način da se njegovi junaci iz dvadesetih godina ovog stoljeća inspiriraju i direktno pozivaju na svoje pretke it 1942. godine što nedvojbeno znači da se oni danas, kao njihovi prethodnici pred osam desetljeća, bore protiv okupatora. Samo što okupator sada nema uniformu i ne govori njemačkim jezikom, već je u skupim odijelima i govori čisti srpski, a velik dio okolina ih cijeni jer su to za njih srpski ratni heroji, a u stvarnosti isti oni neuspješni pljačkaši koji su po povratku iz Vukovara na Rtnju tražili neko fantomsko zato.

Ilić odabire nelinearan pristup pripovijedanju pa će čitatelj »skakati« iz razdoblja u razdoblje, iz grada u grad (Beograd, Vukovar), kontinenta na kontinent (Europa, Australija) svjedočeći u svakom od spomenutih razdoblja pokušajima, uglavnom neuspješnim, pojedinaca da se sklone od vjetrova rata i zla te da, ako je itekako to moguće, prežive i ostanu ljudi u tim surovim vremenima kad, što bi Ivo Andrić rekao, pametni šute, a fukara se bogati.

Planina Rtanj

Raskoš u kompoziciji i strukturi pripovijedanja Ilić nadograđuje i u načinu pripovijedanja pa, primjerice, iznosi i stručne Budimirove tekstove o geologiji i povijesti, citira Andrića i daje mu riječ u romanu, ali isto tako progovara i sa stajališta životinje dajući »riječ« u nekoliko navrata magarcu Lungiju koji, kako kaže u jednom trenutku autor, »živi u vremenu kad su ljudi gori od životinja«. Uz klasično pripovijedanje, autor u pojedinim trenucima stupa i na teren jakih unutarnjih monologa, odraza košmarnih snova ili tijeka struje svijesti, a kad je o leksiku riječ uz temeljni srpski tu je i nešto hrvatskog te engleskog jezika. Groteska i cinizam česti su pratitelji zbivanja ove priče, a uz Andrića kao povijesnu ličnost u jednom trenutku u romanu se javlja i čuveni rock kantautor Satan Panonski.

Iznimno bitno mjesto, praktično na razini žive osobe, odnosno svojevrsnog književnog lika, ima planina Rtanj po kojoj je roman i dobio naziv i koja na svoj način svjedoči ljudskom zlu, pohlepi i dehumanizaciji. Kao simbol prirode i ona je, posebno u ovo suvremeno doba, izložena prijetnji i beskrupuloznom uništavanju okoliša i prirodnih resursa i to nakon što je trideset godina ranije bila izložena primitivnom i stupidnom pljačkaškom pohodu srpskih vukovarskih zločinaca.

Borba za očuvanje prirode u osnovi je, mada to malo likova iz ovog sjajnog romana razumije, i borba za čovjeka, njegov identitet i humanost. Dozvoliš li sakaćenje prirode – a to se događa stalno i posvuda – dozvolio si i propast samog sebe, poručuju nam zbivanja i likovi iz romana »Rt« koji je istodobno obiteljski, društveni, ekološki i antiratni roman koji – pa neka bude malo svjetla u tunelu – ipak završava daškom optimizma. Ali ne u Srbiji ili Hrvatskoj, već u Australiji. Tamo se u gradiću Coober Pedy druže i očigledno jedno u drugo zaljubljuju Majrina kći Magda, Srpkinja, i Ice, sin Krešimira, Hrvata iz Vukovara.