MUKA

Monumentalno djelo hrvatske pasionske baštine. Obilježena 30. godišnjica prvotiska Franića Vodarića

Walter Salković

Foto W. Salković

Foto W. Salković

Riječ je o pasionskoj drami iz 18. stoljeća čiji je rukopis 1949. godine pronašao Branko Fučić, a 1993. godine objavila Katedra Čakavskog sabora Cres-Lošinj kao svoje kapitalno izdanje



CRES – Bogatim trodnevnim programom u Cresu je obilježena trideseta obljetnica prvotiska »Muke« Franića Vodarića Cresanina, pasionske drame iz 18. stoljeća čiji je rukopis 1949. godine pronašao svestrani znanstvenik i istraživač Branko Fučić, a 1993. godine objavila Katedra Čakavskog sabora Cres-Lošinj kao svoje kapitalno izdanje.


Neuglednu knjižicu dimenzija 9×14 centimetara, »požutjelu i ogarenu od godina, od duge upotrebe, od ljudskih prstiju i od dima«, kako je sam opisuje, Fučić je pronašao među starudijom u jednoj kući u staroj creskoj jezgri. Broji 326 stranica ispisanih rukom, a uvezana je u trošne kartonske korice. Punim imenom »Pisna od Muke Gospodina našega Isukarsta po Matiji, Marku, Luku i Jivanu zložena u pisni po Franiću Vodariću Crisaninu naravi težaške kopaške« monumentalno je djelo od oko 6.100 stihova sastavljeno na hrvatskom jeziku, u staroj čakavštini, pisano većinom na latinici, uz korištenje glagoljice i ćirilice, a oslanja se na mletački pravopis.


Osim prikaza Isusove pasije, u knjižici se još nalaze molitve, himne, zazivi i pjesme. Obiman posao transliteracije »Muke« i »Versi od žalosti« izvršio je prevoditelj i jezikoslovac Kuzma Moskatelo, dok je tadašnji tajnik Katedre Bernard Balon transliterirao preostale pjesme i molitve te potom cjelokupan sadržaj knjižice sravnio s izvornikom, redigirao i uredio. Uz predgovor prof. dr. Antona Benvina i Fučićevo uvodno slovo, prvotisak »Muke« obogaćen je studijom »Cresko prikazanje« prof. Moskatela, te »Biblijskim i teološko-liturgijskim referencama s tumačenjem manje poznatih riječi« prof. Benvina.


Važnost i vrijednost »Muke«




Izlaskom iz tiska 1993. godine cresko prikazanje ušlo je u povijest hrvatske pasionske baštine, a organizirane su promocije knjige u Malom Lošinju, Cresu i Rijeci. U programu predstavljanja zbornika sudjelovali su i učenici malološinjske škole, među njima i devetogodišnja Iva Lukenda, čija je obitelj godinu ranije izbjegla iz Bosne i doselila se na Lošinj. Iva, danas udana Maričić, u međuvremenu se odselila s otoka i s obitelji živi u okolici Zaprešića gdje radi kao vjeroučiteljica. Trideset godina nakon izlaska »Muke« odlučila je organizirati proslavu obljetnice tog značajnog događaja za hrvatsku kulturu, na što su je potaknule njezine dvije kćeri. Jednom prilikom, vrativši se s folklora, upitale su mamu je li nekad nosila nošnju. Ivi je to probudilo sjećanja na djetinjstvo.


– Shvatila sam da još uvijek naizust znam tekst koji sam tada recitirala, iako ga kao dijete uopće nisam razumjela. Bila sam mala Bosanka koja recitira na čakavštini. Tek sada, 30 godina kasnije, shvatila sam značenje te recitacije i koliko je utjecala na moj život, objasnila je Iva Maričić povod za organizaciju događanja koje je prvo trebalo biti ponovno okupljanje prijatelja koji su sudjelovali u promociji »Muke«, da bi se prometnulo u trodnevnu manifestaciju.


– Dragi Bog mi je otvorio mnoga vrata na koja sam kucala. Uključili su se mnogi pojedinci i institucije i podržali moju ideju jer su shvatili važnost i vrijednost »Muke« i Franića Vodarića, kaže Iva uz zahvalu svima koji su na bilo koji način sudjelovali u organizaciji ili financijski poduprli događaj.


Izložba i školski projekt


Manifestaciju je u petak službeno otvorila Marina Medarić, zamjenica župana Primorsko-goranske županije, a na otvorenju su još govorili Olivela Franko, predsjednica Katedre Cres-Lošinj, te prof. dr. Franjo Velčić, povjesničar i generalni vikar Krčke biskupije u čijem arhivu se danas čuva rukopis Franića Vodarića. Otvorenje manifestacije održano je na Šetalištu 20. travnja gdje su za ovu priliku izložene fotografije Đanina Sučića-Mornarića koje je snimio 1994. godine prilikom uprizorenja »Muke« u Cresu. Po završetku manifestacije fotografije će trajno biti postavljene u klaustru Samostana svetog Frane.


Program je potom nastavljen u Osnovnoj školi Frane Petrića gdje su učenici i nastavnici predstavili rezultat tromjesečnih aktivnosti kroz razne radionice i izvannastavne skupine u kojima su razmatrali Vodarićevu Muku. Članovi dramske skupine dio »Muke« su uprizorili, a za ovu prigodu tekst je priredila Iva Maričić, dok ga je na scenu postavila učiteljica hrvatskog jezika Ida Surdić uz glazbenu pratnju učitelja gitare Filipa Flega. Program su vodili Frane Jedretić kao Franić Vodarić, Matej Čormarković kao Branko Fučić te Meri Negovetić kao Iva Lukenda za što ih je pripremila vjeroučiteljica Dubravka Buničić koja je bila voditeljica cjelokupnog školskog projekta.


Literarne radove inspirirane Mukom napisale su i pročitale Laura Salković, Ana Sučić, Madlen Badurina i Katja Kučica koje su radile pod vodstvom učiteljice hrvatskog jezika Mladenke Kučić. Versi su izvodili članovi skupine Noa koju vodi vjeroučiteljica Ljiljana Filipas, a na klaviru su nastupile Laura Salković i Vanessa Pekar pod vodstvom voditeljice glazbenog odjela Mirjane Mikičić-Flego. U hodnicima škole postavljeni su učenički radovi nastali u likovnoj radionici ravnatelja Josipa Popea, te izložba fotografija s predstavljanja prvotiska »Muke« 1993. godine koje je snimio Đanino Sučić-Mornarić.


Znanstveni skup


U subotu je u Palači Moise održan znanstveni skup »Muka Franića Vodarića Crisanina – rukopis, knjiga, predstava, baština«. Uvodno predavanje o »Muci« kao sastavnici hrvatske pasionske baštine održao je prof. dr. Franjo Velčić stavivši je uz bok s hvarskom procesijom »Za križem« i druga značajna djela duhovne literature. Profesori Odjela za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci doc. dr. Saša Potočnjak i prof. dr. Ivan Lupić s različitih su, prije svega jezičnih aspekata analizirali i predstavili originalni rukopis »Muke« koji se mogao u palači Moise vidjeti, a rijetki sretnici uspjeli su ga i dotaknuti. Urednik prvotiska »Muke« Bernard Balon, dugogodišnji prijatelj i suradnik Branka Fučića, podijelio je s publikom svoja sjećanja i anegdote o tom legendarnom povjesničaru umjetnosti i kulture, vrsnom znanstveniku i popularizatoru znanosti, arheologu, putopiscu, vodećem stručnjaku i promicatelju glagoljaške baštine.


Kustosica Lošinjskog muzeja Marijana Dlačić govorila je o bratovštinama na cresko-lošinjskom otočju, a skup je glazbeno upotpunila ženska klapa Teha. Kao posebno iznenađenje pušten je tonski zapis emisije s Radio Rijeke »Terra incognita« u kojoj Branko Fučić govori o creskoj »Muci«.


Scensko djelo


Kako je »Muka«, ustvari, scensko djelo, nije napisana sa svrhom da je pojedinac za sebe čita već da je glumci javno recitiraju, a publika gleda i sluša. »Muka« Franića Vodarića, godinu dana nakon što je tiskana, postavljena je na scenu i izvedena na trgovima u Malom Lošinju, Nerezinama i Cresu. U izvedbi tog zahtjevnog projekta 1994. godine bilo je uključeno 110 osoba pod redateljskom palicom Radovana Marčića, a u produkciji malološinjskog kazališta »JAK« i riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca. Oko ovog grandioznog projekta okupili su se poznati kazališni radnici, a glumili ugledni zagrebački, riječki i malološinjski glumci. Za scensko izvođenje »Muku« je adaptirao Darko Gašparović, koredateljica je bila Ivica Boban, Vojo Radoičić radio je scenografiju, a glazbu napisao Arsen Dedić. Lošinjska izvedba snimljena je za HTV i prikazana u emisiji »Planetarij« uz svjedočenja mnogih sudionika predstave. Televizijsku adaptaciju pogledala je i publika u Palači Moise, nakon čega su svoja sjećanja podijelili redatelj Radovan Marčić i Vedran Mlikota koji je glumio glavnu ulogu, Isusa.


– Već 20 godina nisam bio ni na Cresu ni na Lošinju, tako da su me sinoć kad sam došao obuzele emocije, pogotovo na trgu gdje smo igrali predstavu. Predstavu smo napravili u nemoguće kratkom roku. Bio je to ogroman posao za glumce i suradnike, ali je meni kao mladom glumcu bilo nevjerojatno iskustvo. Kazalište, za razliku od filma i televizije, je direktna umjetnost u kojoj možeš vidjeti publiku, a ovo je još jedna stepenica bliže publici jer smo bili doslovno među gledateljima. Reakcije publike vidjeli smo i osjećali iz blizine, iskreno. Čuli smo svaki jecaj, a sjećam se žene koja je glumcima vikala: »Nemojte ga tući!« Tu se dogodilo pravo, iskonsko kazalište, kakvo je bilo u svojim počecima, prisjetio se Mlikota.


Program obilježavanja obljetnice tiskanja creske »Muke« zaključen je u nedjelju koncertom »Parnassia militia« održanom u župnoj crkvi Svete Marije Velike u sklopu 32. svečanosti Pasionske baštine koje se od veljače do travnja održavaju diljem Hrvatske. Nastupio je ansambl Projekt Lazarus koji istražuje, revitalizira, promovira i prezentira nedovoljno poznate skladbe hrvatskih skladatelja, a za ovu prigodu odabrana su djela baroknog skladatelja Vinka Jelića iz notnog zapisa »Parnassia militia« (Nebeska vojska) objavljenog u Strasbourgu 1622. godine.