U svijetu znanstvene fantastike punom različitih prijetnji, umjetnih inteligencija koje žele vladati svijetom i neumoljivih strojeva koji guše ljudskost, autorica Martha Wells svojim je serijalom »Dnevnici jednog ubibota« književnosti dala lik stroja koji se samo želi isključiti i gledati serije.

Njezin Ubibot, napola robot, napola sigurnosni agent s humorom i ozbiljnom anksioznošću, jedan je od najhumanijih likova moderne znanstvene fantastike – upravo zato što nije čovjek.

Više od puke zabave

U nedavno održanome i vrlo posjećenom razgovoru s publikom u riječkome VBZ-u autorica Wells otvoreno je i duhovito govorila o svome stvaralaštvu, inspiraciji, frustracijama, društvenim temama, kao i samome procesu pisanja, a u svemu tome Wells se razotkrivala kao autentična autorica svjesna činjenice da je književnost više od puke zabave; između ostalog, ona je, htjeli to ili ne, i politička i osobna.

Glede svojih spisateljskih početaka i inpiracije, Wells je kazala kako se ne sjeća trenutka u kojem nije voljela znanstvenu fantastiku i fantasy, a u kući su imali pulp izdanje ZF klasika »Vremenski stroj« H. G. Wellsa s monstruoznom naslovnicom, onakvom kakve su tada bile u trendu.

Čak dok još uvijek nije znala čitati, pokušavala je, a zanimanje za taj žanr oduvijek je postojao. Potaknuta ljubavlju prema djelu »Tri mušketira« i sa željom da napiše fantasy smješten u razdoblje koje nije »lažno srednjovjekovno« nego više nalik 17. stoljeću, počela je pisati svoj prvi roman, poglavlje po poglavlje, koje je donosila na radionice, a bez plana da zaista i napiše cijeli roman, na kraju je imala – gotov roman.

Autorski put

Kao i svi, i Wells je imala uspone i padove, a kako je ispričala, karijeru je započela 1993. godine romanom »The Element of Fire«, koji je objavio prestižni izdavač Tor Books, a zatim i njezin drugi roman »City of Bones« (1995.). Iako je treći roman bio gotovo prihvaćen, Tor ga je u posljednjem trenutku odbio, pa je Wells prešla na izdavača Avon Eos (pod Harper Collinsom), gdje je objavila hvaljeni »The Death of the Necromancer« i trilogiju »The Fall of Ile-Rien«.

No nakon što je Harper Collins preuzeo Eos i ukinuo njegov žanrovski program, njezine su knjige prestale biti prioritet te je uslijedilo dvogodišnje razdoblje bez objava, nakon čega je pronašla novu agenticu, Jennifer Jackson, te je uspjela prodati serijal The Books of the Raksura, što je ponovo pokrenulo njezinu karijeru i na kraju dovelo do velikog povratka u Tor Books s romanom »All Systems Red« (2017.), prvim u nagrađivanom serijalu »Dnevnici jednog ubibota«/»The Murderbot Diaries«.

Autorica nije imala cijelu predodžbu Ubibota odmah, već ga je stvarala u procesu pisanja, nastojeći prikazati strojnu inteligenciju s ljudskim osobinama, uz pitanje što bi stvarna strojna inteligencija zapravo željela.

Iako je iz njezine početne ideje o sigurnosnoj jedinici SecUnit trebala nastati kratka priča, razvila se cijela scena koja je dovela do daljnjeg razvoja likova i priče. Autorica je lik Ubibota i osobno obojila jer je 2016. godina bila je za nju frustrirajuća, a sam lik omogućio joj je da pretoči svoj bijes i gorki humor pisanjem u prvome licu.

Stroj s ljudskim osobinama

Citat Anne Leckie, koja tvrdi da bi umjetne inteligencije bez kontrole postale prijetnja, potaknuo je autoricu da stvori lik koji ne želi vladati svijetom, već jednostavno uživati u miru i gledanju televizije.

Kako je istaknuto, Ubibot je postao lik s kojim se čitatelji poistovjećuju jer, iako je stroj, ima ljudske osobine – iscrpljenost i želju za mentalnim bijegom. Taj emocionalni odaziv posebno se produbio tijekom pandemije, iako je serijal knjiga o Ubibotu postao popularan već i prije nje.

Što se tiče robota i umjetne inteligencije autorica se ne drži tradicionalnog prikaza u žanru znanstvene fantastike, a sama ističe da joj »Tri zakona robotike« Isaaca Asimova nisu zanimljivi jer su, između ostalog, produkt jednog pisca, a ne stvarnog svijeta.

Ne bi li stvorila nešto poput Ubibota, dodala je, moraš biti dio svijeta koji se ne zamara etikom. U tom kontekstu napominje kako osuđuje način na koji mnogi narativi prikazuju umjetne inteligencije kao prijetnje, opravdavajući njihovo ropstvo strahom od njihove moći. Ono da ih moramo kontrolirati jer bi nas mogli ubiti, Anne Leckie naziva opravdavanjem ropstva, a Wells je željela stvoriti nešto drukčije.

Jedan od ključnih elemenata u serijalu je lik Arta, koji je prvobitno trebao biti sporedan, ali je, prema autorici, »oživio« čim je Ubibot ušao u svemirski brod i započeo razgovor.

Ta dva lika imaju posebnu dinamiku – svađaju se, podržavaju, ismijavaju jedno drugo, ali se ujedno i potpuno razumiju; Art razumije Murderbota bolje nego bilo koji čovjek jer ne mora paziti što govori: »Njihovi dijalozi su mi bili užitak za pisati – dinamični, ironični, ponekad nježni.« Njihova komunikacija je izravna, koriste neki oblik strojnog jezika, no između njih postoji iskrenost koju ne nalazimo u interakcijama s ljudima.

Na pitanje kakav je politički sustav u Ubibot univerzumu, političku potku djela Wells ne skriva; Corporate Rim, u kojem korporacije upravljaju zakonima, životima i tijelima, prikazuje distopiju koja, prema njezinim riječima, »sve više podsjeća na stvarnost«.

– Mislim da je svako pisanje političko jer su i naši životi politički. Ako smo žene, ili pripadamo nekoj marginaliziranoj skupini, ako smo osobe s invaliditetom ili nešto slično, onda nas društvo već samim našim postojanjem doživljava kao političke subjekte.

Dakle, da – pisanje je političko, ističe autorica. Corporate Rim u njezinim knjigama prikazuje distopiju neograničenog kapitalizma: korporacije s više prava od ljudi, nadmoć nad zakonima, represiju putem dužničkog ropstva i iskorištavanje tijela.

Moć kapitala

Dotaknula se i odluke američkog Vrhovnog suda prema kojoj korporacije mogu neograničeno financirati političke kampanje, što vidi kao »de facto kupovinu političkog utjecaja«. I u njezinim knjigama, kao što je spomenuto, korporacije imaju više prava nego ljudi, pa je Corporate Rim temelj onoga što prikazuje u svojim knjigama – »svijet u kojem kapital ima svu moć«.

Nakon što je doživjela blokadu u ranim mjesecima pandemije, Wells se vratila žanru fantastike, pišući roman »Witch King«. Ta knjiga, kako kaže, govori o tome kako gledamo svijet koji se ruši i što smo spremni učiniti da ga izgradimo natrag:

»Tema knjige je suočavanje s uništenjem vlastitog svijeta i pokušaj da ga obnoviš. Osjećala sam da mnogi proživljavaju slične emocije tijekom pandemije. Bilo je to moje utočište«, kazala je.

Inspiraciju za roman pronašla je u kineskim fantastičnim romanima i vlastitoj potrebi za stvaranjem. Žanr fantastike, priznaje, omogućio joj je veću slobodu jer je mogla graditi potpuno nove svjetove, ispunjene bojama, kulturama i magijom, dok je onaj unutarnji konflikt ostao ključni element, bilo glede likova čarobnjaka, demona bilo posrnule civilizacije.

Prepun frustracija, psovki, cinizma i ironije, Ubibotov vokabular također ima emocionalno značenje, a kako autorica kaže, »psovke su ventil, ne koristim ih da bih šokirala – koristim ih da izrazim neku emociju«.

A upravo to je ono što Ubibota čini živim, jer iza njegova tvrdog oklopa i strojne funkcije krije se biće koje osjeća snažno i iskreno, često i više od ljudi oko njega.

Marketinška obmana

Kada je došlo vrijeme za televizijsku adaptaciju o Ubibotu, Wells nije pisala scenarij, ali je bila savjetnica tijekom cijeloga procesa; producenti su je pitali za sve i uzimali su u obzir njezinu perspektivu kao autorice izvornoga djela.

Također se prisjetila detalja iz produkcije, od čarapa s vezovima do lutkastih kukova robota bez pupka i bradavica, i oduševljena posvećenošću ekipe koja radi na ekranizaciji naglasila je kako je serija bila svijetla točka u njezinoj godini.

Posebno je pohvalila glumca Alexandera Skarsgarda i njegov način hoda, kojim je stvorio »stran, gotovo neljudski osjećaj«.

Glede tehnoloških promjena, odnosno glede razvoja umjetne inteligencije, Wells je posebno kritična, pa napominje kako »to nisu stvarne umjetne inteligencije, to su algoritmi za slaganje riječi prema uzorku«, pa je »zastrašujuće koliko ljudi misli da su ‘stvarni’ – to je čista marketinška obmana«.

Naglasila je i opasnosti onog trenutka kad ljudi počnu idolizirati te sustave ili im pripisivati kakve »posebne poruke«. Smatra da su takvi sustavi više poput kakvih spam botova s početka interneta nego nečega nalik njezinome liku Ubibota.

U tom kontekstu ističe i da je počela s pisanjem romana koji su je proslavili u ovo vrijeme, možda uopće ne bi niti napisala te knjige jer »toliko je toga promijenjeno i postalo jezivo«.

Kako je i sama autorica naglasila, važan joj je unutarnji konfklit, pa u svemu tome i sama emocija. A emocija, kao i empatija spram naše okoline, našega bližnjeg, ono je na što ćemo nedvojbeno sve više morati stavljati naglasak.

“Dnevnici jednog Ubibota 4: Mrežni učinak”

Nakon što se u prvim trima knjigama mogla naći serija kraćih pripovjedaka i novela, četvrta knjiga o avanturama Ubibota sada je pravi roman.

U »Mrežnom učinku« Ubibot će dobiti novi zadatak, ali sada ne više kao oružje u nečijem vlasništvu, već kao punopravni stanovnik Saveza za očuvanje, pod zaštitom doktorice Mensah, predsjednice Saveza.

Kao savjetnik za osobnu sigurnost, bit će pratnja kćeri svoje mentorice na njezinom prvom istraživačkom svemirskom putovanju.

O autorici

Martha Wells autorica je mnogih romana iz žanra fantastike, »Witch King«, »The Wizard Hunters«, »Wheel of the Infinite«, »Books of the Raksura« serije (s prvim romanom u seriji »The Cloud Roads« i zadnjim »The Harbors of the Sun«), te romana nominiranog za Nebulu »The Death of the Necromancer«, kao i drugih romana za mlade, kratkih priča i publicistike.

Njezina najpopularnija serija knjiga su »Dnevnici jednog Ubibota«, koja je bila na ljestvici najprodavanijih knjiga New York Timesa i USA Today.

»Dnevnici jednog Ubibota« do sada su nagrađeni četirima nagradama: Hugo za najbolje F&SF djelo godine koje dodjeljuju čitatelji, dvije nagrade Nebula koje dodjeljuje profesionalni žiri sastavljen od F&SF autora, te tri nagrade Locus koje dodjeljuju čitatelji istoimene stručne publikacije.

Također je novela »Svi sustavi u crvenom« dobila nagradu Alex koju dodjeljuje Američko udruženje bibliotekara.