U sklopu programa festivala Vrisak u Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji održana je »Brusilica za srednjoškolce« na kojoj je gostovala spisateljica Ivana Bodrožić. Autoricu je dočekala puna knjižnica srednjoškolaca koji su pokazali velik interes, kako općenito za književnošću, tako i za knjigom »Fikcija« u kojoj Bodrožić u šesnaest priča govori o ženama koje kroz svakodnevne borbe, radosti i traženja prkose normama i traže sebe. Razgovor s autoricom vodile su dvije učenice četvrtog IB razreda, Sara Ilić i Lara Mešter, a koje su pokazale izvrsno znanje, ali i razumijevanje za teme kojima se Bodrožić bavi. Pitanjima su nastojale što više približiti poziv spisateljice svojim kolegicama i kolegama, a dotakle su se i pitanja forme, jezika, ali i društveno-političkih aspekata ženske svakodnevice. Primjerice, kako su spretno primijetile, premda knjiga nosi naziv »Fikcija«, priče koje ona donosi za brojne su žene vrlo daleko od fikcije. Kako im je Bodrožić odgovorila, naslov je nešto čime se u ovoj knjizi htjela poigrati, a povukla je i paralelu s Aristotelom.

– Aristotel, svestrani mislilac i filozof, rekao je da je umjetnost, odnosno fikcija, zapravo stvarnija od povijesti zato što nam povijest govori samo one događaje koji su se već dogodili, dok nam umjetnost govori o svemu što se tek može dogoditi. Možda zvuči paradoksalno, ali fikcija je stvarnija od istine, jer je istina jedan od mogućih ishoda, dok fikcija sadrži sve ono što se može dogoditi i što možemo živjeti, objasnila je Bodrožić dodavši kako fikcija pruža prostor za identifikaciju, stoga se i s fiktivnim likovima i događajima možemo poistovijetiti.

Učenice su se dobro nadovezale pitanjima o granici između stvarnosti i fikcije, pa su znatiželjni srednjoškolci mogli saznati i kako se stvara struktura jedne knjige, odnosno uspješno »slažu« događaji, na koji način čitateljima ponuditi smisao te kako motivaciju i inspiraciju preusmjeriti u dobro oblikovano književno djelo.

– Moramo prepraviti stvarnost da bi bila istinitija. Ne čini dobru priču to što se opisuje neka strašna tragedija ili užasno zanimljivo iskustvo. Ono što nekoga čini dobrim piscem jest to hoće li se sve uspjeti isplesti u priču koja je čvrsto motivirana, koja će imati smisla, jer je ono što svi tražimo u knjigama zapravo smisao. Naši životi su vrlo kaotični, rodimo se, živimo neko vrijeme, učimo algoritme i razne stvari koje nam neće trebati, razvodimo se, gubimo voljene, svašta nam se događa i kada tako pogledate, život nema nekog naročitog smisla, ali zato dodajemo smisao našim akcijama i planovima. Zato svaki puta kada čitamo dobru knjigu ili gledamo dobar film ili seriju, u njoj tražimo smisao, zaključila je Bodrožić.

Razgovaralo se i o samom čitanju kao praksi i navici, o lektirama koje se lakše, a koje teže čitaju i zašto je tome tako, kao i o tome što nam čitanje donosi, primjerice, bolju koncentraciju i kritičko razmišljanje – što učenice i učenici Prve riječke hrvatske gimnazije vrlo dobro znaju.