Gluha nota je »nota koja ubija sve ostale note« kaže u jednom trenutku Alen, glavni lik novog romana Elvisa Bošnjaka, a ta »nota« na različite tužne načine »odjekuje« cijelim ovim moćnim antiratnim romanom koji iznova potvrđuje kako je Elvis Bošnjak ne samo odličan filmaš i kazalištarac, već i sjajan književnik. Temeljna se priča ovog romana može sažeti u nekoliko kratkih rečenica – ožujak je 2022. godine i u Ukrajini je počeo rat. Maša, uspješna glumica i hrvatska državljanka ruskog podrijetla, prvih se dana tog rata zatekla u Černihivu, ukrajinskom gradu u kojeg je došla posjetiti voljenu baku i djeda. Shvativši da im prijeti velika opasnost, ona odluči učiniti sve da zajedno s djedom i bakom pronađe način kako bi što prije izašli iz Ukrajine i krenuli prema Hrvatskoj… Istodobno iz Hrvatske, iz Splita, prema Černihivu motorom kreće njezin prijatelj, glumac Alen, koji želi učiniti sve da spasi Mašu, vrati je u Hrvatsku i napokon s njom ostvari pravu ljubavnu vezu jer se jedno drugome sviđaju još od studentskih dana na Akademiji.

Rat i mir

Ovaj »akcijski« zaplet temelj je uz kojeg se vežu brojna zanimljiva i napeta zbivanja. S hrvatske je strane to Alenov put prema Ukrajini, avantura prepuna opasnosti i neizvjesnosti pri čemu se kroz te epizode vrlo dobro oslikava mučno i kaotično stanje rata i mržnje, posebno pogubno za nekoga tko motorkotačem namjerava prevaliti put od Splita do Černihiva. S ukrajinske strane priču vodi Maša koju pratimo u isto tako krajnje neizvjesnim situacijama, od bombardiranja grada i skrivanja po skloništima pa do dramatičnih trenutaka bijega u konvoju vozila koja nastoje iz Černihiva što prije doći do granice i kakve-takve sigurnosti. Ti su dijelovi romana dovoljno kvalitetni da izazovu zaimanje čitatelja za sudbinu glavnih junaka, ali istodobno vrlo vjerno i realistično prikažu sve strahote i užase koje rat donosi svima, ponajviše civilnom stanovništvu.

No, iako bi se po ovim dijelovima »Gluhe note« dao snimiti itekako zanimljiv film (ili izvesti kazališna predstava), akcija i zbivanja nisu u prvom planu ovog dojmljivog romana koji na poseban način progovara o mnogočemu, ponajčešće o ratu. Naime, Alen i Maša dvoje su mladih, ali već afirmiranih hrvatskih glumaca, koji su se neposredno uoči ratnih zbivanja u Ukrajini počeli pripremati za uloge glavnih likova u kazališnoj adaptaciji remek-djela Lava Nikolajeviča Tolstoja, kultnog romana »Rat i mir«. U uprizorenju tog velebnog romana Maša treba glumiti Natašu Rostov, a Alen princa Andreja Bolkonskog. S već popriličnom količinom naučenog teksta i dobrim poznavanjem temelja tog romana i ideja koje je Tolstoj kroz njega želio ostvariti, Alen i Maša uspoređuju na jedan način i analiziraju temelje tog literarnog rata i mira sa stvarnošću koja im donosi pravi, mučni, besmisleni i po život opsan rat i mir. Uz njih dvoje o temi rata i mira detaljno raspravlja i redatelj te splitske predstave koji u romanu nosi umjetničko ime Pacov, a sličnim su, mahom životinjskim pseudonimima, nazvani i neki drugi glumci i kazalištarci vezani uz tu predstavu.

Antiratni stav

Tako se u stvarnosti i u umjetnosti isprepliću rat i mir, pri čemu se iz usporedbi Napoleonovog pohoda na Rusiju davne 1812. godine i ratnih razaranja u Ukrajini započetih 210 godina kasnije jasno vidi nezdrava strana ljudskog karaktera, odnosno prevlast primitivizma i materijalizma koji su krivci za većinu ratova, što je uočavao već i Tolstoj, a jasno i nedvojbeno je ugrađeno i u temelje ukrajinsko-ruskog rata koji, nažalost, traje i dalje. Upravo taj dio čovjeka sklon grubosti, nasilju te, u konačnici i ratu, redatelj Pacov uočava i želi ga prenijeti kroz svoju predstavu koje je cilj upozoravanje na užasavajuće strane ljudskog karaktera te isticanje snažnog antiratnog stava, što će se na kraju, zahvaljujući baš i sudbini Maše i Alena, i dogoditi pa će ovaj roman završiti rađanjem vrlo uspješne kazališne predstave koja udara na srž ljudske netolerancije, nasilja i težnje da se pod svaku cijenu dođe do cilja, čak i uz žrve u životima.

»Tolstoj kaže da je rat zoološki nužan, on je samo dio izmjene ritma, kao godišnja doba. Ako je tako, onda ubojstva, palež, pljačke, silovanja proizlaze iz naše prirode, predodređeni su zoološkim zakonima i ništa tu nije kriminalno. Ništa što čovjek čini nije neljudsko, jer čovjek to čini od pamtivijeka i ne prestaje činiti, dakle, mora biti da je to sasvim ljudska djelatnost, prirodna i potrebna. I laž je kada kažu da je nasilje životinjsko, ili da je klanje životinjsko, ništa ne može biti ljudskije od nasilja i klanja«, razmišljanja su redatelja Pacova koji ovim pristupom želi motivirati glumce za rad na kazališnoj adaptaciji Tolstojeva romana. Te, ali i druge ideje bit će iznošene i analizirane u ovom romanu koji na jedan način potvrđuje Tolstojevu tezu o ratu kao zoološkom zakonu jer, očigledno, čovječanstvo ništa ne nauči kako treba i ratovi su, nažalost, konstanta ljudske povijesti.

Krik i bijes

Rat svakako jest središnja tema ovog romana, ali kroz sudbine glavnih likova te ponašanje i komentare njihovih prijatelja, najčešće glumaca, obrađeno je i puno toga drugoga, od svijeta emocija i ljubavi do pitanja umjetnosti, smisla života i postojanja općenito. Kompozicijski je Bošnjak romanu pristupio na jednostavan i efektan kazališni način. Sva se radnja odvija u četiri dana (od petka 11. ožujka 2022. godine pa do ponedjeljka 14. ožujka) uz dodatak koji se proteže na cijelu godinu i dio je priče završnog četvrtog dana. Kompozicijski čvrstu i jasno određenu strukturu i jednostavnost ne slijedi i izraz koji je razigran, raznovrstan i lepršav pa ćemo, primjerice, čitati tekst i na književnom jeziku i na viškoj cakavici, i na engleskom i na ukrajinskom (prijevodi su u dodatku knjige), a bit će tu i What’s up i ostalih poruka te vrste tipičnih za mobitele. Iz stvarnosti i sadašnjosti selimo često u prošlost kako bismo shvatili neobičnu ljubavnu vezu Alena i Maše, isprepliću se radnje iz Hrvatske i Ukrajine, česta je simbolika, citira se Tolstoj, uočljiv je na trenutke esejistički i analitički pristup, kao i rasprave o umjetnosti (posebno književnosti i kazalištu), dobri su opisi košmarnih stanja i halucinacija Alena i Maše, kraj knjige donosi i jedan intervju…

Sve u svemu, uz dobru, zanimljivu i napetu ljubavno-ratnu priču te uz niz iznimno dobro izgrađenih sporednih likova (djed i baka ponajprije) i duboko uranjanje u svijet glumaca i kazališne umjetnosti, odnosno rata i mira u trećem destljeću 21. stoljeća, »Gluha nota« je svake pažnje vrijedan roman i daleko je od jednog od pojmova kojim tu gluhu notu nazivaju likovi ovog romana – bezbojna nijemost. Baš suprotno tome – ova knjiga ni slučajno nije bezbojna nijemost, već glasan i jasan krik i bijes.

Izdavač o knjizi

»Gluha nota« Elvisa Bošnjaka roman je o ljubavi, o njezinim manifestacijama i definiciji koja vječito izmiče, o mržnji, žrtvi i herojstvu, o ratu i miru. Ali i o kazalištu i umjetnosti u ratu, o mnogim velikim i trajno aktualnim pitanjima, a još i više o potrazi za odgovorima na njih: mišlju, riječju, djelom i propustom. »Gluha nota« zadivit će vas, rasplakati, presložiti i još dugo, dugo rezonirati u vama, i vi s njom – napisao je Kruno Lokotar.

Izdavač o knjizi

»Gluha nota« Elvisa Bošnjaka roman je o ljubavi, o njezinim manifestacijama i definiciji koja vječito izmiče, o mržnji, žrtvi i herojstvu, o ratu i miru. Ali i o kazalištu i umjetnosti u ratu, o mnogim velikim i trajno aktualnim pitanjima, a još i više o potrazi za odgovorima na njih: mišlju, riječju, djelom i propustom. »Gluha nota« zadivit će vas, rasplakati, presložiti i još dugo, dugo rezonirati u vama, i vi s njom – napisao je Kruno Lokotar.