Po mnogočemu je baš Dougie Brimson glavna faca, ili Top Dog kako u originalu glasi naslov ovog romana. Brimson je, naime, u britanskim, potom i svjetskim okvirima, znan od druge polovine devedesetih godina prošlog stoljeća kad je, nakon niza godina provedenih u svijetu britanskih nogometnih huligana (navijač je Watforda), odlučio svoja iskustva podijeliti s čitateljima i to kroz publicističke, ali i tekstove literarnog predloška.

Tako su, između ostalih, nastale knjige »Everywhere We Go: Behind the Matchday Madness« (1996.), »The Crew« (1999.), »Billy’s Log« (2000.), »Top Dog« (2001.), »Wings of Sparrow« (2012.), kao i scenariji za filmove »Green Street« (2005.), »Top Dog« (2014.) i »We Still Kill the Old Way« (2015).

Dakle, Brimson se od huligana vremenom pretvorio u pažnje vrijednog književnika i scenarista zarađujući itekako lijepe novce na izvrsnom poznavanju huliganske scene.

Sve to potvrđuje »Glavna faca«, roman koji je prošle godine objavljen za samoborskog izdavača VF Libris, nakladničku kuću koja je objavila i prethodnu njegovu uspješnicu »Ekipa«, a priprema se objaviti još nekoliko djela ovog bivšeg navijačkog nasilnika.

Naravno, to je već izazvalo, a izazvat će i dodatnu pažnju, posebno u svijetu domaće navijačke scene čiji će pripadnici rado čitati o iskustvima kultnih engleskih huliganskih skupina koje Brimson itkako dobro poznaje.

Svjedoči o tome i ovaj roman koji vrlo realno, štoviše i jako upozoravajuće, prenosi kroz izmišljenu priču dio navijačkog folklora tipičnog krajem prošlog i početkom ovog stoljeća za opasne britanske huligane.

Vođa navijačke skupine

Radnja Brimsonovog romana obuhvaća razdoblje od 8. ožujka 2000. godine pa do 5. studenoga iste te godine i vezana je uz lik Billyja Evansa, na britanskoj huliganskoj sceni svima znanog vođu navijačke skupine Cockney Suicide Squad koju čine navijači londonskog West Hama.

Ustrojivši tu skupinu na poluvojnički način te primjenjujući elemente vojne taktike u sukobima na domaćem terenu i gostovanjima, CSS su stekli ugled vrlo opasne ekipe tijekom osamdesetih godina.

No, kraj devedesetih donio je pojačanu brigu policije koja sve kvalitetnije radi na suzbijanju navijačkog nasilja i huliganizma pa je Evansu i njegovoj ekipi sve teže dobro se potući, napraviti incident i biti u središtu pažnje.

Uz to i kazne za prekršaje sve su veće, opasnosti od gubitka posla također pa su mnogi u tom miljeu prisiljeni ili odustati, ili se mijenjati. Evans to čini na taj način da se – prbližava kriminalu.

Tako koristi gostovanje reprezentacije Engleske u Italiji da bi tamo prošvercao i prodao niz polovnih automobila, a kad zbog tih poteza jedan talijanski policajac završi u zatvoru, ugled Evansa u Londonu i Engleskoj raste.

No, to mu nije dosta pa odlučuje, po povratku u London, osnovati zaštitarsku tvrtku koja se bavi čuvanjem parkirališta i garaža. Ušavši u taj posao s prijateljem i suborcem Georgeom Hawkinsom, on uskoro dolazi u mogućnost preuzeti zaštitarske poslove na – utakmicama West Hama!

Naravno, svima je jasno kako javnost ni slučajno neće tek tako prihvatiti mogućnost da huligani vode brigu o održavanju reda. Ipak, pametno i taktički postupajući Evans i prijatelji vlasnike kluba dovode do svršenog čina te – preuzimaju posao!

I tu bi možda mogao biti i svojevrsni huliganski »happy end« da se Evans nije pomamio za novcem koji sam može zaraditi »sa strane« ako teško ozlijedi mladu nogometnu nadu koja je izigrala povjerenje jednog menadžera.

Ta »operacija« na početku ide dobro, ali kad se u osvetu umiješaju rođaci tog irskog mladića, Evans gubi kontrolu nad zbivanjima pa priča zaršava tragičnom smrću njegove supruge što je irska osveta za učinjeno im zlo.

Davor Šuker

Iako je »Glavna faca« ponajprije triler, cjelokupno okružje ovog romana je navijačko, bolje reći huligansko. Odlično je opisana i prenijeta atmosfera druženja prije utakmice po nabrijanim londonskim pubovima gdje teku hektolitri piva, a isto tako dobro su prikazane neke scene huliganskih okršaja, posebno gostovanje »čekićara« (naziv za navijače West Hama) u Manchesteru na utakmici protiv Uniteda.

Ljubitelji nogometa svakako će uživati i u opisima navijanja na Upton Parku na utakmici West Hama i Manchester Uniteda, pri čemu je – eto zanimljivosti za domaće čitatelje – posebno opisan izjednačujući pogodak koji za Hammerse postiže – Davor Šuker!

No, da je priču sveo samo na huliganske sukobe, Brimson sigurno ne bi stekao slavu. Ono što knjizi daje vrijednost i težinu je autorova uspješnost u vrlo dobrom prikazivanju svijeta kriminala i huliganskih skupina.

Iako imaju jasno izražen kodeks časti, mnogi pripadnici huliganskih navijačkih skupina skloni su kriminalu, a lukavi Evans u ovoj priči taj kriminal pretvara u – organizirani kriminal!

Pritom je Brimson sav taj postupak – od osnivanja firme, traženja posla, pritisaka i prijetnji kojima se posao dobiva pa do samog »poslovanja« – prikazao vjerno i dojmljivo istaknuvši, između ostalog, i vrlo bitnu ulogu britanske policije koja je nakon eskalacije navijačkog nasilja osamdesetih godina prošlog stoljeća formirala posebne policijske odrede i za svaki od problematičnih klubova posebno zadužene policajce.

Brimson piše jednostavnim jezikom koji u originalu sigurno ima puno cockney izraza i psovki, a koristeći sleng i kajkavsko narječje uspješno ga je prevela Sanja Petriška.

Sedam cjelina

Roman je podijeljen u sedam cjelina koje predstavljaju zasebne dijelove radnje, a pripovijedanje teče jednostavno i pitko kroz mahom kraće epizode vezane uz pojedine likove, najčešće glavnog antijunaka Evansa.

Svakako će i ta jednostavnost pristupa privući čitatelje, a one kojima je draži film svakako treba reći da je 2014. godine snimljen istoimeni film koji je prema scenariju Brimsona režirao čuveni Martin Kemp (The Krays, Eastenders), a glumili su Leo Gregory, Ricci Harnet i Loreine Stanley.

Te je godine film dobio nagradu za nabolji film na Britanskom festivalu nezavisnog filma, a nominiran je i za najbolji akcijski film na Nacionalnoj filmskoj nagradi 2015. godine. No, ako do filma ne možete, knjiga će biti sasvim dobar izbor.

Nasilje kao protestni čin

Naravno, čitajući knjigu teško je ne vezati iskustva engleskih huligana s domaćom navijačkom scenom, od samog čina nasilja pa do rukovođenja klubovima. Uz to, mada to Brimson odviše ne potencira, jasno je kako većina nasilja proizlazi iz najsiromašnijih dijelova engleskog društva pri čemu je nasilje često i svojevrsni protestni čin protiv establišmenta i društvenog sustava općenito.