Antologija “Od Matoša do Maleša” autora Tomislava Brleka u srijedu je predstavljena u Ex Librisu, a uz autora su o knjizi govorili moderator Saša Stanić te Miljenko Jergović. Riječ je o knjizi koja je objavljena prije skoro godinu dana i koja je imala odličnu recepciju, a u kojoj je zastupljeno 17 pjesničkih glasova – od Matoša do Maleša.

Kako se na promociji okupio velik broj studenata, u početku se razgovaralo o pojmu modernosti i što znači biti moderan, na što je Brlek kazao da biti moderan prije svega znači biti svjestan onoga što je bilo prije i što je sada, referirajući se na Baudelaireovu definiciju koja nalaže kako je modernost spoj klasičnog i efemernog.

Koncipirana eliotski

Kako je i antologija koncipirana eliotski (T.S. Eliot), Brlek je i modernost objasnio Eliotovom rečenicom, da sadašnjost utječe na prošlost kao i prošlost na sadašnjost.

U samom uvodu knjige Brlek definira antologiju i poeziju, što je istaknuo Jergović koji je zatim uronio u definiranje antologije, rekavši kako ona može biti antologija pjesnika i antologija pjesama, dok je Brlekova pak jedinstvena jer se zapravo radi o antologiji opusa.

Naglasio je i kako je svaka antologija prije svega knjiga jednog autora.

– Nije važno kojih se 17 pjesnika našlo u izboru, nego je važno u kojoj mjeri su obuhvaćene pjesme unutar pokušaja da se njihovi opusi antologiziraju, odnosno u kojoj mjeri su ti izbori dosljedno poetički provedeni.

Po mom mišljenju to je napravljeno na najbolji i najuzorniji mogući način – objasnio je Jergović te kazao kako su antologije do sada bile oblici nacionalnog potvrđivanja, odnosno da su sve antologije do Brlekove imale tu nesreću da budu politički ili nacionalni čin.

Kako je odabirao autore?

O tome kako je odabirao autore čija su djela zastupljena u antologiji, Brlek je kazao kako je imao nekoliko kriterija.

– Kada su se navodili autori koje nisam uključio, nije bilo uzeto u obzir da sam napisao da je kriterij da opus autora bude raznolik, da ima razloga da 20, 30 ili 50 stranica bude posvećeno jednom pjesniku.

Tako na primjer, pjesnici s izvanrednim ostvarenjima poput Pupačića koji je umro mlad, nisu imali dovoljno raznovrstan opus.

Sve je to naravno, po mom sudu, moja ambicija je bila da skrenem pažnju na neke pjesničke glasove, koliko su oni važni i raznovrsni te da između tih opusa postoje nekakvi kontakti koji nisu uobičajene vrste utjecaja, kada je netko sljedbenik nečije poetike i slično – objasnio je Brlek.

Razgovaralo se i o funkciji antologije, na što je autor antologije kazao kako ona nije telefonski imenik niti popis stanovništva, već je uvijek stvar odabira autora, te da bi bilo besmisleno kada bi postojao kriterij po kojem se može egzaktno reći koliko vrijedi neko književno djelo, primjerice roman.

Naposljetku, u ovoj antologiji nisu uključene pojedine pjesme koje se smatraju “najvažnijima” poput Slamnigove “Barbare” ili Ujevićeve “Svakidašnje jadikovke”, upravo iz razloga što antologija nije udžbenik koji predstavlja autora na temelju njegovih najpoznatijih pjesama.