
Ana Vivoda sudjelovala je na osmoj konferenciji Paradox u Londonu, gdje je predstavila projekt istraživanja slike kao medija kroz oblikovanje taktilne slikovnice za djecu s oštećenjem vida
Konferenciju Paradox (u okviru Fine Art European Foruma) utemljila je 2003. godine umjetnička radna skupina koja je osmislila okvir za međunarodni forum što će se bijenalno baviti umjetnošću u edukaciji, koja u europskim zemljama ima tradiciju u umjetničkim praksama u visokom obrazovanju. Ovogodišnja konferencija – osma po redu – održana je u Londonu u rujnu, a jedna od sudionica bila je dr. Ana Vivoda, docentica na Odjelu za nastavničke studije u Gospiću, Sveučilišta u Zadru.
Kako se njeno predavanje o taktilnoj slikovnici za djecu s oštećenjem vida uklopilo u tematiku konferencije, doznajemo od ove poznate i često nagrađivane riječke grafičarke, koja posljednjih godina bilježi značajne uspjehe na pedagoškom polju.
– Ovogodišnja konferencija u Londonu bila je posvećena temama vezanim uz pitanje različitosti u prostoru suvremene umjetnosti i visokog obrazovanja. Polazeći od temeljne premise da je kreativnost osobina imanentna svakom čovjeku, konferencija je nastojala istražiti izazove inkluzivnog obrazovanja koje prelazi kulturne granice.
Okupljajući zajedno istraživače, umjetnike, edukatore i studente, preispitivalo se ključna pitanja vezana uz umjetničku praksu i obrazovanje, obrađivalo pitanja izazova novih tehnologija, nametnutih modela štednje, interkulturnog učenja i nehijerarhijskih oblika učenja u suvremenom umjetničkom obrazovanju, istraživanju i oblikovanju kurikula.
Gradnja mostova
Vaše predavanje rezultat je dvogodišnjeg istraživanja u pedagoškoj praksi.
– Moje se izlaganje referiralo na istraživanje slike kao medija kroz oblikovanje taktilne slikovnice za djecu s oštećenjem vida, koje sam provodila na Odjelu za nastavničke studije u Gospiću, s više grupa studenata. Projekt je obuhvaćao ideju dizajniranja i produciranja serije taktilnih slikovnica, kojima sam nastojala senzibilizirati studente primarne edukacije za specifične potrebe djece s oštećenjima vida, a istovremeno im osvijestiti izuzetnu važnost i ulogu umjetnosti kao intermedijskog iskustva stvaralaštva.
Iako sam svjesna da moji studenti neće raditi isključivo sa slabovidnom djecom, ili će to biti tek poneki usamljen primijer, sigurna sam da će u razredu imati djecu s posebnim potrebama, za čiju edukaciju kreativno zahvaćanje u nastavne sadržaje može biti ključno.
Na što se fokusirao Vaš edukativni projekt?
– Preko vizualnih umjetnosti nastojala sam upoznati studente sa suvremenim umjetničkim praksama, gdje je naglasak pomaknut s estetskih karakteristika djela na koncept i načine socijalne komunikacije. Projekt je zahtijevao intenzivnu suradnju s defektolozima koji aktivno rade s djecom oštećena vida, pa sam vrlo zahvalna kolegicama Tanji Šupe i Javorki Milković iz Prve dječje knjižnice za djecu s oštećenjima vida iz Rijeka na izvrsnoj suradnji.
Slikovnica se pokazala savršenim alatom koji je otvorio dijalog i pomogao graditi mostove suradnje između različitih područja edukacije – umjetnosti i defektologije – potičući interakciju među ljudima koji inače nisu uključeni u umjetničke aktivnosti. Knjiga je bila instrument kojim smo razmatrali probleme diskriminacije određene grupe djece kao izuzetno važnog pitanja, ali također i kao impuls poticaja kreativnog potencijala učitelja da slična pitanja u budućoj praksi razmatraju kroz umjetničke aktivnosti.
Autorska produkcija
Isprva nisam bila sasvim sigurna kako će se moje istraživanje uklopiti u konferenciju, jer ne radim na umjetničkoj instituciji niti se tako predstavljam, ali je činjenica da u svom projektu stavljam naglasak na ulogu umjetnosti i pojačana očekivanja od nje. I to je bilo jako dobro primljeno, jer ovo što ja radim je propitivanje načina na koji se umjetnost može prezentirati.
Uviđajući važnost primarnog obrazovanja, u kojem je prema sadašnjem planu i programu, umjetnost zanemarena i marginalizirana, kroz osobne umjetničke edukacijske projekte nastojim studentima ukazati na važnost umjetnosti i mogućnosti djelovanja kroz umjetničke principe.
Ana Vivoda rođena je u Rijeci 1979. godine. Diplomirala je na Odsjeku za likovne umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci 2002. godine. Završila je poslijediplomski studij (Project Studies) na Royal University College of Fine Arts u Stockholmu u Švedskoj. Doktorirala je na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu 2013. Radila je na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, a danas je izvanredna profesorica na Odjelu za nastavničke studije u Gospiću Sveučilišta u Zadru.
Zapravo može se reći da edukaciji pristupam na način umjetničkog projekta, osmišljavajući situacije u kojima angažiram studente u kreativnim akcijama, kroz suradnju sa stručnjacima različitih profila ili institucijama lokalne zajednice. Na taj način zapravo nastojim povezati vlastiti umjetnički i edukacijski rad, koristeći slične principe.
Pritom ne zanemarujete ni svoju autorsku produkciju. Često pratimo Vaše međunarodne nastupe – primjerice u Kini, Belgiji, Francuskoj, Bugarskoj tijekom posljednjih nekoliko mjeseci, uz samostalnu izložbe u Lošinjskom muzeju u travnju ove godine.
– U Lošinjskom muzeju sam izložila instalaciju »Interakcije«, izvedenu u kombinaciji digitalnog tiska i linoreza, koja propituje odnos tijela i umjetničke produkcije te povezuje fotografije fragmenata tijela i grafika izrezanih u linorezu. Inače redovito sudjelujem na velikim bijenalima grafike u svijetu. Na Međunarodoj izložbi u Belgiji predstavila sam se jednim većim radom, u Kini sam izlaga već pet puta kao i u mnogim zemljama diljem svijeta, jer to je jedini način da moji radovi iziđu iz ateljea i stupe u komunikaciju s javnošću. Hrvatska je mala sredina i djelovati samo unutar granica zaista je nedovoljno.
Što na umjetničkom planu radite trenutno?
– Nakon priprema za nastup na Zagrebačkom salonu, radim na materijalima za samostalnu izložbu u Nišu u Srbiji tijekom listopada, a posebno mi je drago što i ove godine sudjelujem na Međunarodnom bijenalu grafike u Splitu, gdje sam i nagrađena posebnom nagradom.