Snimio Marko GRACIN
Izvedeni su, dakle, prizori iz djela koja nisu bila na repertoaru riječke Opere, prvi put smo s riječke scene čuli i »Posvećenje proljeća« Igora Stravinskog, što znači da je za najveći broj sudionika programa, ali i publiku, ovaj koncert bio zahtjevan i izazovan
RIJEKA U povodu 130. godišnjice otvorenja zgrade, 3. listopada, 1885.godine, u riječkom je teatru održano veliko finale Festivala 130. Prepuno kazalište skandiranjem je ispratilo riječki orkestar Opere i soliste koji su izveli izuzetno obiman i uzbudljiv koncertni program, pod naslovom »Za sve postoji prvi put«. Izvedeni su, dakle, prizori iz djela koja nisu bila na repertoaru riječke Opere, što znači da je za najveći broj sudionika programa, ali i publiku, ovaj koncert bio zahtjevan i izazovan.
U prvom redu treba spomenuti orkestar, koji se našao pred notnim materijalom koji nitko od glazbenika aktualnih generacija nije poznavao, a raznolikost programa u kojem su se u prvom dijelu našle skladbe Richarda Straussa, Albana Berga, Karola Szymanowskog, Bele Bartoka, Leoša Janačeka, samo je potencirala složenost zahtjeva. U drugom dijelu koncerta izvodila se glazba Richarda Wagnera – iz opera »Walküre« i »Sumrak bogova« – ponovo nova autorska poetika i novi izazov.
Festival 130 započeo je 25. rujna, koncertom pod naslovom »Riječki skladatelji i solisti«. Pod ravnanjem Zorana Juranića (koji se ovim koncertom umjetnički vratio Rijeci, nakon desetak godina izbivanja, ne svojom voljom), skladatelji čija smo djela te večeri slušali su Josip Kaplan, Ivo Maček, Zoran Juranić i Juraj Marko Žerovnik, a solisti su bili Goran Končar, Goran Filipec, Marco Graziani i Krunoslav Marić. Dan kasnije, 26. rujna, izvedbeno je bio posvećen mladima. U suradnji s Glazbenom školom Ivana Matetića Ronjgova, u kazalištu je izveden program pod naslovom »Maraton mladih glazbenika« koji je okupio petstotinjak učenika – soliste, gudački orkestar i zborove škole, uključujući i zbor Područnog odjela Rab.
Vrhunci orkestra
A u finalu – eksplozija orkestralnog zvuka široko razvedene dinamike – Stravinski i njegovo legendarno »Posvećenje proljeća«. U sjećanje ne mogu prizvati da je riječki orkestar svirao ovako zahtjevan i obiman program, k tomu i ovako kvalitetno i uzbudljivo.
Već sam početak, s Straussovom »Salome« i Plesom sedam velova, nagovijestio je da pred sobom imamo kompaktan orkestralni sastav, vođen sigurnom rukom Villea Matvejeffa. Iako je orkestar bio pojačan glazbenicima iz Pečuha (Panonska filharmonija) i pojedinim instrumentalistima koji su pristigli iz Zagreba, Ljubljane, Splita, Sarajeva i Udina, treba reći da je upravo riječki orkestar Opere ovim koncertom dosegnuo vrhunce, za koje su njegovi glazbenici dokazano sposobni.
Prvi i drugi koncertni blok bio je sastavljen od prizora i opernih arija koji su soliste riječke Opere predstavili u novom svjetlu! Vedrana Šimić otpjevala je ariju Salome, uz sudjelovanje Ivane Srbljan i Marka Fortunata (Herodijada i Herod); Robert Kolar pjevao je part Wozzecka (iz istoimene opere Albana Berga), a Anamarija Knego – pjesmu Roxane iz opere »Kralj Roger«. Ljepotu zapjeva Giorgia Suriana čuli smo u prizoru iz Bartokove opere »Dvorac Modrobradog« – uz Ivanu Srbljan, a potom je monolog Kostelničke izvela specijalna gošća riječke Opere Vlatka Oršanić.
Prizore iz Wagnerovih opera pjevao je gost večeri Carlo Colombara i prvakinja riječke opera Kristina Kolar, koja je kao Brunhilda nagovijestila nove mogućnosti svoje karijere. Publika je dugim aplauzom nagradila sve soliste, a posebno talijanskog basa Carla Colombaru i Kristinu Kolar, koji su pjevali neke od najljepših stranica Wagnerovih djela…
Akustička školjka
Ovim svečanim koncertom započela je dvogodišnja suradnja riječke Opere i Panonske filharmonije iz Pečuha, predstavljajući publici nove mogućnosti povećanog orkestralnog sastava. Svjedočili smo i plasmanu akustičke školjke koju je riječko kazalište naručilo od arhitekta Idisa Turata. Školjka je usmjerila zvuk s pozornice u gledalište, ne dozovoljavajući mu da se nekontrolirano razliježe, pogotovo da ne »bježi« u vis. Nova je okolnost predimenzionirala zvuk limenih puhača, koji su – u prvom dijelu koncerta – povremeno pokrivali soliste i ostatak orkestra. Na sve se treba naviknuti, pa i na poboljšane uvjete. Obljetnice su za to pravi trenutak!
