Dramski studio Pontes

Uz predstavu "Nerazdvojne": Dokumentaristički kazališni prikaz odrastanja u domu za nezbrinutu djecu

Kim Cuculić

Foto Valentino Zvonarek

Foto Valentino Zvonarek

Dramski studio Pontes premijerno je na pozornici HNK-a Ivana pl. Zajca izveo predstavu "Nerazdvojne"



Dramski studio Pontes premijerno je na pozornici HNK-a Ivana pl. Zajca izveo predstavu »Nerazdvojne«, u čijem je središtu tema doma za nezbrinutu djecu – prostora koji djeci bez roditelja pruža sigurnost, ali je nerijetko i poprište borbe za mjesto u hijerarhiji, za vlastiti glas, za pažnju i pripadanje.


Predstava je nastala prema istinitim iskazima djece iz knjige »Pozdravi nekog« Budimira Nešića i Vesne Ognjenović te dramskom tekstu »Domaši« Ane Marije Veselčić uz dramaturšku prilagodbu Nikoline Hrga te razgovore koje je vodila sa socijalnim radnicama i psiholozima. Hrga ujedno potpisuje dramsko-pedagoško vodstvo.


Potresne priče


Na početku i tijekom predstave na pozornici se pojavljuje grupa djevojaka odjevenih u crne kostime (suradnica za kostime je Karla Kučić, a scenografkinja Aleksandra Ana Buković), koje poput tragičkoga kora progovaraju o svojem životu u domu, kojega nazivaju »rupom«.




Iz kora se izdvajaju pojedine djevojke, štićenice doma, koje u ispovjednom tonu pričaju vlastite priče, uvijek s napomenom da nije važan redoslijed iznošenja priča. A sve su te priče tužne i potresne.


Jedna od štićenica evocira rođendansku proslavu i dobivanje mobitela na dar, koji će nažalost završiti u rukama njezine majke koja je ovisnica i koja će ga utržiti za drogu.



Posebno je dirljiva ispovijed dviju sestara koje su svjedočile nasilju u obitelji, spoznajući da je njihov otac, branitelj koji boluje od PTSP-a, ubio njihovu majku kad je podnijela zahtjev za razvod.


No, unatoč toj bolnoj spoznaji, kćeri na neki način pokušavaju razumjeti oca i oprostiti mu. Štićenice doma, koje samoironično sebe nazivaju »domašicama«, ukazuju i na probleme u domskom sustavu koji je u Hrvatskoj »pred pucanjem«.


Ispovijesti


Ispovijesti djevojaka isprepliću se s glasovima odraslih osoba – majke, odgojiteljice, socijalne radnice, psihologinje i novinarke.


Zbor djevojaka pritom funkcionira kao zajednička svijest, komentar i sugovornik publike: one objašnjavaju nepisana pravila doma, podcrtavaju društveni kontekst i zajednički svjedoče o odrastanju obilježenom napuštanjem i potragom za vlastitim identitetom.


Mlade žene koje odrastaju u domu oblikuju svoja mala pravila, stvaraju strategije preživljavanja i otkrivaju nepisane zakone zajednice.


Na toj tankoj granici između djetinjstva i prerane odraslosti, one traže način kako zadržati nadu, kako sanjati i kako ustrajati u ostvarenju svojih snova.


S navršavanjem punoljetnosti djevojke moraju napustiti dom i započeti samostalan život. U završnici predstave one ritualno svlače crne haljine, domske uniforme, ispod kojih je svakodnevna odjeća.


Nerazdvojne, koje je povezalo prijateljstvo tijekom boravka u domu, moraju se razdvojiti, ali će njihova prijateljska veza zauvijek trajati.


U predstavi »Nerazdvojne« sudjeluju mladi u dobi od 15 do 18 godina: Lana Mataija, Lana Rašević, Klara Huljev, Klara Drmić, Iva Zeba Zec, Magdalena Garac, Amarie Kero, Nika Ivanović, Nina Jurjević, Lara Grgurić, Lucija Štefanić i Katarina Klobučar, a sudjelovao je i Djevojački zbor »Josip Kaplan«.