Foto Damir Škomrlj
Ova lutkarska monodrama zamišljena je kao putujuća predstava, koja će svoje poruke širiti i dalje od pozornice riječkog GKL-a
povezane vijesti
U Gradskom kazalištu lutaka Rijeka praizvedena je »Sretna kućica«, predstava Ivane Đule i Milice Sinkauz nastala prema istoimenoj slikovnici Karmen Delač-Petković i Dijane Arbanas. Ova lutkarska predstava za najmlađe inspirirana je pričom o osnivanju knjižnice u selu Kuti u Gorskom kotaru 1936. godine. Istiniti događaj poslužio je kao tema za nastanak maštovitog predloška, koji u središte stavlja motiv i simboliku kuće – ona priziva dom, obitelj, utočište, toplinu, zajedništvo, zaštitu…
Motiv kuće
Polazeći od tog središnjeg motiva, scenografkinja i kreatorica lutaka Luči Vidanović osmislila je drvenu konstrukciju (drvo je materijal Gorskog kotara), koja se sastoji od mnoštva malih polica i ladica, a ova minijaturna putujuća pozornica ispunjena je u drvu izrađenim lutkama koje predstavljaju stanovnike sela te drvenim kućicama koje se slažu po principu babuške – manje u veće. U ovom mikrouniverzumu su i likovi životinja, koji se također povezuju s motivom kuće – tu je puž koji već ima svoju kućicu, zatim jež koji priziva »Ježevu kućicu«, pa pas koji ima pseću kućicu. Kad je riječ o ljudima, kuće postaju predmet nadmetanja i pitanja vlasništva. U vještoj animaciji i naraciji Zlatka Vicića seljani su opisani u svojim svakodnevnim poslovima, čime se naglašava vrijednost rada i njihova marljivost.
U jednom trenutku drvene kućice transformiraju se u brijeg, na čijem je vrhu kućica koja prolazi kroz različite vremenske prilike i nepogode, a s vremenom postaje zapuštena. A tu na red dolaze priče. Seljani, naime, kad obave sve radove počinju pričati priče, a s vremenom se gomilaju i knjige koje trebaju svoj dom, svoju kućicu. I tako zahvaljujući zajedništvu i solidarnosti stanovnika sela, Kuti dobivaju knjižnicu – najmanju knjižnicu i čitaonicu u Hrvatskoj. Ova predstava koja traje nešto više od pola sata i namijenjena je najmlađoj publici, na poučan način odašilje poruku o važnosti knjiga i čitanja.
Putujuća lutkarska monodrama
Redateljica Morana Dolenc i iskusni lutkar Zlatko Vicić ispričali su priču o »Sretnoj kućici« u stihu i rimovanoj formi, uz pokoji song i glazbu Sandija Bratonje koja je u funkciji priče. Drvena scenografija s mnoštvom elemenata došla je do izražaja oblikovanjem svjetla Sanjina Seršića, a vezano uz to spomenimo – primjerice – stolnu lampu koja je poslužila kao sunce. Zlatko Vicić animira brojne (drvene) likove i predmete, a jedan od likova je i personificirana Sretna kućica. Ova lutkarska monodrama zamišljena je kao putujuća predstava, koja će poruke o važnosti zajedništva, humanosti, pričanja priča i čitanja knjiga širiti i dalje od male pozornice Gradskog kazališta lutaka Rijeka koje ove godine obilježava 60. godišnjicu djelovanja.
Za naše daske prikovani
U povodu 60. obljetnice, u atriju GKL-a postavljena je izložba pod naslovom »Za naše daske prikovani« autorice Marije Volkmer. Suradnici na izložbi su Iva Katalinić, Dorian Požarić, Luči Vidanović i Vedrana Balen Spinčić. Izložene su lutke iz predstava GKL-a u rasponu od 1968. do 2011. godine. Najstarija je predstava »Botafogo« Berislava Brajkovića, a slijede »Praščići se vuka ne boje« (autor lutaka Ladislav Šošterić), »Sunce djever i Neva Nevičica« redatelja Davora Mladinova (autor lutaka Ladislav Šošterić), »Vojnik koji je dobro išao« Zvonka Festinija (autorica lutaka Vesna Balabanić), »Damjanovo jezero« Alexandera Maximycheva (autorica lutaka Tatjana Maljnikova) te »Veli Jože« Renea Medvešeka (autorice lutaka Milena Matijević Medvešek i Luči Vidanović).
