Legenda jugoslavenskog i srpskog glumišta Bora Todorović (84) umro je u ponedjeljak u Kliničkom centru Srbije, objavio je Tanjug
Legenda jugoslavenskog i srpskog glumišta Bora Todorović umro je u 84. godini u beogradskom Kliničkom centru Srbije. Todorović je nedavno operirao slijepo crijevo, a tijekom oporavka doživio je moždani udar nakon čega je pao komu iz koje se nije probudio. Na službenim stranicama beogradskog Ateljea 212, stoji da je otišao pripadnik najslavnije generacije tog teatra koji je svojim umjetničkim radom, šarmom i igrom stvorio poseban stil glume čime je obilježena povijest ne samo Ateljea 212, već i kazališne i filmske umjetnosti na ovim prostorima.
Bora Todorović rođen je 1930. godine u učiteljskoj obitelji u Beogradu. Glumi se posvetio nakon što je je napustio studij strojarstva. Bio je u klasi s Ljubom Tadićem kod profesora Joze Laurenčića. Njegov prvi kazališni angažman bio je u beogradskom dramskom kazalištu, no ubrzo sa sestrom Mirom Stupica, također poznatom glumicom, i njezinim suprugom Bojanom Stupicom odlazi u Zagreb gdje je od 1957. do 1961. glumio na sceni Hrvatskog narodnog kazalištu u predstavama od kojih us najpoznatije »Smrt trgovačkog putnika«, »Baby Dol« ili »Zvjezdani trenuci čovječanstva«. Borin vršnjak i bliski prijatelj još iz tog vremena, Relja Bašić veli da je šokiran i iznenađen Borinim iznenadnim odlaskom te da je upravo poslao telegram sućuti Ateljeu 212 i Borinoj obitelji.– Poznavali smo se dugo godina i redovito čuli i viđali sve do prije dvije, tri godine kada smo se obojica povukli iz javnog života. S Borom sam se svakodnevno družio od 1957. do 1961. godine, odlično smo se zabavljali jer nas je povezivao sličan smisao za humor i satiru, prisjeća se Bašić i dodaje da je upravo on Boru, kao kazališni »starosjedilac«, upoznao sa ženskim dijelom baletnog ansambla, nakon čega je planula ljubav s balerinom Snežanom Matić s kojom se Bora vjenčao i dobio sina Srđana, jednog od vodećih srpskih glumaca danas. U drugom braku s Carolyn Kilkka Bora Todorović dobio je kćeri Danu i Taru. Starija kći Dana također nije odoljela glumačkom pozivu koji je obilježio ovu talentiranu obitelj. Todorović se početkom šezdesetih vraća u Beograd, dobiva angažman u Ateljeu 212, gdje je odglumio najdužu dionicu u svom kazališnom stažu i odigrao briljantne uloge u predstavama kao što su: »Arsen i stare čipke«, »Sprovod«, »Krmeći kas«, »Razvojni put Bore Šnajdera«, »Kape dole«, »Druga vrata levo«, »Mrak i šuma gusta«, »Pseće srce«, »Radovan III«, »Maratonci trče počasni krug«, »Čudo u Šarganu«, »Audijencija Vernisaž«, »Veština«, »Povratak« (kao Leni, a kasnije u Zvezdara teatru kao Maks). U Zvezdara teatru obilježio je svojim ulogama predstave »Mrešćenje šarana«, »Pazarni dan«, »Lari Tompson-tragedija jedne mladosti«, te »Povratak« (kao Maks).S glumom u teatru oprostio se 2012. godine kad je u jednom intervjuu izjavio: – Dosta je. Ne da ne mogu fizički i mentalno, nego mi je, pravo da vam kažem, malo dosadilo. Dugo sam u tom poslu i vidim da neki lijep život prolazi pored mene. Ima lijepog života i bez glume.A lijep je život Todorović imao i glumeći. Posebnu popularnost stekao je filmskim ulogama nastalim iz pera Dušana Kovačevića. Još i danas se citiraju njegove replike iz »Maratonaca«, »Balkanskog špijuna« ili »Profesionalca«. – Bora je bio jedan od najznačajnijih i najpopularnijih, a posebno treba naglasiti najšarmantnijih, glumaca u historiji kazališta, filma i televizije ne samo Srbije, nego Jugoslavije, kazao nam je jučer Dušan Kovačević pisac i scenarist kultnih filmova u kojima su poseban pečat ostavile Todoroviće glumačke interpretacije.– Ostat će zapamćen po ulogama malih ljudi koji su se snalazili uz osmijeh i nevjerojatne priče za preživljavanje. Igrao je često samoga sebe i to sa šarmom koji je postao zaštitni znak njegove glume, kazao je Kovačević ističući da s Borom odlazi najbliži rod mnogih ljudi koji su ga voljeli, a njemu će Bora nedostajati kao stariji brat.
Osim »kovačevićevskog opusa«, impozantan je niz popularnih jugoslavenskih i srpskih filmova u kojima je glumio, a najpoznatiji su: »Čuvar plaže u zimskom periodu«, »Nacionalna klasa«, »Vruć vetar«, »Balkan ekspres«, »Dom za vešanje«, »Podzemlje«… Igrao je i u TV serijama: »Sivi dom», «Diplomci», «Ceo život za godinu dana», »Ljubav ah ljubav», »Rađanje radnog naroda«.
– Čuo sam tužnu vijest prije par sati, tu, na snimanju u Pisarovini. Odmah smo počeli pričati o Bori, a o njemu se ne može pričati drugačije nego najbolje, kao o čestitom, duhovitom, šarmantnom i dobronamjernom čovjeku i to uopće nije zbog prigode ili pristojnosti, kazao je Bogdan Diklić kratko i nevoljko da uopće komentira odlazak svog bliskog prijatelja i kolege. Smatra Diklić da nema riječi koje bi sada i na ovom mjestu odoljele klišeju i frazi, pa će sve misli i osjećaje koje mu se roje zadržati za sebe.
Pogreb Bore Todorovića bit će u četvrtak, 10. srpnja, u 16 sati na Novom groblju u Beogradu, a istoga dana na komemoraciji u Ateljeu 212 u 13 sati o njemu će govoriti Seka Sablić, Voja Brajović, Vlastimir Đuza Stoijljković, Mira Banjac, Dejan Mijač, Branka Petrić, Milena Dravić, Dušan Kovačević i Ivana Dimić.
Za svoj rad, Bora Todorović dobio je niz nagrada: Sterijinu nagradu za ulogu u predstavi »Maratonci trče počasni krug«; Nagradu malih i eksperimentalnih scena za ulogu u predstavi «Veština«; Nagradu »Ćuran« za uloge u predstavama »Maratonci trče počasni krug«, »Mrešćenje šarana«, »Pseće srce«, »Lari Tompson – tragedija jedne mladosti«; Zlatni medaljon »Ljubiša Jovanović« za ulogu u predstavi »Lari Tompson – tragedija jedne mladosti«; Nagradu »Zoranov brk« za ulogu u predstavi »Povratak«; Nagradu »Pavle Vujisić« za životno djelo, nagrade »Zlatna klapa«, »Zlatni ekran«, »Gran prix« za ulogu u filmu »Profesionalac« u Cannesu 2003. godine; nagradu Naissa (Ćelekula) za najboljeg glumca Filmskog festivala u Nišu, 2003. godine, za ulogu u filmu »Profesionalac«; Dobričin prsten za životno djelo Saveza dramskih umetnika Srbije, 2006. godine.
