RIJEKA – Povijest uzmicanja intendanta Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca Marina Blaževića od odgovornosti za protuzakonito mi uskraćivanje informacija kao novinaru Novog lista duga je i zamorna. Nebrojeno sam puta pokušao, i pokušavam, intendantu objasniti da je prekršio Zakon o pravu na pristup informacijama, no on tu odgovornost odbija prihvatiti, ustrajući da je takvo njegovo ponašanje opravdano.

Ovaj razgovor novi je takav pokušaj, osim što otvara i druga neka važna pitanja. Moguće da je razgovor dug i zamoran, kao i moje traženje odgovornosti od intendanta Blaževića, no u svrhu potpunog izvještavanja javnosti o svim aspektima odgovora, objavljujemo ga u cijelosti. Kao i uvijek, na javnosti je da odluči odgovara li intendant na pitanja ili manipulira, izvrće li činjenice i pokušava opravdati nešto što se opravdati ne može, pa i prijetnjom tužbe protiv mene i Novog lista.

Umjetnički honorari

Jeste li svjesni da kršite Zakon o pravu na pristup informacijama kada mi odbijate odgovoriti na pitanja koja vam postavljam kao novinar koji traži informacije o funkcioniranju kazališta kojem ste na čelu? Jeste li svjesni da prema tom Zakonu ne možete diskriminirati tražitelja informacije zato što vam se ne sviđa kako on piše, što ste jasno komunicirali u razlozima zašto mi i kako uskraćujete informaciju? Jeste li svjesni da je »Zajc« na popisu tijela javne vlasti i da ste prema tome vi kao intendant obavezni svakoga tražitelja informacije tretirati jednako? Molio bih vas precizne odgovore na ova pitanja.

– S obzirom na to da mi se obraćate kao sudac koji je donio presudu i prije iznesene obrane, morat ću svoj odgovor smjestiti u kontekst. Sredinom prošle godine pojavio se intenzivan interes dijela lokalne politike i medija za iznose honorara umjetnica i umjetnika angažiranih u projektima koje je HNK organizirao i producirao za EPK, a posebno honorare Karite Mattile, Mire Furlan, Neve Rošić, Anne Bogart. Trebalo nam je nešto vremena dok nismo raščistili neke nedoumice vezane za pravilnik o poslovnoj tajni i autorske ugovore sklopljene s vanjskim suradnicima iz inozemstva, s obzirom na to da je postojala realna opasnost od tužbi zbog objavljivanja ugovorenih honorara i stoga nastanka značajne financijske štete uslijed otkazivanja projekata, kompenzacija i slično. Pokušajte shvatiti da Kazalište surađuje s vrhunskim umjetnicama i umjetnicima iz različitih zemalja diljem Europe i svijeta. Zar Vi doista mislite da La Scala u Milanu, ili Državna opera u Beču, ili Kraljevska opera u Londonu, ili Dubrovačke ljetne igre, ili »Lisinski« ili Zagrebačka filharmonija objavljuju honorare gostujućih umjetnica i prije nego što one kroče na pozornicu, ako ikada?
Čim sam dobio sve garancije da Kazalište neće biti izloženo financijskom riziku, sve smo informacije i te vrste učinili javno dostupnima putem naše internetske stranice, no nestrpljenje i nervoza nekoliko političara i još manje medija dovela je do mnijenja da u Kazalištu nešto skrivamo, premda je moja jedina namjera bila zaštita riječkog Kazališta od moguće štete, aktualnih programa od propasti, a grada Rijeke od imidža provincije. Moj prijedlog da sve honorare objavljujemo barem nakon realizacije projekta je odbijen, jer su neki lokalni političari i novinari odabrali da umjesto »prijestolnice« radije budemo »selo«.

Ako se, dakle, izuzme nekoliko slučajeva kašnjenja iz upravo opisanih razloga, novinama, odnosno mediju u kojem ste zaposleni, nikada nismo uskraćivali informacije, kao ni javnosti uopće, odnosno instancama našeg Osnivača, gradonačelniku ili Gradskome vijeću. Zakonom o kazalištima i Zakonom o proračunu propisane su brojne vrste, rokovi i formati javno dostupnog izvještavanja o namjenskom trošenju proračunskih sredstava Grada, a Kazalište redovito izvještava o svakom računu i ugovoru sve druge instance koje sudjeluju u financiranju našeg programa. Uostalom, naše cjelokupno financijsko poslovanje odvija se preko gradske Riznice i u svakom je trenutku dostupno nadležnim odjelima gradske uprave. Prema tome, teza da su neke informacije nekome nedostupne, odnosno da ih se skriva ili uskraćuje, potpuno je promašena. Problem je što Vi, gospodine Mandiću, pojmovno i proceduralno ne razlikujete »obavezu davanja informacija« od novinarske potrage za informacijama, tzv. novinarskog istraživanja, pa potom i njihova obrazlaganja i interpretiranja. Nije posao ni obaveza službi Kazališta da Vas obavještava o tome gdje neke informacije možete pronaći ako su one prema zakonskoj obavezi negdje javnosti već dostupne – primjerice, na našim internetskim stranicama. Nije moja obaveza, ili bilo koga u Kazalištu, da Vam te već dostupne informacije obrazlažemo ili interpretiramo. To može biti samo stvar naše dobre volje ili interesa zbog prevencije štete, s obzirom na to da brojne informacije koje smo Vam tijekom proteklih nekoliko godina davali Vi niste znali ili htjeli obrazložiti i interpretirati u duhu novinarske etike, dakle tako da Vam ideja vodilja bude istina, a ne odbojnost koju raspirujete prema riječkom Kazalištu i meni osobno u svojim tekstovima.

Silom prilika čitajući Vaše priloge o riječkom Kazalištu, ne mogu zaključiti ništa drugo nego da se pokušavate nametnuti kao predvodnik onih struja u našem gradu koje bi Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci najprije dezintegrirale, pa reducirale, a na kraju i svele na provincijalnu kazališnu kuću. U toj bi »kući« od Riječkog simfonijskog orkestra preostalo onoliko glazbenica i glazbenika koliko je dovoljno za skromnu operetnu pratnju; fenomenalan internacionalni baletni ansambl predvođen Mašom Kolar bio bi zamijenjen mažoretkinjama ili, u najboljem slučaju, lokalnim društvom Ivane i Zvonimira Peranića; a Tanju Smoje, Jelenu Lopatić, Ivnu Bruck i druge sjajne glumice napokon bi s pozornice izgurale Denis Kirinčić, Denis Kirinčić, Denis Kirinčić i – naravno – Denis Kirinčić.

Dok sam intendant, moja je zakonska i statutarna obaveza da takve namjere osporavam i da štitim Kazalište od takvih kampanja. Od te svoje obaveze nemam namjeru uzmaknuti niti pedlja. Stoga trenutno u Kazalištu razmatramo mogućnost tužbe protiv Vas i Vaših novina zbog štete koju nam činite falsificiranjem informacija o radu Kazališta, pa me zanima jeste li Vi svjesni svoje odgovornosti koju opisuje Zakon o medijima? U nizu Vaših članaka objavljenih tijekom proteklih godinu dana niste se pridržavali osnovne obaveze koju Vam propisuje taj zakon – »provjere točnosti«.

Neva Rošić, Marin Blažević i Mira Furlan

Branim sebe i ustanovu

Ne znam čemu ovo »razmatranje mogućnosti tužbi«, osim u funkciji zastrašivanja onoga koji traži od vas samo i jedino to da poštujete zakone, i to sve zakone, a ne samo one koji vam se sviđaju. Jer u ovom podugačkom odgovoru, osim klevete, mene i Novoga lista, ne odgovarate na moja pitanja, nego izvrćete i manipulirate. Recimo ovo: »Nije posao niti obaveza službi Kazališta da Vas obavještava o tome gdje neke informacije možete pronaći ako su one prema zakonskoj obavezi negdje javnosti već dostupne – primjerice, na našim internetskim stranicama.« Ova floskula insinuira da sam ja od vas tražio informacije koje ste vi već objavili, a istina je da sam ja vas tražio informaciju o visini honorara Karite Mattile, koja tada nije bila javna, a meni ste je uskratili ovim riječima: »Naime, intendant Blažević više neće davati niti izjave, niti intervjue, niti informacije novinaru Davoru Mandiću jer smatra da se on u svom radu ne vodi principima etičkog novinarstva te ne zastupa javni interes, nego svoje osobne interese proizašle iz animoziteta prema HNK-u Ivana pl. Zajca i njegovoj aktualnoj upravi.« Dakle, vaš odgovor meni nije bio da se konzultirate oko poslovnih tajni, već da mi nećete davati informacije. Doslovno tako. Ili sporite ove riječi iz e-maila koji citiram? Prije nego odgovorite, podsjećam vas na Članak 8. Zakona o pravu na pristup informacijama koji kaže, osvrćući se na tijela javne vlasti: »(1) Pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima. Korisnici su ravnopravni u njegovu ostvarivanju. (2) Tijela javne vlasti ne smiju staviti korisnike u neravnopravan položaj, a osobito ne na način da se pojedinim korisnicima informacija pruža prije nego ostalima ili na način kojim im se posebno pogoduje.«

– Ma kakvo zastrašivanje? Ja branim sebe i ustanovu koju sam dužan zastupati, pa i kad treba reći dosta Vašim fabrikacijama i maltretiranju. Ne možete samo Vi imati neka prava kao novinar, jer imamo ih i mi kojima se bavite, kao i oni koji vas čitaju. Zakon koji obvezuje »tijela javne vlasti« ne dopušta ujedno Vama da dobivene informacije konstruirate na način »alternativnih činjenica«. Ovo Vaše pitanje je, evo, još samo jedan u nizu primjera Vaših trumpizama, jer Vi ste jednostavno odrubili ključan dio citata odgovora koji ste dobili iz službe promidžbe »Zajca«, pa tako još jednom pokušali zaobići istinu. Dakle, u nastavku odgovora, koji ste Vi odlučili prigodno ukloniti, piše i ovo: »…To ne znači da intendant nije spreman odgovoriti na postavljena pitanja, ova kao i sva druga, koja će mu uputiti bilo koji drugi novinar ili pak urednica kulture ili glavni urednik Novog lista. Stoga odgovaram vama, urednici kulture Kim Cuculić i glavnom uredniku Ivici Tomiću, da je odgovor na 1. pitanje poznat jer je već dobiven iz Službe za odnose s medijima Grada Rijeke. Za odgovor na 2. pitanje molimo vas za razumijevanje što će vam moći biti poslan tek u ponedjeljak budući da je intendant danas zaokupljen završnim pripremama jednog od najznačajnijih koncerata u povijesti riječkog Kazališta, onog svjetske operne dive Karite Mattile.«

Drugim riječima, da ste se meni i Kazalištu obratili kao privatna osoba, naravno da biste dobili sve zatražene informacije, no Vi ste ih tražili u ime Novoga lista, novine u kojoj radite i koju kao novinar valjda i zastupate, pa ne vidim po kojoj logici biste Vi bili zaseban »entitet« od Novoga lista kao »korisnika informacija«. Kada ste me prijavili Hrvatskom novinarskom društvu, kao da je HND neka paralelna sudbena vlast, pa mi se obratio i predsjednik toga društva Hrvoje Zovko, iz korespondencije i telefonskog razgovora s njime mogao sam samo zaključiti da ste i svojoj strukovnoj organizaciji zatajili dio komunikacije s Kazalištem, pa valjda i stoga niste s te adrese dobili priželjkivani odgovor na Vašu tužaljku.

Istina, u ovom pitanju nisam citirao drugi dio e-maila. Zašto? Zato što nisam htio čitateljstvo zamarati cijelim krugom pojašanjavanja koja daju isti rezultat, a taj je da mi uskraćujete informacije, a što sam učinio u zasebnom tekstu koji ste, vidim, čitali. No u pravu ste, javnost zaslužuje cijelu istinu i nisu svi čitali taj tekst. Pet dana nakon toga e-maila poslao sam vam nova pitanja, uz podsjetnik na to da niste odgovorili na pitanje o ukupnom koštanju produkcije koncerta Karite Mattile. Nakon pet dana stigao je odgovor koji nije bio zadovoljavajući, a kada sam tjedan dana nakon toga tražio PR službu Kazališta da mi kaže koji je status dijela pitanja na koja nisam dobio odgovor, stiglo je ovo: »Poštovani, obzirom da očigledno niste prihvatili stav intendanta dr. sc. Marina Blaževića, odnosno obrazloženje zbog čega odbija komunicirati te izravno odgovarati na pitanja novinara Davora Mandića, ali da je spreman odgovoriti na pitanja bilo kojeg drugog novinara ili urednika Novog lista, intendant je odlučio tražene informacije objaviti u drugim zainteresiranim medijima, a potom i u rubrici ‘Transparentno kazalište’ na web stranicama HNK-a Ivana pl. Zajca.« Pojasnit ću pitanje ako vam nije jasno što pitam, odnosno konkretizirat ću ga: probajte javnosti objasniti kako to Novi list i ja nismo stavljeni u neravnopravan položaj prema drugim korisnicima informacije ako ste informaciju koju smo mi prvi tražili objavili na drugome mjestu?

– Kao što sam Vam objasnio na početku tirade Vaših pitanja, u to vrijeme te su informacije htjeli doznati i drugi lokalni mediji i neki lokalni političari. Vaš je problem što uglavnom kasnite s pitanjima, kao kada ste sa zakašnjenjem od pola godine »otkrili« da je tada već odavno bivši šef-dirigent, Yordan Kamdzhalov, dobio otkaz, pa od toga pokušali konstruirati skandal i »prijelomnu vijest«. Čujte, stvarno više ne znam koja je svrha ovog Vašeg inzistiranja, jer Vi očito nemate namjeru stati dok ne dobijete odgovor koji ste zamislili čuti, a to se neće dogoditi. Nitko iz Vaših novina nas više nije kontaktirao, ali su se iz drugih medija javljali i prije i nakon vas sa sličnim pitanjima; mi smo te i brojne druge informacije objavili na našoj internetskoj stranici, a one su potom bile dostupne i u brojnim drugim izvješćima, pa ne znam što smo još trebali učiniti. Možda da zaposlimo referenta za »ekskluzivno« informiranje Davora Mandića o svemu što već svi drugi znaju?

No, da, možda će Vas umiriti ako Vam konačno dam povoda da me tužite i Vi i Vaša novina, kome god želite. Tih ste se dana počeli obrušavati i na našu suradnju s Mirom Furlan, kopati po troškovima njezinog angažmana, zlonamjerno i nekompetentno komentirati njezin autobiografski performans u predstavi »Vježbanje života – drugi put«. Tražili ste da objasnimo zašto Mira Furlan nije nastupila u rujanskim reprizama. Odgovorili smo vam da nije mogla doputovati u Rijeku zbog pandemije, restrikcija. I »uskratili« Vam informaciju! Mire više nije bilo u »Vježbanju života« jer se nekoliko dana prije prve rujanske reprize teško razboljela i sljedeća četiri mjeseca borila na sve tanjoj granici između života i smrti. Mirina obitelj molila je da poštujemo njezin ljudski integritet i ne otkrivamo pravi razlog njezine odsutnosti. Od svih glumica i glumaca u ansamblu istinu je znala samo Neva Rošić.

Hoćete li mi i dalje uskraćivati informacije?

– Članak 35. Ustava Republike Hrvatske obvezuje da se »svakome jamči štovanje i pravo zaštite osobnog života, dostojanstva, ugleda i časti«. Također, člankom 38. Ustava »jamči se pravo na ispravak svakome kome je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom zaštićeno pravo«. Doista je nevjerojatno da Vi mene prozivate zbog navodnog kršenja zakona, a pritom već nekoliko godina konstruirate cijeli niz laži o meni, mojem radu i riječkom HNK-u, dok Vaša novina uporno odbija objavljivati reagiranja i ispravke. Dakle, gospodine Mandiću, prije nego se pozovete na neki zakon – pročitajte Ustav. Pritom mene uopće nije briga što Vi mislite o meni i kakav je Vaš kritički ili pamfletistički stav o riječkom HNK-u. Na sve to imate naravno pravo, a vrijeme će pokazati tko je bio – u pravu. Ja očekujem samo jedno – a to je da iznosite točne, dakle provjerene informacije, i da me ne klevećete. Ja Vam dakle ne uskraćujem informacije, nego samo pravo da lažete o meni i ustanovi kojom upravljam.

Slučaj Lucia Slame

Je li održano prvo ročište u tužbi Lucia Slame za očuvanje radnog mjesta, kojom se štite njegova prava kao radnika protiv odluke sada već bivšeg poslodavca, HNK-a Ivana pl. Zajca, da mu se uruči otkaz i kakva imate, općenito, saznanja o toj tužbi o kojoj je govorio u intervjuu Novom listu objavljenom 8. ožujka 2021. godine?

– Održano je prvo raspravno ročište, a tijek spora nemam namjeru komentirati do pravomoćne presude.

Koji je bio razlog da se Luciu Slami uruči otkaz? U spomenutom intervjuu istaknuo je da mu je rečeno da po novoj sistematizaciji za njega u Kazalištu nema mjesta pa mu je ponuđen posao portira, transportnog radnika ili rekvizitera. Vi ne smatrate da je to ponižavajuće za glumca s 32 godine karijere?

– Ne. Upravo suprotno. Smatram da je ponižavajuće za sve umjetnice i umjetnike riječkog Kazališta – od, primjerice, Kristine Kolar, Anamarije Knego i Ivane Srbljan, do Marte Kanazir, Cristine Lukanec, Olivere Baljak i Leonore Surian Popov – to što ste Vi, gospodine Mandiću, taj intervju započeli tezom da je upravo Lucio Slama »zaštitni znak riječkog kazališta«, premda je riječ o osobi koja nema obrazovanje više od osnovne škole, ali je samoupravnim manipulacijama od transportnog radnika svojedobno napredovala do posla »dramskoga glumca«. Kako Vašim novinama uopće nije neugodno da konstruirate »slučaj« od činjenice da osoba bez ikakve spreme i struke, koja desetljećima degradira umjetnički integritet jednog nacionalnog kazališta, a posebno Talijanske drame, izjavljuje o meni da sam uveo »strahovladu« nakon što sam zapravo uveo – profesionalne standarde u opise radnih mjesta?

Prema prethodnoj i odavno zastarjeloj sistematizaciji, opis poslova za radno mjesto dramskoga glumca svodio se na jednu jedinu rečenicu: »Priprema i interpretira povjerene uloge…« U novoj sistematizaciji, za koju ste Vi, bez jednog jedinog argumenta, sugerirali da je »protuzakonita«, glumački poziv i posao podrazumijeva, citiram: »pripremu i izvođenje glumačkih i drugih kazališno-predstavljačkih zadataka u širokom spektru suvremenih i povijesnih estetika i stilova, formi i žanrova, izvedbeno-predstavljačkih jezika i metoda potrebnih za glumačku izvedbu u predstavama dramskog i postdramskog kazališta; kazališta za djecu i mlade te kazališta za odraslu publiku; vizualnog i fizičkog kazališta; redateljskog i kolaborativnog, odnosno tzv. »autorskog« kazališta. (…) Tijekom priprema i izvedbi koriste se ravnomjerno razvijene kompetencije u cijelom rasponu različitih primarnih glumačkih izvedbeno-predstavljačkih, odnosno izražajnih sredstava i postupaka, tehnika i metoda: scenski glas, govor i pokret; mimička ekspresija, proksemička odnosno mizanscenska konstelacija i koordinacija; kreativna improvizacija i suradnja u postupcima sastavljanja, interpretacije i izvedbe teksta, tzv. ‘partiture’ fizičkih radnji i govorne radnje, odnosno cjelokupne predstave; interakcija s publikom; monodramska forma, monološke scene, dijalozi, ansambl-scene, zborska izvedba.« I tako dalje.

Novom sistematizacijom ukinuta su arhaična radna mjesta razvrstana po kriteriju kvantitete na tzv. »male«, »srednje i velike« i samo »velike« uloge, te je uvedena dramaturški utemeljena klasifikacija na »sporedne uloge« i »glavne uloge«, a zadržani su već postojeći statusi prvaka, odnosno prvakinja drame i kazališta te nacionalnih prvakinja/prvaka. Ta je reforma provedena kroz sve ansamble – dva dramska, baletni i operni-solistički – te je zahvatila preko četrdeset izvedbenih umjetnica i umjetnika. Mnogima su zahvaljujući toj reformi povećani koeficijenti, odnosno statusi, dakle plaće, a tek rijetkima su ponuđena druga tehnička ili administrativna radna mjesta. Lucio Slama ni po kojim kriterijima nije udovoljavao uvjetima propisanim novom sistematizacijom radnih mjesta, kako onim formalnima – ponavljam, riječ je o nekvalificiranom radniku – tako ni onim specifično umjetničkima. Uostalom, nema te ravnateljice ili ravnatelja Talijanske drame u proteklih deset godina, od Laure Marchig, Leonore Surian Popov i Rosanne Bubole, do Giuseppea Nicodema i Giulia Settima, koji bi uz njegovo ime ikada izgovorili riječi – glumački talent, znanje, glumačke vještine, metode, tehnike ili stilovi. Ravnateljice i ravnatelje navodim ako već ne želite vjerovati meni, koji sam prije dolaska u riječki HNK bio profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a jedna od mojih nastavnih i znanstvenih tema bila je i estetika glume.

U protekle četiri godine, zapravo tijekom cijelog mojeg prvog mandata, strateški i sustavno smo radili na promjenama pravilnika o radu i sistematizacije radnih mjesta. Ta unutarnja reforma odvijala se u nekoliko ciklusa i zahvaćala sve službe, odnosno skupine zaposlenica i zaposlenika Kazališta. Rezultat te reforme sljedeće su brojke: od, danas, 328 zaposlenica i zaposlenika u riječkom HNK-u, gotovo 200 ih je u protekle četiri godine povećalo svoja primanja, bilo tako što su povećani koeficijenti složenosti posla za njihova radna mjesta, ili tako što su napredovali u više statuse, odnosno prelazili na nova, bolje plaćena radna mjesta.

Olga Kaminska

Je li Kazalište, u periodu nakon što je Slami rečeno da je višak, u kontekstu po sistematizaciji novih, sporednih uloga tražilo glumce sporednih uloga i je li od tada potpisan koji ugovor s nekim za funkciju sporedne uloge?

– Obzirom da uskoro odlazi u mirovinu,glumac u statusu »sporednih uloga«, ansamblu Talijanske drame pridružit će se izvrstan mladi glumac sa svim potrebnim kvalifikacijama, referencama i kompetencijama. Andrea Tich već je ostvario značajne uloge u »Dekameronu« i »Alfi Romeu«. Kao i svi ansambli riječkog Kazališta, tako i Talijanska drama prolazi kroz smjenu generacija, a taj proces utječe i na promjene u dobnoj strukturi naše publike.

Je li vas Olga Kaminska tužila za mobbing, kako je najavila u razgovoru Novom listu objavljenom 22. ožujka ove godine? Ako jest, kako ćete se braniti?

– Nemam informaciju da je tužba pokrenuta. Ako bude, postoje deseci svjedoka koji mogu potvrditi da je Olga Kaminska lagala. Stoga sam i neovisno o njezinim daljnjim koracima pokrenuo postupak privatne tužbe zbog kaznenih djela klevete i uvrede.

Uostalom, Olga Kaminska je u Novom listu nanizala čak devet neistina o meni ili o Kazalištu i posebno riječkoj Operi, ali je Vaša novina odlučila dva puta odbiti objavljivanje ispravka, i cjelovitu i skraćenu verziju. Toliko o profesionalnoj etici. Oni kojima je stalo do istine, mogu demantij pronaći u rubrici »Transparentno kazalište« na internetskoj stranici »Zajca«.

Kaminska je u intervjuu našem listu rekla da joj niste produljili ugovor, iako je imala osam mjeseci do ostvarivanja prava na prijevremenu mirovinu. Na stranu vaša vizija kazališta koje vodite, pa i mogućnost da je sve što ste napravili po propisima, što će sigurno biti dio vašeg odgovora, no je li to u redu, je li moralno osam mjeseci prije mirovine nekome ne produljiti ugovor? Naravno, ovdje vam je i prilika da ponudite posve drukčiju perspektivnu od ove, ako možete.

– Kako mislite – »ako mogu«? Možete li Vi prestati neprekidno implicirati i sugerirati da postupam protuzakonito, neetično, autoritarno itd. Dakle, gospođa Kaminska je Vama i čitateljima Vaših novina – lagala, mene oklevetala, a Kazalište od kojeg je živjela – ocrnila. Ona je, naime, potpuno suprotno cijelom povodu Vašeg članka i njezinoj izjavi – zapravo stekla uvjete za tzv. starosnu mirovinu, neovisno o isteku ugovora o radu na određeno vrijeme, a temeljem evidentiranog beneficiranog staža. Službenim dopisom upućenim Kazalištu, to je potvrdila i načelnica Odjela za rješavanje o pravima u prvom stupnju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Gospođa Kaminska je o odluci da se ugovor o radu na određeno vrijeme ne namjerava obnoviti obaviještena, sukladno Zakonu o kazalištima, šest mjeseci prije isteka ugovora.

Takva je odluka donesena, između ostaloga, i stoga što je gospođa Kaminska ostvarila pravo na mirovinu. Nakon što gospođa Kaminska osobno nije poduzela ništa po pitanju regulacije svojeg mirovinskog statusa, a ugovor na određeno vrijeme već je istekao, na intervenciju sindikalne povjerenice i uz suglasnost uprave, kadrovska služba bila je spremna pomoći gospođi Kaminskoj u rješavanju njezine situacije. Premda više nije bila zaposlenica Kazališta, preko sindikalne povjerenice dogovoren je i poseban sastanak. Na sastanku se gospođa Kaminska nije pojavila. Sindikalna povjerenica opernih solista, Vanja Zelčić, zamolila me da ipak razmotrim mogućnost da se Olgi Kaminskoj produži ugovor o radu do stjecanja prava na mirovinu, navodno za šest ili osam mjeseci. Sindikalnoj povjerenici objasnio sam da bi takvo »namještanje« bilo protupropisno i da aktualna uprava tako ne postupa. Uostalom, kako sam objasnio, gospođa Kaminska već je bila ostvarila pravo za starosnu mirovinu. Vi i Vaša novina, gospodine Mandiću, te informacije, dakle nepobitne činjenice, imate već više od mjesec dana, ali ste ih odlučili zatajiti i potom mene ucijeniti intervjuom s Vama. Sada imate intervju, a mene zanima hoćete li se usuditi objaviti ga u cijelosti.

Sudski sporovi

Koliko je tužbi pokrenuto protiv Kazališta ili protiv vas otkad ste intendantom? U koliko je slučajeva, ako takvih ima, dosuđeno za, a koliko protiv Kazališta ili vas kao intendanta?

– Ovo pitanje je tipičan primjer Vašeg očekivanja da službe Kazališta ili ja obavljamo Vaš posao. Najprije, Vi ga tendenciozno postavljate kao da imate informaciju o desecima tužbi, a implicirate i da je riječ o nekim rabotama koje se skrivaju od javnosti i od Vas, njezina samoproglašenog zastupnika. Pa evo, informirat ću Vas o onome o čemu ste trebali već odavno znati kao novinar koji prati rad Kazališta: pregled sudskih sporova u koje je uključeno Kazalište sastavni je dio svakog javnog godišnjeg izvješća koje podnosimo Financijskoj agenciji i Osnivaču te objavljujemo na našim internetskim stranicama, a o tom se izvješću čak i javno raspravlja na sjednicama Kazališnoga vijeća, pa Odbora za kulturu Gradskoga vijeća i potom samoga Gradskoga vijeća. Sve što trebate učiniti jest da prelistate te izvještaje, ali – ne, Vi tražite da Vam se te informacije serviraju i da onda još nagađamo što to Vas točno zanima i zapravo muči.

Pa da Vas umirim: tijekom mojeg prvog intendantskog mandata Kazalište je sudjelovalo u 24 sudska spora. Od ta 24 spora, čak 12 se odnosilo na naslijeđene, a nezaključene sporove ili događaje i postupanja iz prethodnih intendantskih mandata, Nade Matošević Orešković i Olivera Frljića. Naravno, nije Kazalište u svim sporovima tuženik. U nekima je tužitelj ili oštećenik. Tijekom mojeg mandata pokrenuto je 11 tužbi protiv Kazališta, koje kao intendant po zakonu »predstavljam i zastupam«. Samo mene osobno, neovisno o intendantskoj ulozi, nitko nije tužio. Povučene su 3 tužbe, nagodbom je okončana 1 tužba, 2 spora su izgubljena, a 6 je još aktivno. Dva izgubljena spora odnosila su se na isplatu honorara. Ja sam smatrao da vanjski suradnici nisu ispunili obaveze iz autorskog ugovora, a sud je na kraju presudio da ipak jesu, pa su im honorari isplaćeni. Dakle, riječ je o samo dvije sporne, od preko 1000 vanjskih suradnji putem autorskih ugovora realiziranih u protekle četiri godine.

Hoćete li ponuditi ostavku ako izgubite u nekom od aktualnih sporova prije isteka mandata intendanta?

– Niti jednu odluku koja bi mogla dovesti do sudskog spora ne donosim bez mišljenja i uputa pravne službe Kazališta i odvjetničkog ureda koji nas savjetuje i zastupa pred sudom, ako do suda dođe. Ja mogu prihvatiti i prihvaćam potpunu odgovornost za one moje odluke čije posljedice ovise samo o meni i mojoj struci. Bilo bi neodgovorno kada bismo ulazili u bilo koji sudski spor, a da za ishod u interesu Kazališta nemamo nikakvu osnovu, odnosno šansu. Upravo nedavno je tek prilikom iznošenja dokaza u jednom tužbenom postupku iznenada iskrsnuo dokument koji nam do tada nije bio poznat i koji je moju odluku učinio dvojbenom, pa sam ju istom povukao.

Također, postoje situacije u kojima naprosto nemate izbora nego donijeti odluke kao što su izvanredan otkaz ugovora o radu ili upozorenje o teškim povredama obaveza iz radnog odnosa. Pa da i ja Vas nešto pitam: što mislite da sam trebao napraviti u slučajevima kada se jedan glumac i jedan dirigent naprosto nisu pojavili na radnome mjestu bez ikakva valjanog obrazloženja, i to opetovano? Ili, primjerice, kako biste Vi reagirali da »zaštitni znak riječkog kazališta«, kako tepate Slami, odbrusi ravnatelju Talijanske drame da neće doći na probu i nastavi gubiti vrijeme u kazališnom kafiću? Koju biste Vi sankciju odredili za takvo ponašanje? Smatrate li i Vi da takvi rijetki pojedinačni slučajevi zapravo sramote cijelo Kazalište i rad svih izvanrednih umjetnica i umjetnika, kao i drugih ondje zaposlenih djelatnica i djelatnika?

Dakle, tvrdim da sam sve odluke koje su dovele do sudskih sporova donosio slijedeći savjete pravne struke i s uvjerenjem da su one ispravne, ma kako u ponekim slučajevima bile drastične. Stoga nemam namjeru ponuditi ostavku ako neki od tih sporova ipak izgubimo.

Honorar za EPK

Stojite li i dalje iza tvrdnje da je potpuno opravdan, sa svakog aspekta, trošak od 128.000 kuna, koliko je Rijeka 2020 platila vaše koautorstvo otvorenja Europske prijestolnice kulture?

– Naravno. Kao što sam već jednom objasnio u Novome listu, a i drugdje, o tom honoraru naslušao sam se nevjerojatnih priča i insinuacija, a da nitko od onih kojima je iznos prevelik, pa tako sada niti Vi, nikada nije postavio niti jedno pitanje o samom konceptu ili uvjetima ugovora. Prvo, riječ je o bruto, a ne o neto iznosu. Drugo, riječ je o honoraru za koncept otvaranja EPK-a u riječkoj luci, a ne u »Zajcu«. Režiju i dramaturgiju programa otvaranja EPK-a u »Zajcu« poklonio sam Gradu, kao i sve druge ravnateljice i ravnatelji. Treće, nije se tu radilo samo o konceptu, nego i o sinopsisu na deset stranica. A i da je bila riječ samo o konceptu, svatko tko se bavi kreativnim poslom zna da je ideja ključ i vodilja, dakle – ako baš hoćete – i »najskuplji« aspekt djela. Četvrto, ugovorom je tvrtka Rijeka 2020 otkupila sva autorska prava, što znači da im je prepušteno da s tim konceptom i sinopsisom oni koji će ih realizirati rade što žele. I to, naravno, ima svoju cijenu. Neki aspekti tog koncepta i dijelovi sinopsisa su realizirani, a drugi nisu.

Peto, taj je ugovor realiziran u lipnju 2019., kada nitko nije mogao niti zamisliti pandemiju i sve njezine posljedice. Šesto, ukupni budžet otvorenja EPK-a tada je trebao biti milijun eura, a kasnije je samo povećan. To znači da je u tom ukupnom budžetu moj honorar iznosio 1,71 posto. Usporedbe radi, pojedinačni autorski honorari u redovnoj kazališnoj produkciji mogu iznositi od 10 posto do 50 posto ukupnog budžeta. Unatoč svemu tome, kada sam uputio pismo predsjedniku Gradskoga vijeća Andreju Poropatu i Odbora za kulturu Zvonimiru Peraniću da me pozovu na saslušanje pred Odborom kako bih pred očima javnosti odgovorio na sva pitanja vezana uz taj navodno sporan ugovor, nisu se udostojili niti odgovoriti na moje pismo. Dakle, očito u cijeloj toj stvari nije bio bitan meritum, nego lokalna politika.

Uostalom, sav svoj autorski, dramaturški i redateljski rad, od »Verdi-Shakespeare trilogije« do »Elektre« i »Vježbanja života« poklonio sam Kazalištu i Gradu, kao i ravnateljica Maša Kolar svoje koreografije, a Renata Carola Gatica svoje režije mjuzikla i predstava za djecu. Što biste još htjeli od mene, od nas? Vi sve to opsesivno omalovažavate, no Mašine, moje i Renatine predstave u protekle četiri godine donijele su riječkom Kazalištu 15 nominacija za Nagradu hrvatskog glumišta, a osvojile 4, u različitim kategorijama. Točno je da se ja opernom režijom bavim tek odnedavno, no u te četiri godine održane su dvije dodjele Nagrade hrvatskog glumišta za opernu produkciju (nagrade se dodjeljuju za period od dvije sezone), a oba su puta predstave u mojoj režiji bile nominirane za najprestižnije nagrade: za najbolju predstavu (»Otello« i »Elektra«), za najbolju režiju (»Elektra«) i najboljeg pjevača, odnosno pjevačicu u glavnim ulogama, i to Giorgio Surian za čak tri uloge, Jaga i potom istovremeno Falstaffa i Macbetha, a Dubravka Šeparović Mušović za ulogu Klitemnestre. »Otello« je i odnio nagradu za najbolju opernu predstavu, a Giorgio za najboljeg pjevača u glavnim ulogama.

Hrvatska drama

Smatrate li Hrvatsku dramu HNK-a Ivana pl. Zajca uspješnom te dobrom i njene projekte relevantnima za Rijeku, domaću ili međunarodnu kazališnu scenu?

– Apsolutno. Te priče da je Hrvatska drama zanemarena, a dramski program slabiji od opernog ili baletno-plesnog, naprosto ne odgovaraju činjenicama. Tijekom protekle četiri godine predstave Hrvatske drame gledalo je samo u Rijeci 50.504 gledateljica i gledatelja, Opere 37.234, a Baleta 37.147. Broj izvedbi i prosječan broj publike po izvedbi nije usporediv jer dramske predstave izvodimo i na velikoj pozornici i u daleko manjim formatima. Izuzmemo li Talijansku dramu kojoj su gostovanja posebno financirana programska obaveza, produkcije i koprodukcije Hrvatske drame gostovale su diljem regije i Hrvatske više od ijednog drugog ansambla: čak 45 gostovanja u četiri godine, nasuprot 34 gostovanja Opere, Riječkog simfonijskog orkestra i Baleta zajedno. Od 2017. Hrvatska drama gostovala je na gotovo svim najznačajnijim festivalima i pozornicima u regiji: Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Gavelline večeri (2 puta), Marulićevi dani, Međunarodni kazališni festival Mot u Skoplju, Borštnikovo srečanje u Mariboru, Drama festival u Ljubljani, Zagrebačko kazalište mladih, Atelje 212 u Beogradu, a »Gospođa ministarka« upravo je selektirana u program Dana satire u Zagrebu i Sterijinog pozorja u Novome Sadu, te pozvana da gostuje i u Narodnom pozorištu u Beogradu.

Popis redatelja i redateljica koje su surađivale s Hrvatskom dramom uključuje gotovo sve najistaknutije kazališne autorice i autore nove i srednje generacije u regiji: Selma Spahić, Oliver Frljić, Ana Tomović, Matjaž Pograjc, Igor Vuk Torbica, Anica Tomić, Matija Ferlin, Renata Carola Gatica, Mila Čuljak, Sebastijan Horvat, Olja Lozica, Franka Perković, Saša Anočić, Ivan Penović, Goran Sergej Pristaš, Tatjana Mandić Rigonat. S Reneom Medvešekom i Ivicom Buljanom razgovarali smo višekratno, ali nismo uspjeli uskladiti termine ili interese, Dora Ruždjak Podolski radila je u Operi, Ivana Djilas prošle je godine morala otkazati zbog pandemije, András Urbán kod nas je radio u Oliverovom mandatu, kao i Nada Kokotović, a Paolo Magelli režirao je dvije velike predstava u Talijanskoj drami.

Ovo dvoje posljednjih spomenutih, kao i Nenni Delmestre koja je nedavno otkazala projekt iz osobnih razloga, već se naravno nalaze u veteranskoj kategoriji. Neka istaknuta imena moramo ostaviti i za moj drugi mandat, no svakome tko ima pojma o suvremenom dramskom kazalištu u Hrvatskoj i regiji jasno je da bi impresivniju listu za samo četiri sezone teško bilo moguće sastaviti.
Niti jedna predstava Hrvatske drame nije jednoglasno proglašena promašajem od kritike i publike, a upravo u Vašim novinama o predstavama Hrvatske drame kritičarka Kim Cuculić piše uglavnom pozitivno. Na spomenutim gostovanjima nižu se izvanredne kritike, osim za »Michelangela« u Dubrovniku, no baš je taj »Michelangelo«, po mojem sudu, najbolja dramska predstava koju smo producirali u protekle četiri godine.

Uostalom, zar Vi doista mislite da bi legendarna Neva Rošić i nezaboravna Mira Furlan svoje jedine kazališne nastupe u posljednje vrijeme ostvarile u Rijeci da za to nisu imale ozbiljne umjetničke razloge?

Plan i budžet

Imate li saznanja hoće li i kakvih promjena biti po pitanju budžeta kojim će Kazalište raspolagati u idućem razdoblju? Primarno me zanima sljedeća kazališna sezona i one koje dolaze iza nje. Hoće li biti potrebne kakve promjene po pitanju funkcioniranja Kazališta zbog eventualnih manjih priljeva sredstava?

– Naravno da postoji okvirni plan sve do 2023. godine, a vidjet ćemo tek nakon ishoda lokalnih izbora hoće li biti promjena u tome planu i kakvih. U 2021. sredstva za plaće iz proračuna Grada već su umanjena za 930.000 kuna, a sredstva za tzv. redovnu djelatnost, odnosno režije, za 385.000 kuna u odnosu na 2020. godinu. Manjak na plaćama i sredstvima za pokriće režijskih troškova morat ćemo kompenzirati na prihodima od prodaje programa, koji se inače primarno usmjeruju u produkciju. To je realnost druge pandemijske godine, a bitno bolju situaciju ne očekujem niti od 2022. nadalje. Naravno da smo razradili složenu strategiju najprije opstanka, a potom i regeneracije riječkog HNK-a u novim okolnostima financiranja i djelovanja, no da bismo konačno odlučili kojim putem dalje, morat ćemo pričekati da se najprije poslože one političke okolnosti. Scenarij po kojem bi se ukinuo bilo koji segment »Zajca« ne postoji u strategiji aktualne uprave.

Ima li netko i takve namjere, morat će prvo pokušati ukloniti mene s mjesta intendanta. Nasuprot takvim, mogućim, ekstremnim političkim namjerama, bilo kome od ozbiljnih gradonačelničkih kandidatkinja ili kandidata, a u ovoj izbornoj zgodi ima ih više nego u prethodnima, što je za Rijeku dobra vijest, spreman sam predstaviti inovativne ideje i provedive planove za novo vrijeme našeg Kazališta u našem Gradu.