Trojica umjetnika različitih osobnosti i izričaja okupila su se u srijedu navečer u riječkom
Dnevnom boravku.

Redatelj Boris Liješević, dramaturg Dimitrije Kokanov i glazbenik Damir
Urban zajedno su predstavili nadolazeću predstavu “Tri sestre, ja” koju izvodi ansambl
Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca.

Predstava je autorski projekt renomiranog redatelja Borisa Lješevića prema Čehovljevoj
drami “Tri sestre”, a predstava na Lješeviću svojstven način kombinira Čehovljevu ideju s
autentičnim, osobnim iskustvima glumaca.

Razgovor je moderirala voditeljica razvoja publike riječkog Zajca Katarina Mažuran koja je s
gostima prošla njihov opus i međusobno poznanstvo i suradnju, prije nego je razgovor
uplovio u posebnost predstave koja svoju premijeru očekuje 25. listopada.

“Meni je taj spoj vas trojice, vaših umjetničkih osobnosti jako zanimljiv. Imala sam tu sreću
da sam bila na probi i stvarno me se jako dojmila.

Razgovor o predstavi “Tri sestre, ja” u Dnevnom boravku / Foto: Marko Gracin

Dobit će se pucanje dramskog teksta, a kroz te pukotine izbija nešto jako autentično i jako dirljivo.

I čini mi se da tu negdje, upravo u tom istraživanju toga što je probijalo kroz dramski tekst te tih privatnih priča, intimnih reminiscencija ili asocijacija ili otvaranja, mogu i vas trojicu svesti u neku zajedničku poetiku”, rekla je Mažuran kojoj se čini da je svoj trojici fokus istraživanje granica intimnog, privatnog i javnog.

Naime – Čehovljev komad služi kao polazište za svojevrsno putovanje glumcima koji u njemu asociraju Čehova i dijele svoje sadržaje s publikom, tako da se drama isprepleće s osobnim iskustvima.

O dokumentarnom teatru

Dramaturg Dimitrije Kokanov već duže surađuje s redateljem Lješevićem, a ovakav tip
dokumentarnog teatra izazovan je, ali mu je drag.

“Ja bih rekao da je posao dramaturga ideološki zahtjevna pozicija. To znači ugasiti autora u sebi i biti dio kolektiva i raditi za taj kolektiv. Poništiti svoj ego.

Moja pozicija je tu da ih dugo, dugo slušam i da stvorim osjećaj u ovoj predstavi da je to što slušamo kolektivna stvar. Ideja o sjedinjenju umjesto separacije i individualizacije meni je užasno važna. Također mislim da je vrlo važna i za društvo u kojem živimo.

Želim da se u procesu svi sjete da postojimo kao kolektivi zajednica, a to je predstavljeno na primjeru gdje ja prestajem pisati, a počinjemo pisati svi zajedno”, objasnio je Kokanov.

Boris Lješević nosi bogato iskustvo rada s dokumentarnim materijalima i različitim vrstama
dokumentarnog teatra.

Zašto se odlučio za taj pristup, pitala je Mažuran, i kako navesti ljude da se povjere.

“Sad ne mogu drugačije, nemam izbora. Osjećam da to trebam na taj način raditi, to me
zanima i u tome osjećam smisao.

Ne zanimaju me više glumačke bravure i karakterni glumci, karakterne uloge – zanima me isključivo da glumac tumači sebe i da bude ‘ja’ pred publikom”, objasnio je redatelj, našto se Kokanov nadovezao da Lješević ovakvim predstavama upravo slavi glumačke bravure na drugačiji način, time što kod njih potiče autentičnost.

Foto Marko Gracin

Glazba mora pratiti glumce

Iako je Damir Urban već stvarao glazbu za predstave, ovo je prvi put da radi s riječkim
kazalištem, a način na koji se to odvija sve je samo ne konvencionalan.

Kako je objasnio, inače dobije scenu, trajanje, željeno raspoloženje – jasan zadatak koji treba isporučiti.

Dok u ovom djelu, koje će se uvijek malo mijenjati i nadograđivati, glazba mora pratiti glumce i
njihove priče.

“Ako je Čehov nekakav početak, začetak ovoga procesa, krenuo sam s idejom da Čehova
ostavim golog, a priče glumaca koje se otvaraju da prati glazba.

Te priče malo pomalo postaju dramski momenti. Njihovi dijelovi obojani su glazbom i ona im pomaže da svoje intimne i ponekad vrlo teške priče lakše izlože i da im glazba pomogne, da ih zaštiti”, objasnio je Urban.

Premijera 25. listopada

Htio je i spomenuti da će svako izvođenje predstave biti posebno umjetničko djelo upravo zbog fluidnosti i malenih nadograđivanja izvedbe, potencijalnih izmjena u glumačkom postavu ili možda raspoloženja.

Uostalom, i sam Lješević teško će reći da je predstava ikad ‘dovršena’ – dovršena je ona verzija koja će tu večer igrati, a gledatelj, koliko god je puta pogleda, uvijek će dobiti novu verziju, novi osjećaj kolektiva, novog ‘ja’ u onom dijelu imena – “Tri sestre, ja”.

U predstavi glume Olivera Baljak, Ana Marija Brđanović, Aleksandra Stojaković Olenjuk, Jelena Lopatić, Sabina Salamon, Nika Grbelja, Petar Baljak, Denis Brižić, Damir Orlić, Jasmin Mekić, Deni Sanković i Mario Jovev, a premijera je zakazana za 25. listopada.