25. MFMS

“Tko pjeva zlo ne misli” zagrebačkog HNK-a: Autentični kazališni svijet onkraj filma

Kim Cuculić

Vjerojatno nema onog tko nije gledao Golikov film i kojem su ostali u sjećanju njegovi glumci, no ne treba uspoređivati film i predstavu. Ovdje do izražaja dolazi Medvešekova prepoznatljiva poetika



Petog dana Međunarodnog festivala malih scena na pozornici HNK-a Ivana pl. Zajca prikazana je predstava »Tko pjeva zlo ne misli« prema Vjekoslavu Majeru, Kreši Goliku i Reneu Medvešeku. Predstava je inspirirana scenarijem Kreše Golika za jedan od najgledanijih filmova u povijesti hrvatske kinematografije, koji je nastao na temelju »Dnevnika maloga Perice« Vjekoslava Majera. Vjerojatno nema onog tko nije gledao Golikov film i kojem su ostali u sjećanju njegovi glumci, no uspoređivati film i predstavu nema smisla, jer je redatelj Rene Medvešek, uz pomoć dramaturginje Nine Bajsić, kreirao autentičan kazališni svijet u kojemu dolazi do izražaja Medvešekova prepoznatljiva poetika.


Izvrsna scenografija


Budući da se radnja komada događa sredinom 1930-ih godina, Medvešek inspiraciju pronalazi u tadašnjoj kulturi radija, što asocijativno može prizvati film »Dani radija« (Radio Days) Woodyja Allena. Nakon »Purpurne ruže Kaira«, filma o ulozi filma u životu Amerikanaca, Allen je »Danima radija« obogatio medijsku sliku SAD-a. Da bi ilustrirao djelotvornost radija, Allen se poslužio i istinitim događajima, kao prijenosom senzacionalne Wellesove radijske drame »Rat svjetova« i izvještavanjem o napadu na Pearl Harbor. Posebnu atrakciju filma predstavlja niz evergreena iz toga razdoblja.


Sličnu ulogu radio ima u predstavi »Tko pjeva zlo ne misli«, gdje glumački ansambl proizvodi zvučnu kulisu, prenosi radijske emisije, radiodrame i reklame te izvodi poznate šlagere. Dok je u prvom planu »purgerska« obitelj Šafranek, koja živi relativno ugodnim (malo)građanskim životom, u pozadini se čuju radijske vijesti koje najavljuju Drugi svjetski rat. U zadnjem prizoru vjenčanja tete Mine i gospona Fulira nad Zagrebom prelijeću bombarderi, što je crna slutnja skorog kraja »idiličnog« života.




Film »Tko pjeva zlo ne misli« žanrovski je određen kao »ljubavna komedija s pjevanjem«, kako bi se mogla nazvati i Medvešekova predstava, koja svojim glazbeno-plesnim točkama ima i elemenata mjuzikla. Različite prostore zbivanja – od gornjogradskog stana obitelji Šafranek i njihova dvorišta do gostionice »Kod Šnidaršića« i poznatih zagrebačkih izletišta – scenografkinja Tanja Lacko izvrsno je riješila željeznom konstrukcijom sa stepeništima, koja se u pojedinim prizorima rotira na pokretnoj pozornici. Duh Zagreba tridesetih godina prošlog stoljeća prizivaju i kostimi Doris Kristić.



Predstava »Tko pjeva zlo ne misli« osvojila je dosad najvišu ocjenu publike – 4.75 – i jedan je od vrhunaca ovogodišnjih Malih scena. Na okruglom stolu Tajana Gašparović kazala je da ova predstava svojom ljudskošću i duhovitom glumačkom igrom djeluje poput melema za dušu. O iskustvima rada s Reneom Medvešekom govorili su glumci Zrinka Cvitešić, Ivana Boban i Dušan Bućan. Bilo je zanimljivo čuti Zrinku Cvitešić, dobitnicu najprestižnije britanske kazališne nagrade »Laurence Olivier Award« za ulogu Djevojke u popularnom mjuziklu »Once« na londonskom West Endu.


Cvitešić je usporedila način rada u Hrvatskoj i Velikoj Britaniji, koji je zapravo teško usporediv kad je riječ o uvjetima stvaranja predstava. No, kako je istaknula Cvitešić, hrvatski glumci imaju iste kvalitete kao i britanski. Dušan Bućan kazao je da nisu bili opterećeni Golikovim filmom, nego su pokušali napraviti svoju priču. Loredana Gašparović i Mišo Cvijanović kao glasovi iz publike rekli su da tijekom predstave uopće nisu pomislili na film, što je veliki kompliment predstavi.



Mikić plijeni pažnju


Riječkoj publici predstavio se dobro uigrani ansambl HNK-a Zagreb, koji »diše kao jedan« i kao da prolazi kroz svojevrsnu renesansu. Glumački ansambl predvodi sjajna četvorka: Zrinka Cvitešić, Dušan Bućan, Krešimir Mikić i Ivana Boban. U ulozi supruge i majke Ane Šafranek, Zrinka Cvitešić je ljupka i šarmantna, pokazujući glumačko-pjevačko-plesački talent koji je dodatno izbrusila engleskim iskustvom. Od prvog pojavljivanja na sceni pažnju publike privlači komični Krešimir Mikić u ulozi gospona Fulira, zavodljiva neženje i svjetskog čovjeka galantnih manira koji udvara udanoj Ani Šafranek.


Dušan Bućan izvrstan je u ulozi supruga Franje Šafraneka, službenika koji neuspješno pokušava dokazati svojoj ženi da je pametniji i sposobniji nego što zapravo jest. On žali za propuštenim, jer je želio postati avijatičar, voli popiti, a ima i romantičarsku crtu: mašta o velikim svjetskim događanjima. Romantična je i njegova supruga koja voli ljubavne priče, dok škrta usidjelica teta Mina – koju je upečatljivo utjelovila Ivana Boban – mašta o mužu. Svakodnevna zbivanja bilježi mali Perica, sin Ane i Franje, kojega u predstavi igra Dora Lipovčan u začudnoj ulozi gospodične Mandl.


Riječ je o predstavi u kojoj do izražaja dolazi kolektivna suigra glumaca, kojima su se pridružili i glazbenici koji uživo izvode glazbu. Svoje pjevačko umijeće u ulozi Karuza pokazao je Nikša Kušelj, a radost kazališne igre pokazali su i Ivan Colarić, Ivan Glowatzky, Dušan Gojić, Vanja Matujec, Iva Mihalić, Vlasta Ramljak, Barbara Vicković, Silvio Vovk i Mirta Zečević. Glazbeni suradnici su Matija Antolić i Nenad Kovačić, oblikovatelj svjetla je Aleksandar Čavlek, a scenski pokret osmislio je Pravdan Devlahović. Dodajmo da su u predstavu ubačene i neke aktualnosti vezane uz smetlište na Viškovu, Rijeku i Sušak, Todorića…