ZAGREB – Ovoga se tjedna pozornica zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta pretvorila u svojevrsni galerijski prostor u kojem su građani mogli vidjeti kako izgledaju svečani kazališni zastori nastali u periodu od 1850. do 1999. godine. Riječ je, naime, o osam scenskih zastora, a prikazivanju istih prethodilo je predavanje profesora Zdravka Blažekovića pred dupkom punim gledalištem, a u kojem se, osim na naše zastore, Blažeković osvrnuo i na kazališne zastore kroz povijest drugih i važnih europskih, ali i svjetskih kazališta. Blažeković je u HNK stigao na poziv kuće i intendantice Ive Hraste Sočo koja je kazala kako je ovo jedinstveno događanje jer ne samo da građani imaju prilike vidjeti zastore, već i prisustvovati predavanju našeg uglednog znanstvenika i muzikologa Blažekovića koji je u uvodu rekao da su scenski zastori najupečatljiviji dio kazališnog interijera jer su na njima, još od renesansnog vremena, bili prikazivani različiti vizualni sadržaji kojima je publika svjedočila u očekivanju predstave.

Povijesni pregled

»Zastori u baroknim kazalištima uglavnom su prikazivali teme vezane uz antičku mitologiju te su svojim metaforama podcrtavali autoritet kraljevskih ili aristokratskih vlasnika kazališta. Umjetnici romantizma na zastorima su predstavljali kompozicije bogate nacionalnim porukama, odavanjem počasti kraljevskim kućama, a u talijanskim kazalištima posebno su bile popularne teme vezane uz lokalnu povijest«, kazao je Blažeković, dodavši kako je novo razumijevanje dramaturgije od šezdesetih godina 19. stoljeća pojednostavilo kazališne zastore te su oni najčešće bili jednostavni i bez figurativnih prikaza. »Arhitekt pariške Opere Charles Garnier, za inače neobično bogato dekoriran prostor, zamislio je raskošnu draperiju, koja publici ipak nije sugerirala neku priču. Zastor koji je za svoje predstave dizajnirao Richard Wagner trebao se otvoriti na takav način da publici olakša uvod u dramsku priču koja je započinjala na pozornici te je i opet bio jednostavna izgleda«, naglasio je Blažeković koji živi u New Yorku u kojem je direktor Istraživačkog centra za glazbenu ikonografiju pri Graduate Center, City University of New York te izvršni urednik pri Répertoire International de Littérature Musicale te urednik i utemeljitelj znanstvenog časopisa Music in Art, kao i monografske serije Music in Visual Cultures, a predsjednik je pri ICTMD Study Group on Iconography.

Poznati slikari

Njegovi znanstveni interesi uključuju glazbu jugoistočne i srednje Europe 18. i 19. stoljeća, glazbenu ikonografiju, organologiju, glazbenu historiografiju, recepciju antičke grčke i rimske organologije u 18. stoljeću, glazbene kontakte između Europe i Kine do 19. stoljeća te glazbeni simbolizam u srednjovjekovnoj i renesansnoj astrologiji.

Kako je istaknuo, HNK u Zagrebu prikupio je tijekom svojega postojanja sedam oslikanih scenskih zastora, što je iznimno velik broj, čak i za najveće kazališne kuće, a slikari koji su ih izveli su među najznačajnijim hrvatskim likovnim umjetnicima: Vjekoslav Karas (1850.), Vlaho Bukovac (1895.), Fran Šimunović (1969.), Krsto Hegedušić (1969.), Ivan Lacković (1994.), Ivan Lovrenčić (1997.) te Vasilije Jordan (1999.). Kako je publika rijetko u prigodi vidjeti ove zastore koji nikada dosad nisu bili istovremeno pokazani, građani su bili egzaltirani viđenim, a profesor Blažeković nagrađen je višeminutnim aplauzom zbog svojeg izvanrednog, informativnog i zanimljivog predavanja kakvih nam itekako nedostaje.