Gradsko kazalište lutaka Rijeka otvorilo je novu sezonu premijerom predstave »Optuženi Vuk«, koja je nastala prema tekstu slovenskog pisca Žarka Petana, a u režiji i adaptaciji Zorana Petroviča te u dramaturgiji Nuše Komplet Peperko.

Napisavši je u formi radioigre za djecu, Petan crpi inspiraciju iz bajke o Crvenkapici, i to iz verzije koju su napisala braća Grimm.

Kako u knjizi »Klasične priče da se bolje spoznaš« navodi argentinski autor Jorge Bucay, od svih narodnih priča koje nam je u nasljeđe ostavio srednji vijek, »Crvenkapica« je prošla najneobičnijim putem i na svom putu do nas najviše je izgubila, doživjevši promjene koje su se očitovale kao dokidanja cijelih dijelova priče.

Prvi autor koji je posegnuo za ovom pripovijetkom bio je Charles Perrault, dok su poslije braća Grimm iznova napisala ovu priču, smišljajući za nju novi kraj, »prihvatljiviji« i prikladniji njihovu vremenu.

Bucay podsjeća da su oni ustvari ubacili kraj romantične novele koju je napisao njemački pjesnik Johann Ludwig Tieck, cijelog ga doslovno preuzevši i umetnuvši u »Crvenkapicu«, zajedno s lovcem i sa svim ostalim.

»Crvenkapica« je priča koja je najviše nadahnjivala suvremene umjetnike, a u njihovim djelima djevojčica s crvenom kapicom često nije glavni lik pa je zanimljivo vidjeti kako se, kad vuk preuzme ulogu glavnog lika, ili pak bakica ili lovac, smisao i značenje priče sasvim promijene.

Priča poslije priče

Tako ni u Petanovoj parafrazi poznate bajke ili svojevrsnoj »priči poslije priče« Crvenkapica nije glavni lik, već je to vuk – glavni negativac koji će zbog toga što je progutao djevojčicu i njezinu bajku dospjeti na optuženičku klupu.

Početak uprizorenja uvodi nas u sudnicu, koju je autor vizualnog identiteta Miha Peperko scenografski naznačio velikim sudačkim stolom, hrpama knjiga i sobnim biljkama.

U igranoj formi predstavljaju se sudac (Lino Brozić), tužitelj (David Petrović) i braniteljica (Andrea Špindel). Sudac je taj koji mora donijeti odluku je li optuženi vuk kriv ili nije za zlodjelo koje mu se u bajci pripisuje.

Tužitelj jasno proziva vuka kao krivca, a braniteljica iznosi argumente koji vuku idu u prilog i mogli bi utjecati na to da presuda bude oslobađajuća – jer vuk je u bajci zapravo već kažnjen.

No, da bi suđenje bilo valjano potrebni su svjedoci, a to su osim Crvenkapice, bakice i lovca i razne šumske životinje kojih u izvornoj priči nema – medvjed, lisica i zec.

U ovoj igrano-lutkarskoj predstavi animiraju se razne vrste lutaka – od onih posve malih, figurica, do velikih lutaka »zijevalica« te animacije uz pomoć grafoskopa.

Minijaturni plavi policijski kombi svaki put vozi u šumu po svjedoke, koje potom dovodi na sud. Najprije su to figurice vuka, medvjeda, lisice, zeca, Crvenkapice, bake i lovca, koje zatim u iskazima sucu zamjenjuju veće lutke koje animiraju po dva lutkara, koristeći u animaciji prste, dlanove i nadlanice pridajući time lutkama dodatno ljudske osobine.

Animacija lutaka

Svaki od tih likova, a pokazat će se i nepouzdanih svjedoka, zadobio je prepoznatljive karakteristike. Medvjed je tako postao »pasivni agresivac«, prijatelj vuka koji s njim odlazi u šetnje šumom i pravi se da ništa ne zna.

U lisici možemo prepoznati obilježja karakteristična za pjevačicu Josipu Lisac kao i njezine pjesme, što predstavi daje i pomalo zabavljački ton. Slično je zamišljen i lik lovca, koji je postao Istrijan koji priziva pjevača Alena Vitasovića i govori čakavicom.

Troje glumaca lutkara vješto utjelovljuju po nekoliko likova, a animacijski je upečatljiva bakica kojoj se drhtavo trese staračka ruka, slabo čuje, krivo razumije pojedine riječi i izvrće ih, i uglavnom nije najpouzdanija svjedokinja. Izvrsno je animiran i lik optuženog Vuka iz naslova predstave, koji je svjestan što je učinio i to priznaje, izazivajući tako simpatije gledateljstva.

Braća Grimm

Bajka o Crvenkapici prema braći Grimm, kao »dokazni materijal« tijekom suđenja, ispričana je uz pomoć grafoskopa, u svojevrsnom »teatru sjena«. A tu na scenu, odnosno u sudnicu, stupaju i braća Jacob i Wilhelm Grimm, koji su duhovito prikazani kao lutke u obliku velikih olovaka s gumicom na vrhu, koje pišu i brišu tekst u ogromnoj knjizi, služeći se pritom i njemačkim riječima (njihov glazbeni lajtmotiv je Nenina pjesma »99 Luftballons«).

Njima je kao piscima i pripisana najveća krivnja za to kako je vuk prikazan u bajci, koja je zapravo fikcija koja s istinom ne mora imati mnogo veze. Cijelo to suđenje vuku prati se poput kakvog napetog krimića, što podcrtava i glazba Josipa Maršića, dok su svjetlo oblikovali Miha Peperko, Zoran Petrovič i Sanjin Seršić.

S obzirom na »sudsku tematiku«, od »Optuženog Vuka« očekivali smo interakciju s publikom, koja je, primjerice, mogla biti u ulozi porote i izjasniti se je li vuk kriv ili nije te tako usmjeravati radnju i završetak predstave.

U cjelini, riječ je o duhovitom i razigranom uprizorenju koje nudi drukčiju verziju »Crvenkapice«, dok vuka njegov slavni rižoto čini simpatičnijim i dražim od onoga u originalnoj bajci.