RIJEKA Nakon velikog uspjeha premijerne izvedbe u Milanu, predstava »Esodo Pentateuco #2/Izlazak – Petoknjižje #2« stiže u Rijeku gdje će u HKD-u na Sušaku biti izvedena u ponedjeljak, 8. veljače,  s početkom u 19.30 sati. Riječ je o projektu nastalom u koprodukciji Talijanske drame HNK Ivana pl. Zajca i Associazione K. u suradnji s Teatrom Verdi i Teatrom del Buratto iz Milana, a uz potporu Regije Lombardija. Prema originalnom tekstu Diega Runka, nagrađenom na talijanskom natječaju Concorso Nazionale di Drammaturgia Civile »Giuseppe Bertolucci«, tekst predstave autorski potpisuju i dramaturginja Chiara Boscaro te redatelj Marco Di Stefano.

»Esodo Pentateuco #2« priča je o Rudiju kojeg igra Diego Runko. Kako piše u najavi predstave, Rudi je Istrijan oca Hrvata, a majke Talijanke. Rođen i odrastao u Puli za vrijeme fašizma, Rudi je stasao u mladića kad je grad bio pod britanskom administracijom, a starost doživio u Titovoj Jugoslaviji.

– Nedjelja u Puli, 18. kolovoza 1946. Nakon te nedjelje život će se zauvijek promijeniti… Rudi nikada nije napustio Istru, no vidio je mnoge kako odlaze brodom »Toscana«, parobrodom koji je esule prevozio u Italiju. Njegova obitelj, naime, nije sudjelovala u poslijeratnom egzodusu, ostala je u Istri gdje, dijelom, još živi. Rudi nam svoju priču priča talijanskim jezikom Istrijana uz snažan dijalektalni upliv, koristeći prema potrebi, hrvatske i slovenske izraze. U njegovoj priči ima  partizana i nacista, istinskih prijatelja i izdajica, bombi i pištolja, barki i komaraca, dječjih igara i okrutnih drama. Priča koja će nasmijati od srca i ganuti do suza.

Oko njega su drugi likovi, koje također igra Diego Runko, u monološkoj formi na četiri različita jezika: hrvatski novinar Jakov koji organizira propagandnu akciju; britanski vojnik Winston kojeg zanima isključivo nogomet; slovenski svećenik Don Željko koji se bori s dubokom krizom vjere; mladi Puljanin Gildo koji sa svojim najboljim prijateljem bombama lovi ribe. S današnje vremenske distance možda treba krenuti upravo od identiteta naroda kojima likovi pripadaju da bi se mogle shvatiti i prihvatiti njihove različitosti i istina koja je puno složenija (ili jednostavnija) od jedne ili više njezinih »službenih verzija«. Danas, čim se uđe u Istru, stoji natpis: Istra – zemlja dobrih ljudi. Istria – terra di brava gente. O tim ljudima i za te ljude, predstava progovara s poštovanjem i ljubavlju – ističe se u najavi.

Scenska mješavina talijanskog, hrvatskog, slovenskog, engleskog jezika te puležanskog govora gledatelju podastire bogatstvo i muzikalnost svakog od njih. Pritom je dragocjen doprinos bio suradnja s nagrađivanom pjesnikinjom Ester Barlessi, koja je prevela dijelove na puležanskom. Predstava je praizvedena 18. studenoga 2015. u Teatru Verdi u Milanu, a talijanska kritika ocijenila ju je kao snažnu, iskrenu i zabavnu, poput primjerice Alessia Corinija koji je napisao: »Topla ljudska priča, ponekad gorka i dirljiva, koja ima nedvojbenu zaslugu vraćanja slike Istre, njenih ljudi i događaja što su se zbili u prošlom stoljeću, autentična, a ne posredovana ideološkim filterima ili pristranim rekonstrukcijama.«

Nakon Rijeke, predstava 9. veljače gostuje u Gledališču Koper, 10. veljače, kad se u Italiji obilježava Dan sjećanja, bit će izvedena u Puli, a 11. veljače u Pučkom učilištu u Umagu. Predstava se izvodi uz titlove s hrvatskim prijevodom.