Razgovor

Redateljica Arija Rizvić: ‘Vjerujem da se trud i naporan rad isplate’

Kim Cuculić

Zadovoljna sam razvojem stvari i činjenicom da sam već sada u pregovorima i dogovorima s nekoliko kazališta za iduće sezone, što me iznimno veseli i sretna sam i zahvalna na tim prilikama, ali iznimno bi me u skoro vrijeme veselilo raditi upravo u svojoj rodnoj Rijeci



Arija Rizvić, mlada kazališna redateljica iz Rijeke, priprema predstavu »3X i ja« prema tekstu Filipa Nole čija je premijera u Zagrebačkom kazalištu mladih najavljena za svibanj ove godine. Rizvić je nakon gimnazije otišla u Zagreb, gdje završava studij Kazališne režije i radiofonije na Akademiji dramske umjetnosti. Završila je i Školu za klasični balet pri HNK-u Ivana pl. Zajca te Školu solo pjevanja u Rijeci.


Dosad je režirala predstave »Čudesno vodstvo Julija Klovića« (dramska predstava za djecu o likovnoj umjetnosti, Galerija Klovićevi dvori, 2019), »Povratak« (S.Tucić) u produkciji Eurokaza – za koju je dobila Nagradu publike za najbolju predstavu na Marulićevim danima u Splitu 2018. te dvije glumačke nagrade za istu predstavu na Festivalu glumca u Vinkovcima, »San ljetne noći(Mendelssohn – Shakespeare)« – veliki glazbeno-scenski projekt s orkestrom, zborom i glumcima izveden u


»Lisinskom« pod dirigentskim vodstvom Mladena Tarbuka, zatim »Nakon Katarine: ruski velikani 19. stoljeća«, glazbeno-scenski projekt izveden u atriju Galerije Klovićevi dvori u Zagrebu, a realiziran u sklopu velike izložbe»Katarina Velika – carica svih Rusa« iz Državnog muzeja Ermitaž, »Staklena menažerija«(T. Williams) izvedena u Teatru &TD i druge.




Glumačke i pjevačke uloge ostvarila je u predstavama »Faustov Mefisto« u produkciji HNK-a Zagreb i Kazališta Umag, »Ljudima od voska« u HNK-u Zagreb, »Guslaču na krovu« HNK-a Ivana pl. Zajca… Godine 2015. sudjelovala je naBiennale College Theatreu sklopu


Venecijanskog bijenala, gdje je pohađala masterclass kod jednog od najvećih svjetskih kazališnih redateljaThomasa Ostermeiera te radionicu njemačkog redateljaFalka Richtera. Iste godine dobila je poziv od Thomasa Ostermeiera za stažiranje na poznatoj Dramskoj akademiji »Max Reinhard« u Beču,gdje je Ostermeier gostovao kao predavač na glumačkoj klasi. Asistirala je redateljima Januszu Kici (»Ljudi od voska«, HNK Zagreb), Jerneju Lorenciju (»Lulu«, HNK Zagreb), Dori Ruždjak (opera »Agrippina«, HNK Zagreb) i Borisu Liješeviću (»Bella figura«, HNK Zagreb).


Gluma i režija


Upravo pripremate predstavu »3X i ja« u ZKM-u. Što se krije iza ovog naslova i o kakvoj je predstavi riječ? – Iznimno se veselim ovoj predstavi, za koju uskoro počinjemo s probama. Tekst se u osnovi bavi muško-ženskim odnosom, pitanjem međusobne otvorenosti i igre u odnosu, a sadrži elemente erotike, trilera, pa raste sve do komike i teatra apsurda. Sve započinje dolaskom dviju djevojaka na razgovor za posao, a u što će se taj sasvim uobičajeni razgovor pretvoriti – saznat ćete u svibnju.

Završili ste Školu za klasični balet pri HNK-u Ivana pl. Zajca te Školu solo pjevanja u Rijeci. Bavite se i glumom.


Kako je izbor pao na studij kazališne režije?


– Mnogi su mislili da ću nakon gimnazije otići na studij glume, ali interes za režiju je počeo kad sam kao dijete glumila u projektima u riječkom HNK-u ( mjuzikl »Guslač na krovu«). Tada sam znala za vrijeme proba scena u kojima nisam igrala silaziti u publiku, u zadnji red, i promatrati kako nastaju scene, odnosno kako ta »osoba« (redatelj) koja sjedi u publici »stvara« te scene, i to me je fasciniralo. Jako me počela zanimati režija i stvaranje svog svijeta na pozornici, i tako sam nakon gimnazije odlučila upisati kazališnu režiju na zagrebačkoj ADU.


Glumu i pjevanje nisam zapostavila, te sam na ADU-u pohađala i glumačke klase, i kad god je prilika ja se vraćam na daske. Upravo sam prije nekoliko mjeseci glumila u predstavi »Faustov Mefisto« (r. Marko Juraga), u kojoj imam glumačko-pjevačku ulogu Margarete, a koja je imala prvu premijeru u Umagu, a sada ćemo je premijerno izvesti u svibnju u HNK-u Zagreb. Osim ljubavi prema glumi, takva iskustva me obogaćuju i kao redateljicu, jer kad sam na sceni tada sam u izravnom doticaju s glumačkim procesom koji je jako bitan redatelju da ga dobro poznaje i razumije.


Predstava o Kloviću


Realizirali ste nekoliko projekata u Galeriji Klovićevi dvori – »Čudesno vodstvo Julija Klovića«, »Nakon Katarine: ruski velikani 19. stoljeća« te predstavu vezanu uz izložbu »Izazov moderne Zagreb-Beč« pod naslovom »Junakinje našeg doba« u kojoj ste izvedbeno tematizirali hrvatske umjetnice s početka 20. stoljeća. Kako je došlo do tih suradnji i kako je bilo raditi predstave na temelju ovih poznatih ličnosti?


– Suradnja s Galerijom Klovićevi dvori traje već tri godine i iznimno mi je drago da imam priliku kazališno ući u nekazališni prostor – muzej i likovnu umjetnost. Prije tri godine su me prvi put pozvali da osmislim izvedbeni program za Međunarodni dan muzeja, a tematski vezan na izložbu »Moderne« koja je tada bila aktualna.


Razgledavajući izložbu, zainteresirale su me upravo hrvatske umjetnice koje su pomalo zaboravljene, a koje su u to vrijeme stvarale svoja najpoznatija djela i tada sam došla na ideju glazbeno-dramske predstave posvećene njima i nazvanu »Junakinje našeg doba«. Jako volim baštinu, pogotovo hrvatsku, i iznimno mi je zanimljiva sama priprema takvog projekta, a koji se temelji na istraživanju biografija ličnosti kojima se bavim, povijesnog konteksta i slično. Sljedeće godine suradnja s Galerijom se nastavila i to ponovno u obliku glazbeno-dramske predstave koja je bila iznimno posjećena, a vezana na veliku izložbu ruskog Ermitaža – »Katarina Velika«, da bi ove godine kroz razgovor s ravnateljstvom Galerije došli na ideju da Klovićevi dvori dobiju svoju autentičnu dramsku predstavu za djecu kao dio pedagoškog programa, a u želji da se muzej kao takav približi djeci na zabavan, edukativan i interaktivan način.

Tako je glavni lik predstave postao upravo Julije Klović, slikar po kojem je Galerija dobila i ime i koji je u mojoj predstavi dobio svoj čarobni kist kojim začarava svoje kustose koji onda skupa s njim predstavljaju najpoznatija umjetnička djela i govore o likovnoj umjetnosti. Mogu reći da su djeca predstavom oduševljena, a roditelji zadovoljni edukacijom, što nam je iznimno bitno. Predstava i dalje igra svake subote u Galeriji, a na proljeće započinje suradnja i sa školama.


Venecijansko i bečko iskustvo


Godine 2015. sudjelovali ste na  Venecijanskom bijenalu gdje ste pohađali masterclass Thomasa Ostermeiera te radionicu Falka Richtera – i to kao jedina predstavnica Biennale Theatre hrvatske kazališne scene, gdje ste izabrani između više od tisuću kandidata iz cijeloga svijeta. Kakva su vam iskustva i što ste naučili od Ostermeiera? 


– Sudjelovanje na masterclassu na Venecijanskom bijenalu mi je jedno od do sada najljepših i najkvalitetnijih kazališnih iskustava i velika mi je bila čast učiti od redatelja Thomasa Ostermeiera čiji kazališni rad kao i način rada jako cijenim, počevši od kazališne profesionalnosti koje, nažalost, kod nas jako malo ima. Njegov redateljski rad koji je predstavio na masterclassu, bazira se na glumcu i glumačkom procesu koji mu je najbitniji, a tek onda dolazi do redateljskog koncepta. Osmislio je i poseban sustav vježbi za glumce, a koji sam i ja skupa s glumcima radila, što mi je bilo iznimno korisno.


Kako sam bila jedini redatelj na njegovom masterclassu, u ta dva tjedna smo ostvarili jako dobru suradnju i komunikaciju, te me je Ostermaier zatim pozvao da mu asistiram na poznatoj Akademiji »Max Reinhardt« u Beču, na završnoj glumačkoj klasi, što mi je stvarno bila velika prilika. Biti na njihovoj akademiji i upoznati austrijske kolege i njihov način rada te asistirati Ostermeieru na takvoj akademiji, je zbilja vrijedno iskustvo i mogu reći da mi je to bila najbolja škola režije.


Moglo bi se reći da za jednu mladu osobu imate dosta impresivnu biografiju. Jeste li zadovoljni razvojem stvari i što priželjkujete u budućnosti?


– Hvala. Zbilja sam od onih koji vjeruju da se trud i naporan rad isplate. Zadovoljna sam razvojem stvari i činjenicom da sam već sada u pregovorima i dogovorima s nekoliko kazališta za iduće sezone, što me iznimno veseli i sretna sam i zahvalna na tim prilikama, ali iznimno bi me u skoro vrijeme veselilo raditi upravo u svojoj rodnoj Rijeci.