Foto Damir Škomrlj
Na sceni riječke Opere ostvario je niz glavnih uloga. Bušljeta se afirmirao posebno kao tumač Verdijevih likova s karakterističnim belkantističkim legatima, ali i verističkih junaka s naglašenim dramskim akcentima
Preminuo je riječki operni pjevač Viktor Bušljeta, rođen 1932. godine u Rijeci. Prema podacima iz Hrvatskog biografskog leksikona, pjevanje je učio kod Zlate Butković u Muzičkoj školi u Rijeci (diplomirao 1965).
Godine 1962. postao je član opernog zbora Narodnog kazališta »Ivan Zajc« u Rijeci, a 1966. operni solist, nakon što je 1965. debitirao kao Rodolfo u Puccinijevoj operi »La Boheme«. U istoj sezoni nastupio je u naslovnoj ulozi Gounodova »Fausta«.
Na sceni riječke Opere ostvario je niz glavnih uloga mladodramskog i dramskog tenora, poglavito u talijanskom repertoaru. Širu reputaciju stječe od 1970. godine, najprije kreacijom Tamina u Mozartovoj »Čarobnoj fruli« na Splitskom ljetu.
Europski odnos prema sceni
Poslije su slijedila gostovanja na svim jugoslavenskim pozornicama te u inozemstvu. Posebno su zapaženi njegovi nastupi u vrlo zahtjevnim ulogama na premijerama opera u Zagrebu i Splitu, uz ostale, u Giordanovu »Andrei Chénieru« u Hrvatskom narodnom kazalištu u sezoni 1976./77.: »On imponira savršenim mirom i upravo europskim odnosom prema sceni, liku, partnerima i dirigentu« (J. Martinčević-Lipovčan).
Snažan mladodramski tenor sigurnih i zvonkih visina, ujednačen u svim položajima, tople mediteranske boje i velike nosivosti te velike tehničke vještine, Bušljeta se afirmirao posebno kao tumač Verdijevih likova s karakterističnim belkantističkim legatima, ali i verističkih junaka s naglašenim dramskim akcentima.
Najuspjelije kreacije
Kako piše u natuknici u Hrvatskom biografskom leksikonu, najuspjelije su mu kreacije Manrica, Radamesa, Riccarda, Don Alvara, Gabriela Adorna i Vojvode od Mantove (G. Verdi, »Trubadur«, »Aida«, »Krabuljni ples«, »Moć sudbine«, »Simone Boccanegra« i »Rigoletto«), zatim Polliona (V. Bellini, »Norma«), Calafa i Cavaradossija (G. Puccini, »Turandot« i »Tosca«), Turiddua (P. Mascagni, »Cavalleria rusticana«) te Don Joséa (G. Bizet, »Carmen«), a od domaćih Sokolovića (I. Zajc, »Nikola Šubić Zrinjski«).
Za kreaciju Hermana (P. I. Čajkovski, »Pikova dama«) dobio je 1976. nagradu »Milka Trnina«. S uspjehom je nastupao i kao oratorijski pjevač (Verdi, »Requiem«), a za Radio Zagreb snimio je koncertnu interpretaciju »Porina« (V. Lisinski). Dobitnik je nagrade Danice hrvatske te 2013. Nagrade Grada Rijeke za životno djelo.