In memoriam

Preminuo Viktor Bušljeta: Odlazak tenora koji je obilježio riječku opernu scenu

Kim Cuculić

Foto Damir Škomrlj

Foto Damir Škomrlj

Na sceni riječke Opere ostvario je niz glavnih uloga. Bušljeta se afirmirao posebno kao tumač Verdijevih likova s karakterističnim belkantističkim legatima, ali i verističkih junaka s naglašenim dramskim akcentima



Preminuo je riječki operni pjevač Viktor Bušljeta, rođen 1932. godine u Rijeci. Prema podacima iz Hrvatskog biografskog leksikona, pjevanje je učio kod Zlate Butković u Muzičkoj školi u Rijeci (diplomirao 1965).


Godine 1962. postao je član opernog zbora Narodnog kazališta »Ivan Zajc« u Rijeci, a 1966. operni solist, nakon što je 1965. debitirao kao Rodolfo u Puccinijevoj operi »La Boheme«. U istoj sezoni nastupio je u naslovnoj ulozi Gounodova »Fausta«.


Na sceni riječke Opere ostvario je niz glavnih uloga mladodramskog i dramskog tenora, poglavito u talijanskom repertoaru. Širu reputaciju stječe od 1970. godine, najprije kreacijom Tamina u Mozartovoj »Čarobnoj fruli« na Splitskom ljetu.


Europski odnos prema sceni




Poslije su slijedila gostovanja na svim jugoslavenskim pozornicama te u inozemstvu. Posebno su zapaženi njegovi nastupi u vrlo zahtjevnim ulogama na premijerama opera u Zagrebu i Splitu, uz ostale, u Giordanovu »Andrei Chénieru« u Hrvatskom narodnom kazalištu u sezoni 1976./77.: »On imponira savršenim mirom i upravo europskim odnosom prema sceni, liku, partnerima i dirigentu« (J. Martinčević-Lipovčan).


Snažan mladodramski tenor sigurnih i zvonkih visina, ujednačen u svim položajima, tople mediteranske boje i velike nosivosti te velike tehničke vještine, Bušljeta se afirmirao posebno kao tumač Verdijevih likova s karakterističnim belkantističkim legatima, ali i verističkih junaka s naglašenim dramskim akcentima.


Najuspjelije kreacije


Kako piše u natuknici u Hrvatskom biografskom leksikonu, najuspjelije su mu kreacije Manrica, Radamesa, Riccarda, Don Alvara, Gabriela Adorna i Vojvode od Mantove (G. Verdi, »Trubadur«, »Aida«, »Krabuljni ples«, »Moć sudbine«, »Simone Boccanegra« i »Rigoletto«), zatim Polliona (V. Bellini, »Norma«), Calafa i Cavaradossija (G. Puccini, »Turandot« i »Tosca«), Turiddua (P. Mascagni, »Cavalleria rusticana«) te Don Joséa (G. Bizet, »Carmen«), a od domaćih Sokolovića (I. Zajc, »Nikola Šubić Zrinjski«).


Za kreaciju Hermana (P. I. Čajkovski, »Pikova dama«) dobio je 1976. nagradu »Milka Trnina«. S uspjehom je nastupao i kao oratorijski pjevač (Verdi, »Requiem«), a za Radio Zagreb snimio je koncertnu interpretaciju »Porina« (V. Lisinski). Dobitnik je nagrade Danice hrvatske te 2013. Nagrade Grada Rijeke za životno djelo.