Polazeći tvrdnje „dom je odakle se počinje“ što je kazao engleski književnik T. S. Eliot, zanimljiva, promišljena i inspirativna predstava „Nigdje kao ovdje“ / „Nowhere Like Here“ Francesca Scavette pitanjima identiteta, stabilnosti, ljubavi, rutiniranosti, no i sukoba u kontekstu metaforike doma zaokružila je posljednji blok ovogodišnjeg europskog festivala suvremenih kazališnih praksi TranziT.

Simbolika doma

Simbolikom doma kao mjesta emocionalne sigurnosti, mjesta u kojem odrastamo i stasamo u (odraslu) osobu, posljednja je predstava tako simbolično podvukla crtu ispod svih onih užasa kojima svjedočimo u našoj svakodnevici, o kojima su pak umjetnički izvijestile (i) neke ranije predstave izvedene na ovogodišnjem TRanziTu.

Foto Marin Ćuk Vurnek

Predstava „Nigdje kao ovdje“, piše u njezinome opisu, „bavi se našim emocionalnim odgovorima na konotaciju doma kao metafore identiteta, kućnoga blaženstva, mjesta topline, udobnosti i ljubavi, ali i sukoba i rutina.

Mjesto gdje dočekujemo i gdje zatvaramo vrata te smo sami sa sobom, gdje se osjećamo sigurno i gdje se suđe može nagomilati. Utopijsko emocionalno mjesto kojeg se s nostalgijom prisjećamo: nije slučajno da se kada govorimo o domu, često vraćamo u djetinjstvo i spominjemo mjesta gdje smo odrasli“.

Foto Ervin Pavleković

– Predstava otvara vizualni metaforički plan doma kao mikrokozmosa svijeta gdje se neprekidno ocrtavaju pragovi i slomljene granice. Plesači/ce na pozornici ponovno otkrivaju svakodnevne rituale, utjelovljujući fizičku kartografiju koja se neprestano transformira pred našim očima: gesta dobrodošlice postaje ikonični zaboravljeni jezik koji povezuje i odbacuje u isto vrijeme, u kratkom spoju kontradikcija.

Slika kuće postaje topografija našeg intimnog bića: ljudima su potrebne kuće kako bi sanjali, kako bi zamišljali. Politika gledanja, suprotstavljena impresiji bačenog pogleda – epifanijska i nemirna, istaknuto je.

Foto Marin Ćuk Vurnek

Autorski tim

Koncept i koreografiju potpisuje Francesco Scavetta, a predstavu su zajedno kreirali i izvedbom oblikovali Margareta Firinger, Magalí Camps, George-Alexandru Pleșca, Jerneja Fekonja, Michał Przybyła, Laura Tóth i Thomas Vantuycom.

Foto Marin Ćuk Vurnek

Glazbu je skladao Kim Myhr, dok je za zvuk uživo bio zadužen Matteo Dell’Unto. Dramaturgiju potpisuje Guy Cools, a scenografiju su oblikovali Francesco Scavetta i Luciano Goizueta. Za dizajn svjetla zaslužan je Stefano Stacchini, za kostime Mari Ballangrud, dok fotografiju potpisuje Naomi Pongolin.

Foto Marin Ćuk Vurnek

Predstava je dio projekta Beyond Fronta: Bridging Periphery, projekta Kreativne Europe (2023-2026) kojeg provode Central Europe Dance Theatre – CEDT (Mađarska), Bunker (Slovenija), HIPP (Hrvatska), Krakow Dance Theatre (Poljska), M Studio (Rumunjska) i Vitlycke – Centar za izvedbene umjetnosti (Švedska) s ciljem poticanja lokalnog razvoja različitih područja suvremenog plesa.

Foto Ervin Pavleković