Već smo pisali o tome kako je glumac Bradley Cooper, koji je napisao scenarij, režirao i glumi u filmu »Maestro«, postao meta kritika zbog veličine nosa lika kojeg tumači – skladatelja Leonarda Bernsteina.

Zbog nosa koji je prikazan tako da bi izgledao veći, Cooper je optužen da se poigrava uvredljivim židovskim stereotipima. Kritičari smatraju da je odluka o nošenju lažnog nosa stereotipna i nazvali su je »Jewface« kao referencu na praksu poznatu kao »blackface« – riječ je o vrsti kazališne šminke koju koriste glumci i izvođači koji nisu crnci kako bi predstavili osobu crne boje kože. U Americi se »blackface« odavno smatra izrazom najgoreg rasizma i širenja uvredljivih stereotipa. Ima i onih koji se pitaju trebaju li nežidovski glumci poput Coopera uopće glumiti Židove. Za razliku od toga, britanska glumica i aktivistica Tracy-Ann Oberman kritizirala je Coopera na društvenim mrežama, napisavši: »Ako Cooper treba nositi nosnu protezu, onda je to, za mene i mnoge druge, ekvivalent za ‘blackface’ ili ‘yellowface’… Ukoliko Bradley Cooper ne može odigrati ulogu zahvaljujući vještini i moći same glume, onda mu nemojte dati ulogu – uzmite židovskog glumca.«

Sada se slična polemika vodi oko odabira glumca bez invaliditeta za ulogu Richarda III. u Shakespeareovom Globeu. Unatoč reakciji i pozivima na preinaku, umjetnička direktorica Michelle Terry odlučila je nastaviti s produkcijom u kojoj će ona sama, glumica bez invaliditeta, tumačiti Richarda III. Zbog toga je došlo do negativnih reakcija jer nije odabran glumac s invaliditetom za ulogu. Glumci s invaliditetom već su glumili Richarda III., a The Globe i Terry pak naglašavaju transformativnu moć umjetnosti. Uslijedilo je i otvoreno pismo Saveza umjetnika s invaliditetom koji pozivaju na trenutačno preinačenje predstave. Pismo koje je potpisalo više od 100 pojedinaca i organizacija tvrdi da glumac bez invaliditeta ne može uspješno izvesti ulogu bez jačanja negativnih stereotipa o invaliditetu. Pismo dalje kritizira Globeov izbor kao suprotan njegovoj predanosti raznolikosti i uključivanju. Tvrdi se da je portret Richarda od strane glumca bez invaliditeta uvredljiv i da umanjuje autentično razumijevanje invaliditeta.

Usred kontroverze, Michelle Terry obećava da će nastaviti glumiti Richarda III. bez promjene svoje fizičke građe, s ciljem istraživanja tema predstave. Kritičari tvrde da ova odluka zanemaruje kvalificirane glumce s invaliditetom. Terry priznaje značaj Richarda III. kao ikoničke osobe s invaliditetom i potencijalno propuštenu priliku za predstavljanje. Međutim, ona naglašava predanost Globea inkluzivnosti i moć umjetnosti da potakne društvenu transformaciju i napredak. Povijesni invaliditet Richarda III. potvrđen je kada je njegov kostur, koji je pokazivao znakove skolioze, otkriven 2012. Od tada su glumci s invaliditetom poput Mata Frasera i Arthura Hughesa unijeli autentičnost u uloge u raznim produkcijama, pružajući točniji prikaz lika s invaliditetom na pozornici. Odluka Globea naišla je na pozive da se zadrži njihov etos različitosti i inkluzivnosti. Kritičari tvrde da dodjela uloge glumcu bez invaliditeta potkopava ove vrijednosti i svodi invaliditet na puku izvedbu, a ne na proživljeno iskustvo.

Kao odgovor na kritike, Terry je izrazila namjeru da se ovom ulogom pozabavi i dekonstruira ono što je prisutno u Shakespeareovu tekstu.

Ona propituje povijesno spajanje fizičke deformacije s moralnom korupcijom i nastoji razotkriti i osporiti te predrasude kroz svoju izvedbu.

Umjetnička direktorica također napominje da će se trenutna produkcija fokusirati na teme tiranije, zlouporabe moći i otrovne mizoginije. Time se Globe nada pridonijeti diskursu o mogućnostima i pravdi, koristeći predstavu kao katalizator za društvenu refleksiju i promjenu.

Podsjetimo, Richard III. u početnom monologu drame Williama Shakespearea o sebi kaže da je izobličen, nedovršen i prije roka, »u svijet što diše poslan, jedva napol zdjelan, a i to tako sakato i neprilično da na me laju psi kad kraj njih prohramljem.«