Brijunsko Kazalište Ulysses nedavno je najavilo novu sezonu, u kojoj će krajem srpnja premijerno biti izvedena predstava Eugènea Ionesca »Nosorog« u režiji Lenke Udovički. Kako se navodi u najavi predstave, u malome provincijskom gradu hara dosad nepoznata epidemija koja napada ljude, a potom zaražene pretvara u – nosoroge.

»Takva apsurdna situacija nedvosmisleno postaje metafora o konformizmu i relativizmu koji, brišući granice dobra i zla, stvaraju plodno tlo za nastanak totalitarizma, to jest bilo kakvoga oblika vladavine koja ograničava slobodno mišljenje.

Danas je to diktatura podizanja ruku, svojevrsne demokrature koja je tek travestija onoga što proklamira stvarna demokracija.

Kao inspiracija Ionescu je poslužila Kafkina pripovijetka ‘Preobražaj’, ali i osobni doživljaj buđenja nacizma. Tom svojom jasnom asocijacijom progovorio je o ideološkom zagađenju, što nam je itekako poznato jer mi danas živimo u sveopćem, mentalnom, duhovnom zagađenju.

Kad pogledamo oko sebe, vidimo poplavu besmislenih riječi, opasnih stavova, predrasuda, pojava, ponašanja…«, piše u najavi, a Lenka Udovički dodaje da je odabrala Ionesca jer je fantastičan pisac.

»Nisam dosad postavljala njegova djela, a u odabiru sam prije svega imala na umu da je njegov stil primjeren jer živimo u vrijeme apsurda. Mislim da su Ionescovi komadi – a naročito ‘Nosorog’ – izuzetno aktualni… ‘Nosorog’ je pravi dragulj, naročito u ovo vrijeme pandemije…«, kaže Udovički.

Premda napisan i izveden 1959. godine, »Nosorog« je komad koji proizlazi iz traumatičnog iskustva Europe koja tone u fašizam tridesetih godina prošlog stoljeća.

Pišući o svojoj izolaciji u Rumunjskoj tih godina, Ionesco kaže: »Vratiti se u Francusku, to mi je jedini cilj, očajnički… Sam, sam, sam, okruženim tim ljudima, koji su prema meni tvrdi kao kamen, a isto tako opasni koliko i zmije, neumoljivi kao tigrovi.

Kako se može razgovarati s tigrom, s kobrom, kako uvjeriti vuka ili nosoroga da vas razumije, da vas poštedi, kojim im jezikom govoriti? U biti, kao posljednji čovjek na ovom čudovišnom otoku ne predstavljam više ništa, ništa osim nečeg neprirodnog – čudovišta«.

Košmar proživljene stvarnosti postaje okosnica komada u kojemu misteriozna zaraza polagano pretvara ljude u nosoroge. Metamorfoza koja spaja totalitarni jezični diskurs i iskonski čovjekov animalizam postaje tako moćna slika izgubljene čovječnosti u nadirućoj plimi bezumlja i kao takva dobrodošlo kazališno cjepivo protiv svih vrsta kolektivnih zaraza.

Kako je u povodu predstave »Nosorog« u splitskom HNK-u pisao dramaturg Jasen Boko, definirati ovu Ionescovu dramu isključivo kao teatar apsurda značilo bi previdjeti znatan društveni angažman koji joj je imanentan.

»Priča o provincijskom gradu u kojem se ljudi, kao da su zahvaćeni nepoznatom epidemijom, počinju pretvarati u nosoroge zaista polazi od krajnje apsurdne ideje. Ona se, međutim, vrlo brzo pretvara u prepoznatljivu priču o konformizmu kao plodnom tlu za razvijanje totalitarizma.

Pristajanje uz pomodni trend koji se formira oko radikalne ideje, da bi se povećanjem broja pripadnika pretvorio u većinsko mišljenje kojem se onda priklanjaju gotovo svi u strahu od izolacije i osude, spada u temeljne karakteristike suvremenog društva.

U dvadesetom stoljeću takav je konformizam koji pripadanje većini prepoznaje kao sigurnost i mogućnost za napredovanje, nasuprot opasnostima koje nudi bivanje manjinom, kulminirao u sustav radikalne nacionalne desnice prepoznat kao fašizam.

Svaka različitost, nacionalna, ideološka, vjerska, spolna… drastično se kažnjavala vodeći snažnoj unifikaciji nacije. Geslo: jedan narod, jedno carstvo, jedan vođa omogućilo je najveće zločine u ljudskoj povijesti.

Svijest o opasnosti takvih ideja i procesa nije, međutim, nimalo pomogla da oni postanu isključivo stvar prošlosti.

‘Nosorog’ je dramska studija o epidemiji potrebe za pripadanjem većini, ma kako se ona zvala i koliko apsurdna bila, u kojoj potpuno suluda metamorfoza (malo)građanina u nosoroga sa svakim novim pripadnikom postaje lavina da bi se pretvorila u sustav kojem se više nitko ne može suprotstaviti«, zaključuje Boko.