Gradsko dramsko kazalište »Gavella« za 13. travnja najavilo je premijeru »Legende« Miroslava Krleže, koja će biti izvedena u Tunelu Grič.

Kako podsjećaju u »Gavelli«, »Legenda« je 1914. bila prvi objavljeni Krležin dramski tekst, a ‘30-ih je izašla nova, bitno prerađena verzija komada.

Drama je praizvedena tek krajem ‘70-ih u scenskoj viziji jednog od najznačajnijih redatelja ovih prostora, Slobodana Unkovskog, a svoju prvu izvedbu u Hrvatskoj čekala je do 2015. – u scenskom ju je čitanju na Festivalu »Miroslav Krleža« postavio Georgij Paro.

»Razlog(e) tako malobrojnih uprizorenja ‘Legende’ vjerojatno treba potražiti u njezinoj scenskoj zahtjevnosti, ali i u činjenici da je posrijedi ekspresionistički teatar ideja, sinestezijskih nagnuća, slike, atmosfere.

Zamisliti je zato u teatarskoj dvorani čini se manje prikladnim nego potražiti joj specifično prizorište izvan kazališne kutije. Upravo u tom smislu Tunel Grič se doima kao kreativno mjesto za razigravanje ove Krležine drame, za oživljavanje njezine sugestivne atmosfere te uspostavljanje dijaloga prostora i svih sastavnica žive teatarske izvedbe: glume, scenografsko-kostimografskog pristupa, oblikovanja svjetla, glazbe i zvučne kulise, pokreta…

Pritom i značenjski Tunel svojom topografijom i ‘utisnutošću u grad’ doprinosi slojevitosti značenja upisanih u Krležin predložak, jer ranokršćanske katakombe asocijacija su koja se nameće sama po sebi, spremna pretopiti se s likovima Isusa, Marije, Sjene, Jude…«, navodi kazalište »Gavella« u opisu predstave koju režira Ivan Planinić.

Autori adaptacije teksta su Ivan Planinić i Dubravko Mihanović, a Isusa i Mariju tumače Nikola Baće i Nataša Janjić Medančić.

Kako nalazimo u »Krležijani«, poticaje za dramu o posljednjim danima Isusova života poslijeratna je kritika nalazila i u Krležinu doživljaju crkvenog obreda na Veliki petak kao »velike drame«, o čemu piše u »Djetinjstvu u Agramu«.

U varijanti iz 1914. »Legenda« je podijeljena na četiri slike. Prva se zbiva u »uljiku, među maslinama« za mjesečne noći, druga u »istočnjačkoj krajini« u punom sjaju sunca, treća u getsemanskom masliniku za olujne noći s Velikog četvrtka na Veliki petak, četvrta na Golgoti, na Veliki petak.

Za tiskanje u knjizi »Legende« (Zagreb, 1933.) Krleža je znatno preradio mladenački tekst. Dodao mu je uvodni popis dramskih osoba, generičku odrednicu »novozavjetna fantazija u tri slike« i odredio mjesto radnje kao »getsemanski maslinik« za prvu i treću sliku te »Eleazarovo uskrsnuće« za drugu.

Četiri slike sveo je na tri uklopivši golgotski prizor u treću sliku, kao posljednju u nizu Isusovih »vizija«, izbrisavši sve Judine i Marijine replike (dijelom ih »prepričava« Sjena), izbacivši i prizor Judina vješanja o Isusov križ te završivši sliku (i cijelu dramu) dolaskom Jude s vojnicima i (dopisanim) poljupcem uz repliku: »Zdravo, Sine Davidov!«

Tekst, međutim, nije samo dramaturški prerađen, nego mu je promijenjen i ideološki naboj. U varijanti iz 1914. znatno je blaža Krležina kritika kršćanstva.

»Moglo bi se reći da Krleža tada zabacuje praksu, ali ne i ideju. Isus iz 1914. čvrsto vjeruje u svoje mesijanstvo, u Boga i u ljude, a Sjenina se sumnja proteže samo na ljude koji neće shvatiti ni prihvatiti Isusov nauk.

Njegova se vjera ne ironizira ni u didaskalijama. Godine 1933. kritika je mnogo radikalnija. Indikativna je preradba kraja prve slike: u varijanti iz 1914. Isus, prožet ‘harmonijom divne istočne noći (…) pada na koljena pred vječnim sudijom, koji od početka bdije nad svijetom’ i obraća mu se sa: ‘Veliki Bože moj!’; u varijanti iz 1933.

Isus, prožet istom ‘harmonijom’, šutke kleči pod ispražnjenim ‘nebom, koje od početka stoji ogromno i nedohvatno nad čitavim svijetom i zbivanjem’. Promjene su mnogobrojne«, navodi »Krležijana« u mrežnom izdanju LZ-a »Miroslav Krleža«.

U sljedeća izdanja Krleža je unosio samo manje promjene, uglavnom pravopisne, leksičke, morfološke i stilističke. »Legenda« je praizvedena tek 1978. u zeničkom Narodnom pozorištu, u režiji Slobodana Unkovskog. Sada čekamo novu, u Tunelu Grič.