Ri Teatar premijerno je izveo predstavu simbolično naslovljenu »Neka – JA ĆU!« autorice i redateljice Antonije Pindulić. Ovo riječko kazalište obično na repertoaru ima komedije, no ovoga puta nastala je predstava koja nije tipična za Ri Teatar. I u njoj su sadržani elementi komedije, ali i oni izraženije dramski, moglo bi se reći čak i tragični.

Duodrama

U ovoj duodrami središnji su likovi dviju prijateljica koje su silom životnih (ne)prilika postale cimerice. Na početku predstave zatječemo ih u stanu, nakon još jednog noćnog provoda, gdje skidanje šminke s lica postaje simbolično ljuštenje slojeva njihovih života i (ženskih) identiteta. Dramski sukob pritom proizlazi iz njihovih oprečnih karaktera. Stariju ženu, u njezinim pedesetima, utjelovila je Helena Miočić Mandić, a onu nešto mlađu, u kasnim tridesetima, tumači Antonia Pindulić. Realističnom, dojmljivom glumom, obje glumice približile su publici svoje likove. Junakinja Helene Miočić Mandić rastavljena je i ima sina, još uvijek pati za bivšim, a mlađoj cimerici doselila se nakon potpunog sloma u osobnom životu. Trenutačno mora skrbiti i o starijem članu obitelji, što otvara i pitanje neadekvatne palijativne skrbi u Hrvatskoj, jer radnja je smještena u Rijeku. Druga žena, koju igra Antonia Pindulić, podučava djecu plesu, no njezin je neostvareni san nastupati na svjetskim pozornicama. Neudana je, a potencijalne partnere traži preko aplikacije za upoznavanje.

Ova angažirana predstava s feminističkim prizvukom otvara i pitanje majčinstva. Dok se pedesetogodišnjakinja ostvarila kao majka, što evocira u jednom prizoru, ukazujući i na one manje lijepe strane bivanja majkom, mlađa žena trenutačno ima negativan stav prema majčinstvu i ne mašta o djetetu. Upečatljiv je prizor u kojemu stavljajući opranu robu na stalak za sušenje rublja ukazuju na razne društveno uvjetovane pritiske na ženu i patrijarhalne obrasce, glasno im se suprotstavljajući buntom i psovkom. Protagonistice predstave odlučile su se za slobodu, prije svega slobodu izbora, a na stalaži unajmljenog stana u kojemu žive nije slučajno knjiga »Drugi spol« Simone de Beauvoir čija čuvena formulacija »Ženom se ne rađa. Ženom se postaje« prvi put u povijesti razdvaja pojmove »spola« i »roda«.

Neočekivani zaplet

No, u neočekivanom zapletu, koji nećemo otkrivati, iluzija slobode dviju žena bit će ozbiljno poljuljana jednim događajem iz sfere crne kronike. Otkrit ćemo samo to da se u završnici predstave spominje slučaj Francuskinje Gisèle Pelicot, koja je 2024. godine postala feministička ikona. Aludirajući na taj stravičan zločin masovnog silovanja žene, predstava »Neka – JA ĆU« odašilje i važno upozorenje. U opisu predstave navedeno je: »Ovo je priča o nama. O svakome tko je

ikada pomislio da nije njegov problem. Da nije njezin problem. O svima nama koji šutimo kad trebamo vikati. O nama koji mislimo da nas se ne tiče – dok nas opet iznova ne ošamari posred face… Podsjeća nas na vječno pitanje: ‘Tko će nešto poduzeti?’, ‘Tko će ustati?’, ‘Tko će reći da je dosta?’, ‘Tko?’. Netko mora. Neka – JA ĆU!« I, evo, otuda naslov ove predstave koji je poziv da se ne zatvara oči pred stvarnošću i da je na svima nama da nešto poduzmemo. Uz opasku da je u predstavi sve izmišljeno, a svaka je sličnost namjerna.