Marin Blažević se u svom mandatu dežurnog potiratelja novinarstva redovito čudi tom istom novinarstvu. Njemu jednostavno nije jasno kako to novinari rade svoj posao, ako taj posao nije laštenje sjaja njegove, Blaževićeve zvijezde.

I ne preza taj isti Marin Blažević ni od čega, rasprostrt javnim prostorom, pritišćući novinarske slobode sa svoje pozicije moći. Naravno da on to tako ne vidi, jer on je samo intendant kojeg ta ružna javnost, oprimjerena i u groznom nenovinaru Mandiću, stalno nešto neopravdano napada. Te je »ubio« Hrvatsku dramu HNK-a Ivana pl. Zajca, te je, direktno, a češće indirektno, preuzeo većinu poluga kulturnog života u Rijeci, od kulturnopolitičkih do praktičnih, od scenskih do akademskih, a sve to garnirano ogromnim utjecajem na bilo Europske prijestolnice kulture, te bi, na sve to, još i krojio uređivačke politike novina i kontrolirao što se i kako piše.

O Yordanu Kamdzhalovu

Ništa od toga vi, Marine Blaževiću, ne mislite, naravno da su sve to samo ružne objede kuloara, no mi ćemo ipak negdje morati podvući crtu vaše ambicije da utječete na sve živo s čime dolazite u doticaj. Jer neka vaše ambicije, ona sigurno govori i o vašem velikom radnom elanu, no na novinarstvu vam moramo staviti znak zabrane prolaska. O tome, Marine Blaževiću, jednostavno ne znate dovoljno, i to zato što vam je strana osnova, pojam nezavisnog novinarstva, onog koje ozbiljno propituje baš pozicije moći.

Pa da krenemo redom po pitanju teksta na koji upućujem ovaj odgovor, a objavljen je u formi intervjua novinarke i urednice Kulture Novog lista Kim Cuculić s vama u srijedu, 17. lipnja 2020. godine pod naslovom »U protekla tri mjeseca ‘vježbali smo život’ koji nitko od nas nije mogao niti zamisliti«. U tom tekstu i opet pokazujete pretenzije na poziciju urednika novine u kojoj i kolegica Cuculić i ja radimo kada kažete da sam tekst o tužbi Yordana Kamdzhalova protiv HNK-a Ivana pl. Zajca napisao s isključivom namjerom »fabrikacije ‘problema’«, i to, kako plastično upozoravate javnost, zato što sam i ja dio tih nekih kuloara, zajedno s Daliborom Laginjom, na čiji se intervju u Novom listu također referirate, koji su tu da vam napakoste.

Tekst donosi samo istinu

Na vašu žalost, Blaževiću, taj tekst donosi samo istinu, na koju ne možete reagirati nikako drugačije nego napadom na novinara koji ju je donio, jer druge poluge nemate. A za sve propuste u tom tekstu, za sva pitanja o tome zašto i kako bivši šef-dirigent tuži »Zajc« odgovorni ste isključivo i samo vi, jer je objavljeno sve što ste po tom pitanju rekli. Tko vam je u odgovoru branio da postavite svoju tezu o njegovoj tužbi? Jesam li možda rekao da to neću objaviti ili na bilo koji način obeshrabrio vašu poziciju tužene strane? Nisam, naravno, nego sam objavio sve ono što ste odgovorili, ne izostavljajući ni slova, na koncu stavivši naglasak, kao što mi to novinarski uzus i teorija i sve što znam o novinarskoj struci nalažu – na ono najvažnije. A to je da Kamdzhalov tuži »Zajc«.

I vi ste, kao i gospodin Kamdzhalov, kojeg sam sve to isto pitao, mogli reći što ste htjeli, no vi ste odabrali reći što ste rekli, ponavljati neću, a Kamdzhalov se ispričao na suzdržavanju od izjave, vjerojatno zato što mu je tako odvjetnik preporučio. Dakle kontaktirane su obje strane, objavljeno je ono što su strane rekle ili nisu rekle i u opremi je istaknuto najvažnije, do tog trenutka poznato. To vam je, Blaževiću, definicija novinarstva. Tužno u cijeloj toj vašoj reakciji je to da ne možete naći pravoga razloga za nenovinarski postupak, jer ga nema, pa izmišljate i postavljate teze o urotama protiv vas tih nekih mitskih kuloara koji vam rade o glavi.

Praćenje rada Kazališta

Tužno je još nešto, a curi iz vaših odgovora u intervjuu kolegici Cuculić; taj ton kojim napadate one koji vam se usude usprotiviti, kao što je to učinio Dalibor Laginja. Pa onda kažete: »Taj naš Dalibor Laginja nikako da shvati: mjera umjetničke veličine uglavnom je obrnuto proporcionalna samoveličanju vlastita umjetničkog lika i djela.« Ozbiljno? To, dakle, pišete vi, prvak samohvale u svim segmentima vašeg i rada kazališta koje vodite, koji praktički poklanja Rijeci sinopsis na desetak kartica za otvaranje EPK-a za ciglih 128.000 kuna? »Halo, Bing, imam sinopsis! Cijena? Prava sitinica«. Ali istina je to što govorite; doista ste u pravu kada kažete da je mjera, i to ne samo umjetničke, nego i ljudske veličine, uglavnom obrnuto proporcionalna samoveličanju vlastita lika i djela. To, Blaževiću, apsolutno potpisujem.

Zato vam nešto moram priznati: u pravu ste u još nečemu što ističete u ovom intervjuu, a to je da se doista čini da nisam revno pratio događanja u Kazalištu, jer da jesam, da sam bio pomniji, vijest o Kamdzhalovljevoj tužbi donio bih ranije. Priznajem da u tom segmentu nisam bio besprijekoran novinar (vidite, moguće je priznati pogrešku), pa vam mogu obećati da ću to promijeniti, da ću pomnije pratiti rad Kazališta te vijesti o njegovu (ne)funkcioniranju nastojati donositi pravodobnije – reagira Davor Mandić.