Festival

Matanićev “Sumrak bogova” na 34. Gavellinim večerima

Hina

Foto Gavella

Foto Gavella



ZAGREB Festival 34. Gavelline večeri ugostit će u subotu 19. listopada u Gradskom dramskom kazalištu Gavelli Slovensko narodno gledališče Maribor iz Slovenije s nagrađivanom predstavom “Sumrak bogova”, koju je po slavnom filmskom scenariju za scenu adaptirao Ivor Martinić a režirao Dalibor Matanić.


Film “Sumrak bogova” Luchina Viscontija iz 1969. prema scenariju Enrica Mediolija i Nicole Badalucca pripada redateljevoj “Germanskoj trilogiji”, a u njegovom je središtu obitelj industrijalaca u doba nacističke Njemačke. U dramaturškoj adaptaciji Ivora Martinića istoimena predstava kroz sliku propadanja moralnih stupova jednog elitnog društva odražava današnji barbarski kapitalistički sustav obilježen jačanjem totalitarizma.


“Kada bi svijet bio jednostavno uređen, crno – bijel, i kada bi granica između pravilnog i pogrešnog, lijepog i ružnog, stvarajućeg i uništavajućeg, čistog i prljavog, bila jasno određena, svijet dobra bio bi jasno odijeljen od svijeta zla”, stoji u najavi. “Ali svijet je od davnina izbačen iz kolosijeka, kaos je čovjekovo prirodno stanište, rat je prirodno stanje i svaki čovjek je rođen da bi uređivao svijet po svojoj savjesti”, dodaje se.




Radnja predstave odvija se u razdoblju između noći u kojoj je 1933. godine izgorio Reichstag, nakon čega su vodeća mjesta u državi pripala nacionalsocijalistima, i noći dugih noževa u lipnju 1934., sa sukobima unutar nacističkog društva.


Vrijeme u početku “Sumraka bogova” čini se uređenim, svatko ima svoje mjesto za obiteljskim stolom i važan položaj u čeličnom imperiju von Essenbeck. Rođendansku zabavu obiteljskog patrijarha prekine udarna vijest o paležu Reichstaga, i slavljenik, predstavnik staronjemačke aristokracije kojoj je odzvonio zadnji sat, biva ubijen još istu noć.


Nakon smrti magnata pokrene se mlinski žrvanj borbe za nasljedstvo. U duhu novih vladajućih smjernica, svi nasljednici najvećeg željezarskog koncerna u državi zatočenici su još većeg političkog žrvnja koji svojim promišljenim strategijama zadire u živote svakog pojedinog člana obitelji.


Od premijere u rujnu 2018., mariborski “Sumrak bogova” predvođen hrvatskim autorskim timom osvojio je niz prestižnih nagrada.


Igraju Petja Labović, Nataša Matjašec Rošker, Vojko Belšak, Kristijan Ostanek, Davor Herga, Eva Kraš, Matevž Biber, Žan Koprivnik i Miloš Battelino. Scenografiju je osmislio Marko Japelj, kostimograf je Leo Kulaš, glazbu su skladali Alen i Nenad Sinkauz, a svjetlo je oblikovala Vesna Kolarec.


Predstava se igra uz prijevod na hrvatski jezik. Nakon izvedbe, u atriju kazališta razgovor s umjetnicima moderirat će teatrologinja Mira Muhoberac i glumac Gavelle Sven Šestak.


Stižu varaždinski Marlon Brando i Vivien Leigh


Dan prije, u petak 18. listopada, u teatru u Frankopanskoj gostovat će i Hrvatsko narodno kazalište (HNK) u Varaždinu s predstavom “Tramvaj zvan žudnja” redateljice, dramaturginje i autorice glazbenog koncepta Valentine Turcu po drami Tennesseeja Williamsa.


Priča je to o južnjačkoj ženi Blanche Dubois koja nakon što doživljava niz osobnih gubitaka, pod nerazjašnjenim okolnostima ostavlja svoje aristokratsko okruženje i pronalazi utočište sa sestrom i zetom u trošnom stanu u New Orleansu. Po drami je 1951. snimljena Oscarom nagrađena istoimena filmska adaptacija u režiji Elije Kazana s Marlonom Brandom i Vivien Leigh u glavnim ulogama.


“Blanche Mitchu, svom objektu žudnje, nudi da ‘zajedno zamišljaju’, obećava jedino što može – iluziju, jer jedino tako može stvoriti joie de vivre!, užitak. Nije li to jouissance za koju Lacan tvrdi da je u vječnoj opreci sa žudnjom koja je uvijek ekscentrična, ekstatična, skandalozna i devijantna?”, stoji u najavi.


Žudnja je zasnovana na manjku jouissance jer možemo žudjeti samo za onim što nemamo, što nam nedostaje. Vječno nedohvatljiv objekt je manjak za kojim žudimo, kojim se želimo ispuniti.


“Blanche želi postati dijelom žudnje Drugoga ili Lacanovim riječima rečeno: ‘Nigdje se jasnije ne pokazuje da čovjekova žudnja nalazi svoj smisao u žudnji drugoga, ne toliko što drugi drži ključeve žuđenog objekta, koliko što je njegov primarni cilj da bude priznat od strane drugog’. Otmemo li Blanche iluziju, što ostaje? Ako joj je iluzija jedina karta za vožnju tramvajem do žuđene stanice, bez nje će biti izbačena na pustopoljinu u kojoj će se izgubiti”, dodaje se.


Seksualnost kao mahniti užitak (jouissance) ima negativnu prisilu ponavljanja, kojom je Blanche “pokušala ispuniti prazninu u srcu”, panika ju je tjerala od jednog do drugog nepoznatog muškarca. Zbog saznanja o njezinu društveno neprihvatljivom ponašanju, Mitch joj ruši iluziju. On je posljednje zamišljeno utočište, duša u koju se može skriti, posljednji užitak koji izmiče.


U varaždinskoj inačici slavnoga predloška Blanche DuBois igra Hana Hegedušić, Stanley Kowalski je Ivica Pucar, njegova žena Stella Dora Fišter, a Harold Mitchell zvan Mitc Ivan Glowatzky. Igraju još Filip Eldan, Bernard Tomić, Katarina Arbanas i Nikša Eldan. Scenograf je Marko Japelj, kostimograf Alan Hranitelj, dizajner rasvjete Aleksandar Čavlek, a zvuka Gorazd Vever, dok je video napravio Matjaž Mrak.


Nakon predstave u atriju kazališta razgovor s umjetnicima moderirat će Mira Muhoberac i Anja Đurinović Rakočević.