Marin Blažević: Vrijeme glomaznih i statičnih kulturnih ustanova je prošlost

Snimio Roni BRMALJ

Organizacijski model kakav sada imamo u operativnom je smislu nepopravljivo spor, preskup i produkcijski jedva održiv u financijskim i prostornim okvirima u kojima mi radimo. Govorim o dugoročnim procesima s kojima će se Grad Rijeka jednom morati početi baviti, a projekt EPK 2020. prilika je da si postavimo pitanja kakve ustanove u kulturi želimo, kakve možemo i kakve moramo imati

Nakon što ga je tehnički ministar kulture Zlatko Hasanbegović odbio potvrditi za intendanta HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci, Marin Blažević je prema odluci Kazališnog vijeća potpisao ugovor kojim će postati intendant od 1. prosinca ove godine, dok će do tada obnašati dužnost vršitelja dužnosti intendanta.

Podsjetimo, Blaževićev prethodnik Oliver Frljić dao je ostavku na mjesto intendanta riječkog HNK-a u travnju ove godine, nakon čega je raspisan natječaj za intendanta na koji su se prijavili Marin Blažević i Ana Vilenica. Riječko Gradsko vijeće imenovalo je Marina Blaževića na dužnost intendanta »Zajca«, te ga je Grad Rijeka kao službenog kandidata za intendanta predložio Ministarstvu kulture na potvrđivanje 14. srpnja.

Budući da je Hasanbegović svojom odlukom prekršio zakonske propise, Grad Rijeka odlučio je pokrenuti postupak protiv Ministarstva kulture na Upravnom sudu.

Povratak u Rijeku

To što vas tehnički ministar kulture Zlatko Hasanbegović nije potvrdio za intendanta nije samo politički i revanšistički motivirano, nego je Hasanbegović takvom odlukom prekršio i zakonske propise. Kakva je sada vaša pozicija? Kako će se dalje razvijati situacija? Mogu li na nju utjecati i skori izbori?

– Članak 4. Zakona o postupku primopredaje vlasti jasno kaže da od dana raspisivanja izbora Vlada ne smije donositi odluke o imenovanjima na dužnost. Tehničkom ministru, kojemu su i ustavne odredbe floskule, to zacijelo nije problem. Gradsko vijeće donijelo je odluku o mojem imenovanju prije raspisivanja izbora i sukladno Zakonu o kazalištima proslijedilo ju na potvrđivanje u Ministarstvo. Tada već »raspušten« ili »najuren«, kako hoćete, tehnički ministar nije odmah reagirao. Predsjednica je ubrzo potom raspisala izbore, pa su i ta odluka koju je Grad po zakonu morao poslati na potvrđivanje, kao i rješenje o odbijanju odluke, prestali biti zakonom predviđen i potreban dio procedure imenovanja intendanta HNK-a u Rijeci.

Kao što znate, u srijedu sam potpisao ugovor o stupanju na dužnost intendanta 1. prosinca, do kada sam formalno-pravno vršitelj dužnosti. Gradonačelnik i Kazališno vijeće time su dali vremena da se čitav slučaj razriješi bilo na Upravnom sudu ili odlukom neke buduće punopravne ministrice ili ministra o ukidanju rješenja tehničkog ministra. Naravno da na ovu drugu opciju mogu utjecati rezultati izbora.

Kao što sam u više navrata naglasio, vratio sam se u Rijeku kako bih ovdje privremeno ostao, za sada do 2020. Duže – teško. Kraće – vidjet ćemo. Meni ponuda ili prilika za kreativne poslove nikada nije nedostajalo. Veliki je izazov, međutim, što je Rijeka na najboljem putu da postane regionalno kulturno središte, ili recimo radije – luka. Ono što su Obersnel, Šarar i cijeli EPK tim pokrenuli ravno je kulturnoj revoluciji, a ne samo regeneraciji jednoga grada, mojeg grada. I u tome namjeravam sudjelovati svim svojim kapacitetima, a oni nisu mali.Iako je prilično jasno da su motivi nepotvrđivanja vas kao intendanta političko-ideološke prirode, što možete iznijeti kao protuargumente Hasanbegovićevoj ocjeni da program koji ste predložili nije dobar i da je čak »nerealan«?

– U svojem sam reagiranju na Hasanbegovićevo obrazloženje, u cijelosti dostupno na mnogim portalima i facebook stranici riječkog HNK-a, rečenicu po rečenicu demantirao sve izmišljene razloge. Doslovce sve što je navedeno da u mojem programu nedostaje, u njemu očigledno postoji, a to je potvrdilo i Kazališno vijeće te se može uvjeriti svatko spreman pročitati stotinjak stranica moje studije razvoja riječkog HNK-a u sljedeće četiri godine.

Evo samo tri primjera: tehnički ministar laže da sam zapravo predložio program »regionalnog kazališta za mlade«. Najprije, on evidentno nije upoznat sa Statutom riječkog nacionalnog kazališta, a niti s »Osnovnim programskim i financijskim okvirom HNK-a Ivana pl. Zajca« koji određuju Kazališno vijeće i gradonačelnik Rijeke, a u kojem jasno stoji da od četiri premijere Hrvatske i Talijanske drame po jedna mora biti za djecu, a jedna za mlade. Usto, dokaz je zapravo šokantne nekompetentnosti tehničkog ministra i tvrdnja da je program koji najavljuje izvedbe, primjerice, Wagnerovih »Tristana i Izolde«, Straussove »Elektre«, Bachove Mise u h-molu, Šostakovičeve 13. »Babi Yar« simfonije, »Žar-ptice« Igora Stravinskog, Verdijeva »Otella« ili Shakespeareova »Richarda III.« – tek program »regionalnog kazališta za mlade«!? Neshvatljivo mi je da u Ministarstvu nema nekoga tko bi ministra upozorio da ipak ne može pisati gluposti.

Odgovorni i kreativni producenti

Tehnički ministar također laže kad zamjera »izostanak svake ideje ili projekcije razvoja ansambla u sve tri umjetničke grane«. Najprije, Hasanbegović nehotice ili planski već ukida Talijansku dramu, kao četvrtu i specifičnu umjetničku granu HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci. Ministru je možda predstavljalo problem što sam program Talijanske drame najprije predstavio na talijanskom jeziku, a tek potom u prijevodu na hrvatski?Potom, Hasanbegović obmanjuje javnost jer je analiza stanja i projekcija razvoja svake od četiri umjetničke grane sastavni dio uvodnog teksta u program svake grane, a potom i zasebnog poglavlja »Kadrovski plan ostvarenja predloženog programa«, detaljno i precizno za svaku godinu mandata.

Teza da je plan »nerealan« možda bi držala vodu kada bismo u riječkom HNK-u uopće mogli razmišljati u budžetskim okvirima zagrebačkog HNK-a, posebno u vrijeme kad je ondje mjesto intendantice, pod medijskim nadimkom »Rastrošna Trnoružica«, obnašala tehnička doministrica kulture Ana Lederer. Moj financijski plan, detaljno razrađen za svaku godinu po svakom projektu, uklopljen je u financijski opseg rada koji definira Grad Rijeka, a protekle dvije sezone jasno su pokazale da nova uprava donosi izvedive planove jer uspijeva pregovarati uvjete suradnje s gostujućim umjetnicima te ograničavati produkcijske troškove svakog projekta u okvirima koje diktiraju predviđeni prihodi. Samo za ilustraciju – ukupni troškovi jedne riječke operne predstave znaju biti i tri puta manji od zagrebačkih, a baletne čak pet puta manji. Kako nam to uspijeva? Pa jednostavno tako što smo odgovorniji i kretivniji producenti, što ne kupujemo umjetnike nego s njima surađujemo. Drugačije ne bismo opstali.

»Neprijateljsko djelovanje«

Naslov vašeg programa je »Riječki HNK – lukobran različitosti«. Možete li u kratkim crtama predstaviti pravce djelovanja Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u razdoblju od rujna 2016. do rujna 2020. godine?

– Doista samo najkraće moguće. Čitav četverogodišnji program osmišljen je i obrazložen u kontekstu projekta Europske prijestolnice kulture kao »luke različitosti« te je u zaključnoj godini mandata integriran u program EPK Rijeka 2020, što je jasno naglašeno već u prvoj rečenici, a potom sustavno provedeno kroz stotinu stranica studije razvoja riječkog HNK-a, nasuprot, recimo, jedva tri stranice o kulturi u predizbornom programu HDZ-a. Zatim, čitav program riječkog HNK-a sastavljen je upravo kao promišljanje suodnosa »tradicionalnog i suvremenog, lokalnog i globalnog, hrvatskih i inozemnih autora«, dakle kao studija razvoja u smislu održivosti tradicionalnog i nužnosti suvremenog koncepta nacionalnog kazališta.

Kazališno i Gradsko vijeće utvrdili su da je program baš u tom pogledu uravnotežen, a Ministarstvo da – nije. Pretpostavljam da su im smetali Janko Polić Kamov, Vladimir Nazor, Ivo Andrić, Miroslav Krleža, Daša Drndić i Ivana Sajko, Ivica Buljan, Paolo Magelli, Oliver Frljić i Mira Furlan? Jer, nisu valjda Shakespeare, Fo, Pirandello, Bulgakov, Molière, Bergman, Dostojevski? Jasno da sam posebnu pažnju u programu posvetio ideji i praksama liberalnog, pluralnog, svjetovnog i progresivnog društva, što ministru – koji svojom retorikom, foto-performansima i izvršnim odlukama zagovara Hrvatsku kao ultrakonzervativnu, klerikalnu i nacionalističku državu – naravno da je oblik »neprijateljskog djelovanja«.

Kako ste zamislili Program socijalne osjetljivosti?

– U riječkom HNK-u posebnu pažnju posvećujemo uključivanju osoba s invaliditetom i posebnim potrebama u krug posjetitelja našeg kazališta, kao i suradnji s brojnim udrugama koje okupljaju i skrbe o skupinama naših deprivilegiranih sugrađanki i sugrađana. Tijekom protekle dvije sezone surađivali smo, i nastavit ćemo, s Centrom za rehabilitaciju, Udrugom Nada, Udrugom udovica branitelja Domovinskog rata, Udrugom osoba sa cerebralnom paralizom, Udrugom slijepih i slabovidnih osoba, Udrugom tjelesnih invalida te Hrvatskim zavodom za zapošljavanje, podružnica Rijeka. Jedan od prvih ugovora kao v.d. intendanta potpisao sam s Udrugom za Down sindrom – Rijeka 21. Namjeravamo već od jeseni postupno uključivati punoljetne članova Udruge Down sindrom – Rijeka 21 u rad Kazališta, a u sklopu posebno osmišljene radne terapije. Osobe s Down sindromom pridružit će se našoj biljeterskoj (ili »hosting«) službi. Polazeći od jednog od temeljnih ustavnih prava, naime prava na rad, omogućit ćemo osobama s Down sindromom da nam se upravo svojim radom pridruže kao jednakopravni članovi zajednice.

Kazalište za mlade

Iz financijskih razloga u protekle dvije godine nije bilo moguće održati manifestaciju KamovFest. No, spominjete mogućnost Riječkog kazališta mladih koje bi nosilo ime Janka Polića Kamova te djelovalo bilo kao samostalna ustanova, ili nova jedinica u ustroju riječkog HNK-a. Jesu li u tom smislu već učinjeni određeni koraci?

– HNK je jedino ansambl i repertoarno kazalište u Rijeci, uz Gradsko kazalište lutaka koje ipak ima specifičnu funkciju i publiku. Prema svojem statutu i programskim smjernicama koje određuje Kazališno vijeće u suglasnosti s Gradom, riječki HNK obavezan je producirati predstave za djecu i mlade, kao i kreirati edukacijske programe u području klasične glazbe, baleta i plesa. Po sezoni HNK uprihodi oko 750.000 kuna samo na programima za djecu i mlade. U toj gledateljskoj skupini brojimo oko 25.000 posjetitelja. Mislim da su to dovoljni razlozi da se počne razmišljati o unutarnjoj reorganizaciji, ili čak inicijativi za osnivanje nove ustanove, odvojene ili po nekom modelu pridružene HNK-u.

Osobno smatram, a to potvrđuju procesi drugdje u svijetu, da je prošlo vrijeme glomaznih, zatvorenih i statičnih kulturnih ustanova, posebno ovako heterogenih kao što je naš HNK, koji zapravo okuplja pet ansambala, jer orkestar Opere realizira i značajan autonoman koncertni program. Takav organizacijski model u operativnom je smislu nepopravljivo spor, preskup i produkcijski jedva održiv u financijskim i prostornim okvirima u kojima mi radimo.

No, da se razumijemo, govorim o dugoročnim procesima, onima kojima će se Grad Rijeka jednom morati početi baviti, ovisno naravno o nekoj budućoj konjunkturi, a u njoj napose političkoj konstelaciji. Sumnjam da ću ja stići u tome sudjelovati, premda je činjenica da je projekt EPK 2020. već prilika da si postavimo pitanja kakve ustanove u kulturi želimo, kakve možemo i kakve moramo imati.

Potencijali Opere

U razgovoru s nekim ljudima koji prate rad riječkog HNK-a stekla sam dojam da su prema njihovom mišljenju Opera i orkestar u odnosu na ostale umjetničke grane odskočili, dok recimo Hrvatska drama nije doživjela takav razvoj i na neki način stagnira. Kakav je vaš stav o tome?

– Pa slažem se s onima koji su takvog mišljenja, no volio bih kada bi imali razumijevanja za objektivne okolnosti. Napredak nekog ansambla, odnosno programa, posljedica je pozitivnih pretpostavki, jasne ideje razvoja i stalnog te snažnog vodstva. Opera i orkestar to su sve imali, donekle i Talijanska drama, a Hrvatska drama i Balet iz objektivnih razloga nisu mogli imati.

Usto, orkestar i solistički operni ansambl, koji su u protekle dvije godine najdalje odmakli, zapravo su zatečeni u najdubljoj krizi, pa je njihov skok stoga danas i najvidljiviji. Ne zaboravimo da je mene u solističkom ansamblu dočekala samo jedna pjevačica doista europskog ranga, Kristina Kolar. Giorgio Surian, Robert Kolar, Anamarija Knego, Ivana Srbljan, Marko Fortunato, Dario Bercich, Vanja Zelčić – svi su se oni pridružili ansamblu tek u mojem mandatu, a opera je usto produkcijski toliko specifična i kompleksna da je nezamisliva bez stalnog angažiranja gostujućih umjetnika.

Orkestar je pak bio traumatiziran dugogodišnjim – budimo taktični – problematičnim odnosom s doživotnom, a u međuvremenu bivšom šeficom-dirigenticom, pa je ubrzo nakon preuzimanja Opere bilo jasno što treba napraviti, i to sam napravio, a i dalje mislim da smo tek na početku. Uvjeren sam da orkestar i solisti, a od ove sezone krećem i s obnovom zbora, imaju potencijal postati najbolja operna kompanija u široj regiji, a pritom gledam preko granica bivše države.

U programu navodite i investicije, odnosno obnovu i održavanje infrastrukture i tehničke opreme. Neki radovi već se odvijaju u Kazalištu, a što je još u planu?– Kazalište je u procesu prve velike obnove nakon 1981. godine. Najprije, parter, stolice i tepih obnovili smo zahvaljujući donacijama naših sugrađanki i sugrađana te riječkih tvrtki. Prikupili smo na taj način više od 300.000 kuna i od nove sezone krećemo s obnovom loža. Grad Rijeka izdvojio je oko 2.000.000 kuna za sanaciju vlage i obnovu vlagom oštećenih podrumskih prostora te prvoga kata. Sljedećeg ljeta Grad Rijeka kreće s promjenom vanjske stolarije, vjerojatno kat po kat, tijekom nekoliko godina. Riječ je o investiciji većoj od 11.000.000 kuna. Istovremeno ulažemo i sredstva iz vlastitih prihoda u obnovu tehničke opreme, na čemu uporno radi naš kreativni upravitelj tehnike Alan Vukelić. Namjerno kažem – kreativni, jer to što on i njegov suradnik Dalibor Fugošić uspijevaju postići s minimumom sredstava za mene je daleko više od upravljanja tehnikom. Riječ je zapravo o kreativnoj produkciji. I da ne zaboravimo – zahvaljujući Gradu preselili smo pogon proizvodne tehnike i skladišta u monumentalne prostore bivše tvornice »Torpedo« koje ćemo s vremenom preurediti u novi izvedbeno-scenski prostor, a arhitekt Idis Turato donirao nam je arhitektonski dizajn akustičke školjke koji nam omogućuje da veliku kazališnu dvoranu HNK-a u nekoliko sati transformiramo u koncertnu dvoranu takvih akustičkih kvaliteta da u njoj već snimamo nosače zvuka za vodeće internacionalne diskografske brendove. I sve to u samo dvije godine. Zato i cijelo vrijeme naglašavam – ovo je još uvijek samo početak.

Ambiciozna sezona

S druge strane, Hrvatsku dramu i Balet zadesio je niz nesretnih okolnosti, od odlazaka nekih glumaca, odnosno plesača, bolesti i ozljeda, do predugog trajanja tranzicije vodstva, koja je onda uzrokovala i nužne, ali nagle i stoga uvijek rizične, promjene u programu. Dolaskom izvrsne mlade dramaturginje Jelene Kovačić na mjesto ravnateljice Hrvatske drame trebalo bi se stabilizirati vodstvo. Drugo, Hrvatska drama predugo je bila zatočenik statičnog ansambla koji, istina, predvodi nekoliko izvanrednih i smjelih glumica i glumaca, po svojem glumačkom stilu i stavu jedinstvenih u glumištu, ali njih je premalo da bi mogli pokriti cijelu sezonu i velike predstave. Zato i jesmo pokrenuli proces obnove ansambla, koji traži strpljenje.

Sve bi bilo jednostavnije kada bismo se mogli zahvaliti nekolicini glumica i glumaca s kojima se više, nažalost, ništa ne može napraviti i s kojima ne želi raditi niti jedan redatelj. Oko te teme stalno ratujem sa sindikatima, jer ima srodnih slučajeva u svim ansamblima, pa ćemo vidjeti tko će biti uporniji.

No, da zaključim vedrijim tonovima: Hrvatskoj drami treba priznati da je naš ansambl koji gostuje u Hrvatskoj i inozemstvu više od ijednog drugoga, i to na vodećim regionalnim i europskim festivalima (Talijanskoj drami su gostovanja u užoj regiji, da tako kažem, redovna djelatnost); da ga predvode kritički i politički najotvoreniji i najhrabriji umjetnici riječkog Kazališta s kojima mi je bila čast surađivati na »Trilogiji o hrvatskom fašizmu«; da je pred njima iznimno ambiciozna sezona tijekom koje ćemo predstaviti vodeće redatelje nove generacije u našem širem govornom području (Selmu Spahić, Anu Tomović, Igora Vuka Torbicu, Matjaža Pograjca) i da je od prošle sezone članica ansambla Hrvatske drame Mira Furlan koju ćemo uskoro gledati u novim predstavama. Za mene je dolazak Mire Furlan u Rijeku, u umjetničkom i simboličkom smislu, dosad najznačajnije postignuće Oliverova i mojeg mandata.