RIJEKA – Jubilarna 30. Revija lutkarskih kazališta Rijeka održat će se od 3. do 11. studenoga, uz raznolik i bogat program za sve uzraste u kojem će sudjelovati 14 domaćih i inozemnih kazališta, a predstave će biti izvedene na trima lokacijama: u Gradskom kazalištu lutaka, Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku i Dvorani kulture Joga u svakodnevnom životu. U obljetničkom programu sudjeluju kazališta iz Hrvatske, SAD-a, Francuske, Njemačke, Srbije i Slovenije. Uoči Revije razgovaramo s Magdalenom Lupi Alvir, ravnateljicom Gradskog kazališta lutaka Rijeka.

Uskoro počinje 30. jubilarna Revija lutkarskih kazališta u Rijeci. Možete li nas podsjetiti u kojim je okolnostima Revija pokrenuta i s kojim ciljem?

– Zanimljivo je kako je zapravo pokrenut sam festival. U veljači 1996. godine, u povodu otvaranja renovirane zgrade Gradskog kazališta lutaka Rijeka, tadašnji je ravnatelj Srećko Šestan najavio i manifestaciju koja će popratiti svečano otvaranje novoadaptirane zgrade, sa željom da ona preraste u kazališni festival. Tom prigodom okupilo se nekoliko lutkarskih kazališta iz Hrvatske, riječko je lutkarsko kazalište premijerno izvelo predstavu »Postolar i vrag«, te je prva Revija lutkarskih kazališta na najljepši mogući način proslavila lutkarstvo u Rijeci. Ideja je između ostalog bila da se, nakon ratnih godina, lutkarska scena u Hrvatskoj osnaži i da se još više učvrste veze lutkara, a sve u cilju poboljšanja situacije u hrvatskom lutkarstvu. Odaziv lutkarskih kazališta i publike je, prema kazivanju kolega i zapisa u medijima, na toj prvoj Reviji lutkarskih kazališta bio izniman. Od svog prvog skromnog izdanja, Revija je s godinama prerasla u puno veći, lutkarski festival međunarodnog karaktera.

Vizual 30. Revije lutkarskih kazališta / Foto GKLR

Moćan medij lutkarstva

Što ovaj festival predstavlja danas i koja je njegova važnost u kontekstu kulture u Rijeci?

– Važno je naglasiti da se Revija održava već 30 godina u kontinuitetu. Čak i u vrijeme pandemije, uspjeli smo održati festival s predstavama izvođenim uživo, što je bila rijetkost, s obzirom da se u to vrijeme većina kazališnih festivala održavala samo online. Revija nudi jedinstven uvid u recentno domaće i svjetsko lutkarstvo te nastoji pokazati bogatstvo izraza i nebrojene izvedbene mogućnosti lutkarstva koje je inovativno, uzbudljivo i često provokativno. Revija ujedno pozicionira Rijeku na važnu lutkarsku i kazališnu kartu ne samo hrvatskog lutkarstva, već svakim novim izdanjem sve više i regionalnog, međunarodnog, otvara prostor za suradnje i razmjene te protočnost ideja, obogaćuje kazališnu i kulturnu scenu grada. Revija je ujedno i jedini međunarodni lutkarski festival u našoj županiji te nekoliko susjednih županija s dugogodišnjom tradicijom postojanja. Za naš grad i našu publiku prije svega je važno omogućiti kvalitetu i kontinuitet programa, zadržati njegovu raznolikost i doprinijeti njegovoj što većoj dostupnosti publici, bilo organiziranim posjetama odgojno-obrazovnih ustanova ili građanstvu, odnosno slobodnoj prodaji. Revija danas kapitalizira rezultate dugogodišnjeg rada na razvoju publike i senzibilizira različite generacije publike za kazališnu umjetnost, od obiteljskih programa namijenjenih već bebama do mladih i odraslih, pokazujući koliko je lutkarstvo moćan medij koji komunicira za sve generacije, te predstavlja važan zalog za kulturu grada za budućnost.

Iz Zadra dolazi »Misto di raste lavandulilili« / Foto KLZ

Je li bilo teško napraviti selekciju predstava za ovogodišnju Reviju i kojim ste se kriterijima pritom vodili?

– Osnovni kriterij je prije svega kvaliteta predstava. U ovogodišnjoj selekciji je sudjelovao i selekcijski odbor sačinjen od dijela glumačkog ansambla i stručne suradnice Kazališta, uz moje osobno umjetničko vodstvo i konačnu selekciju, te moram priznati da ove godine nismo imali nimalo lak zadatak. Na javni poziv bilo je prijavljeno 50-ak kazališta iz cijelog svijeta, a dio njih i s nekoliko predstava. Uvidom u predstave na inozemnim festivalima koje smo pohodili u posljednje vrijeme, imali smo mogućnost i direktnog poziva pojedinih predstava te i sreću da smo vrlo tražena kazališta, poput njemačkog Kolektiva Tangram ili francuskog kazališta La Pendue uspjeli terminski »dobiti« baš za našu Reviju. S nekim kazalištima su dogovori trajali i po dvije godine, poput Lone Wolf Tribe iz New Yorka, s obzirom da se sve trebalo i financijski i organizacijski poklopiti. No, ono što nastojimo na svakoj Reviji, a posebice ovoj jubilarnoj, jeste ponuditi našoj publici što raznolikije lutkarske predstave, različitih poetika i lutkarskih tehnika, osluhnuti na koji način propituju aktualne teme i zrcale suvremenost, te pritom ujedno predstaviti i suvremene tendencije u lutkarstvu. Također, važno nam je bilo pokriti što veći dijapazon različitih uzrasta publike, od najmlađih do odraslih.

Inovativni pristupi

Kakve su poetike i tehnike lutkarstva zastupljene na tridesetoj Reviji?

– Uz klasične lutkarske tehnike, teatar sjena i predmeta, ovogodišnje predstave pokazuju i neke tehnički inovativne pristupe. Zanimljivo je da se sve više lutkarskih predstava živo prožima s drugim umjetničkim vrstama. Tako ove godine imamo začudnu kombinaciju japanskog butoh plesa i lutkarstva u »Koncertu tijela«, spoj dokumentarističkog i teatra predmeta u »RMS Titaniku« ili diptihu »Transport: Teret i Odlazak« kroz neobičnu, stripovski oblikovanu stop animaciju s minijaturnim figurama i prostornim maketama, duhovitu igru svjetla i sjene punu trikova i iznenađenja u »Tvorcima sjena«, spoj ilustracije i lutkarstva u »Vuku koji je ispao iz knjige« do sjajnog lutkarskog kabareta života i smrti u »Tria Fati«. Vrlo svježe, drukčije i nadahnjujuće, lutkarstvo koje je uvijek u stalnom istraživanju novih izražajnih mogućnosti.

Tematski ove godine imamo nekoliko predstava koje se bave intimama, osobnim pričama vezanih uz globalne krize, bilo ekoloških, prirodnih katastrofa ili toplih i emotivnih ispovijesti o odumiranju naših otoka i ljudi koje vape za zaštitom (»Misto di raste lavandulilili«). U programu za djecu uvijek nastojimo iznaći nove pristupe u obraćanju najmlađima, te im pokazati koliko je važna igra i zajedništvo, pogotovo u današnje vrijeme sve veće opasnosti od ovisnosti ekrana i izoliranosti. A u njemu često propitujemo tko smo i što smo (»Ovo sam ja«), učimo o hrabrosti u odrastanju (»Crvenkapica« i »Reci AAA…Mali lav i veliki strah«), prepuštamo beskrajnoj radosti igre pune iznenađenja i novih svjetova u »Četiri čudesne nezgode« i »Umišljenoj mišici« te na kraju važnosti slušanja riječi u »Slatkim riječima«.

Na programu je i predstava »Slatke riječi« / Foto GKLR

Program je ove godine koncipiran u dvije cjeline – predstave za najmlađe te predstave za školarce, mlade i odrasle. Zašto?

– Uvidom u prijavljene predstave, nekako je ta podjela na dvije cjeline došla gotovo prirodno. Pri tome smo na umu imali što je prije svega najbolje za našu publiku. Naime, kako uvijek nastojimo imati predstave za sve uzraste, ovogodišnja selekcija ponudila je upravo vrlo raznovrstan i intrigantan pogled u suvremeno lutkarstvo za školarce, mlade i odrasle, što je prilično rijetko i što nikako nismo htjeli propustiti pokazati našoj publici na jubilarnoj Reviji. Ujedno, time nastavljamo razbijati predrasudu da je lutkarstvo namijenjeno isključivo djeci. S druge strane, naš je primarni fokus na predstavama za najmlađe, te je program za njih pomno biran s mišlju da je lutkarstvo prostor igre, slobode, mašte i zajedništva.

Popratni programi

Popratni program također je važan dio Revije. Što ste uvrstili u njega?

– Revija su i sva ona događanja oko predstava. Tako o lutkarstvu razgovaramo na predstavljanju knjiga Igora Tretinjaka »Prostor nedovoljno iskorištene slobode – sto godina lutkarstva za odrasle u Hrvatskoj« i vjerne kroničarke riječkog lutkarstva, Maje Verdonik i njezine knjige »Revije lutkarskih kazališta Rijeka,1996. – 2024«. Svake godine održavamo besplatnu i uvijek popularnu lutkarsku radionicu-animaonicu. Koliko je važan kreator lutaka i lutkarski tehnolog, to iznimno rijetko i kompleksno zanimanje bez kojega nema lutke, pokazat će izložba lutaka i scenografija iz predstava GKL-a i naše djelatnice Luči Vidanović »Lutke iz ruku koje teku«. Kako je izgledala »Revija kroz plakate« moći će se vidjeti na istoimenoj izložbi. Lutke će još jednom okupirati grad s projektom »Lutke u izloge«, a zadnji dan dodjeljujemo i Nagradu publike Domino za najbolju predstavu i izvlačimo sretnog dobitnika iz publike koji će dobiti paket sezonskih ulaznica za predstave GKL-a. Nastavljamo i suradnje s partnerima i kolegama iz HKD-a, Gradske knjižnice Rijeka i Muzeja grada Rijeke kojima se zahvaljujemo na domaćinstvu dijela programa, a tu je i suradnja s volonterskim programom HKD-a.